Znanstveni radovi
SETI - potraga za izvanzemaljskom inteligencijom
01 Tra 2009- Detalji
- Kategorija: Znanstveni radovi
- Hitovi: 5104
Kratica SETI znači Search for Extraterrestial Inteligence. Riječ je o neprofitnoj organizaciji osnovanoj kao nastavak originalno NASA-inog SETI projekta koji je kongres nažalost ukinuo. Novi SETI osnovao je Richard Factor, radio amater iz New Jerseya. Factorova kompanija Eventide Inc. bila je glavna u proizvodnji odašiljačke i studijske elektronike, opreme za zrakoplovnu navigaciju, kao i većeg broja ostalih hight-tech proizvoda. Godinama se je Richard zabavljao zamišlju da napravi svoju privatnu SETI stanicu. I kada je kongres ukinuo NASA SETI projekt, Richard je osjetio veliki bijes spram toga, i odlučio je privatizirati SETI pretvorivši ga u neprofitnu organizaciju. kliknite na Više...
Spomenimo da projekt 'SETI @ home' nema previše veze se SETI League. Članovi SETI League posjeduju vlastitu radio amatersku opremu te zajedno čine mrežu satelitskih tanjura uperenih u nebo. Cilj SETI League je pokriti cijelo nebo i vršiti svojevrsnu 'real time' analizu. Dok se projekt 'SETI @ home' bazira na računalnom analiziranju podataka sa Arecibo teleskopa u Puerto Ricu (Dominikanska Republika), najvećeg radio teleskopa na svijetu koji je preskanirao i snimio cijelo nebo, te se sada vrše analize tih snimaka.
O tome dali smo sami u svemiru, pitamo se vjerojatno od samih naših početaka uspostave moderne civilizacije. Bilo kako bilo, tek smo u 20-tom stoljeću znanstveno prihvatili činjenicu da postoji mogućnost drugih civilizacija u svemiru. A od nedavno smo u stanju i detektirati takve civilizacije u svemiru. Danas je potraga za drugim civilizacijama u punom mahu, među ostalim zahvaljujući interesu i stručnosti radio amatera, radio astronoma i mikrovalnih eksperimentatora.
Prvi znanstveni dokument koji je ozbiljnije razmatrao motrenje obližnjih zvijezda kako bi se otkrili mikrovalni signali se je zvao 'Potraga za međuzvjezdanim komunikacijama' (Philip Morrison, Giuseppi Cocconi), a objavljen je 1959-te u časopisu Nature. Godine 1960-te Dr. Frank Drake je obavio eksperiment kakav su opisali Morrison i Cocconi. Projekt se je zvao Ozma, i postavio je temelje današnjeg SETI-a.
Zemlju u ovim trenucima okružuje kugla radio valova polumjera 50 svjetlosnih godina, i koju druga civilizacija može detektirati sa tehnologijom kakvu danas posjeduju radio amateri. Ti radio valovi dolaze prije svega od UHF TV odašiljača i radara i označili bi naš planet kao 'naseljen', nekoj civilizaciji unutar tih 50 svjetlosnih godina. U tom prostoru nalaze se stotine zvijezda od kojih su neke slične Suncu i vjerojatno posjeduju sustav planeta. Nakon 50 godina, biti će nas moguće detektirati na udaljenosti od 100 svjetlosnih godina. U tom trenutku naš signal će već proći tisuću zvijezda od kojih mnoge posjeduju uvjete za život.
SETI kao takav polazi od pretpostavke da se slična stvar desila i drugim civilizacijama i da ih isto kao i nas, okružuje kugla radio valova, radijusa određenog trajanjem emitiranja. Kod detekcije takvih signala postoji nekoliko problema. Gdje usmjeriti našu antenu? Kada točno slušati? Na kojoj frekvenciji?
Prvi problem koji smo naveli 'gdje usmjeriti antenu' se može riješiti dovoljnim brojem međusobno koordiniranih postaja, koje će zajedno gledati u 'svim smjerovima'. Drugi problem koji smo naveli 'kada točno slušati' se može riješiti tako da počnemo slušati sada i nastavimo bez prekida. No treći problem biti će malo teže riješiti. Mi možemo pretpostaviti na kojim frekvencijama bi se krenulo s potragom, primjerice na frekvencijama na kojima je najmanje upijanje atmosfere i međuzvjezdanog medija, no tada nam veliki dio radijskog spektra ostaje netaknut u našim promatranjima.
