Zemlju su počele bombardirati zrake iz nekog izvora nepoznatog znanosti.

• Ispis
• E-mail

Detalji

Kategorija: Tajni projekti

Kreirano: Četvrtak, 28 Studeni 2024 18:36

Napisao/la Miro Sinj

Hitovi: 132

Zemlju su počele bombardirati zrake iz nekog izvora nepoznatog znanosti.

Znanstvenici su otkrili najenergičnije kozmičke zrake ikada opažene. Proizvode ih misteriozni izvori smješteni relativno blizu Zemlje.

Zrake, sastavljene od elektrona i njihovih pandana antimaterije, pozitrona, opažene su pri energijama čak 40 teraelektronvolta (TeV), što je 40 000 puta više od energije vidljive svjetlosti.

Promatrano opservatorijem High Energy Stereoscopic System (HESS) u Namibiji, zrake gube energiju dok putuju svemirom zbog interakcije sa svjetlom i magnetskim poljima. To znači da da bi se zrake te energije detektirale, njihovi izvori moraju biti relativno blizu. Međutim, što ih točno proizvodi ostaje nepoznato. Istraživači su svoja otkrića objavili 25. studenog u časopisu Physical Review Letters.

“Ovo je važan rezultat jer možemo zaključiti da elektroni kozmičkih zraka najvjerojatnije potječu iz izvora u neposrednoj blizini našeg Sunčevog sustava, do nekoliko tisuća svjetlosnih godina, što je vrlo mala udaljenost u usporedbi s veličinom naše Galaksije. ”, rekla je u izjavi koautorica Katrin Egberts, direktorica eksperimentalne astrofizike čestica na Sveučilištu u Potsdamu u Njemačkoj. (Za usporedbu, Mliječni put ima promjer od oko 100 000 svjetlosnih godina.)

Kozmičke zrake su čestice visoke energije koje proizvode Sunce, zvjezdane eksplozije i neutronske zvijezde . Kada zrake udare u gornji sloj Zemljine atmosfere, raspadaju se u kiše čestica koje se mogu otkriti na površini Zemlje. Ali rekonstrukcija zraka koje su proizvele te kiše čestica mukotrpan je i neizvjestan zadatak.

Kako bi pronašli elektrone kozmičkih zraka, istraživači su koristili zvjezdarnicu HESS, niz od pet teleskopa od 40 stopa (12 metara) u gorju Khomas u Namibiji.

Više od desetljeća teleskopi su skenirali gornju atmosferu u potrazi za slabim znakovima Čerenkovljevog zračenja koje ostavljaju za sobom brze zrake. Baš kao što avion koji putuje brže od brzine zvuka stvara zvučni udar, čestica koja se kreće kroz medij koji usporava svjetlost brže od svjetlosti stvara slabašan plavi sjaj oko sebe.

Tragajući za tim sjajem i koristeći sofisticirane algoritme za filtriranje buke, znanstvenici su stvorili energetski spektar za zrake koje pogađaju Zemlju u detaljima bez presedana.

Broj tih zraka naglo se smanjio na višim energetskim ljestvicama—što znači da bi ih mali svemirski detektori teško detektirali u dovoljnim količinama. Međutim, prisutnost posebno energetskih čestica dala je znanstvenicima jasnu naznaku da su barem neki izvori zraka blizu našeg planeta.

Svi koji su pratili servise koji su pokazivali suzemljane izljeve gama zračenja u blizini planeta, savršeno se sjećaju priče s 10+ izljeva dnevno. Ponekad je dosegla 14-15 