Primjerice na 1420.40575 MHz nalazi se frekvencija prirodne emisije neutralnog atoma vodika. Ova frekvencija se ujedno nalazi na najtišem dijelu radijskog spektra. Odmah pored nje, nešto iznad na 1660 MHz nalazi se prirodna frekvencija zračenja hidroksida OH također u najtišem dijelu radijskog spektra. Između njih nema nikakvih drugih linija zračenja. Kada se pomiješaju zajedno vodik i hidroksid, dobije se voda, najvažniji održavatelj života kakvim ga mi poznajemo. To je mnoge znanstvenike potaklo na pomisao da regija između vodikove i hidroksidne linije (1420 – 1660 MHz), tzv. Vodena Rupa (Water Hole) predstavlja zapravo prirodni međuzvjezdani frekvencijski pojas za komunikaciju među civilizacijama. Kada su pitali jednog znanstvenika: 'Gdje ćemo susresti druge civilizacije?', on im je odgovorio: 'U vodi, tamo gdje smo se uvijek zajedno nalazili i okupljali'. SETI kao takav upravo pretražuje te dvije frekvencije kao i područje između njih (Water Hole).
A projekat SETI @ home pretražuje područje na 1420 MHz, širine 2.5 MHz. Korisnicima se na računala šalju paketi dugački 107 sekundi. Obzirom da je signal od 2.5 MHz previše širok (velik) da se šalje ljudima okolo, onda ga se frekvencijski razreže na 256 dijelova, svaki širine 9.766 kHz. Da bi se audio zvuk te frekvencije pohranio u računalo, potrebno ga je uzorkovati (samplirati) frekvencijom od 20 kHz. Ovakav zvučni zapis, rezolucije 8 bita, sampling frekvencije 20 kHz (20 kbps) i dužine 107 sekundi je već puno lakše slati ljudima, jer zauzima 107x20= 2140 kb (0.25MB cca).
Spomenimo da je SETI @ home pronašao nekoliko mogućih 'kandidata'. Zapravo radi se o mjestima na kojima će (ako prođu sve dodatne testove) biti ponovljeno mjerenje. Ako se rezultat i dalje potvrdi, tada će se tražiti analiza istog područja od strane neke druge ekipe, sa drugom opremom, kako bi se isključila svaka mogućnost pogreške. A nakon toga što će biti, nadamo se da ćemo vidjeti. SETI projekat tek je započeo!
Manija za mikrobima
Gotovo je fascinantno koliko puno novaca je dano na raspolaganje mikrobiolozima, a koliko malo, tj. ništa tražiteljima izvanzemaljske civilizacije (SETI). Budimo realni. Čak i da se na Marsu pronađe nekoliko mikroba, zar je to otkriće toliko važno? Svakom normalnom čovjeku je jasno da je otkriće nekoliko mikroba na Marsu totalno beznačajno u usporedbi sa otkrićem neke nove inteligentne (izvanzemaljske) civilizacije. Zašto onda NASA troši toliko puno novaca na traženje mikroba, a gotovo ništa na traženje vanzemaljske civilizacije?
Nedavno je spominjana mogućnost puta na Mars. Tu se spominje Mjesec kao usputna postaja tj. baza prema putu na Mars. Opet taj Mars. Zar nije pametnije Mjesec iskoristiti za neke druge stvari? Npr. gradnju ogromnog teleskopa koji bi se među ostalim mogao koristiti i kao SETI instrument za potragu laserskih signala iz svemira (optical SETI). Kao što znamo, Mjesec ne posjeduje atmosferu, stoga bi opservacije sa Mjeseca uvijek bile maksimalne moguće kvalitete (kao sa primjerice svemirskog teleskopa Hubble). Opremljena solarnim panelima, na Mjesecu bi mogla postojati potpuno automatizirana svemirska baza. Naravno, nije u pitanju samo SETI. Pogledajte sve ove kvalitetne snimke koje nam je dao Hubble. Sada zamislite da raspolažete sa teleskopom 10 puta većeg promjera. Kozmolozi bi bili oduševljeni jednim takvim teleskopom. Ali ne samo oni. I ne samo jednim teleskopom. Oko Zemlje kruži (i kružilo je) čitav niz astronomskih teleskopa koje na Zemlji uopće nije moguće instalirati i upotrijebiti zbog apsorpcije pojedinih dijelova elektromagnetskog spektra od strane atmosfere i zemljinog magnetskog polja. Svi ti uređaji bi se bez problema mogli instalirati na Mjesečevoj površini, sa životnim vijekom koji se ne bi mjerio u mjesecima, nego u desetljećima.
Do sada još nitko nije napravio analizu postotka mikrobiologa u odnosu na postotak SETI astronoma u cijeloj astronomskoj zajednici. No nekako se čini da tu nešto ne valja. Kako to da mikrobiolozi uspiju privući toliko pozornosti od strane Bijele Kuće, a SETI astronomi da jedva krpaju kraj s krajem, sami si rade i plaćaju opremu. Od kuda tolika manija za mikrobima?
Izvor teksta: http://www.astro.hr
Za Vas odabrao: Miro-sinj
seti, program, traženje, izvanzemaljskog, života
Comments powered by CComment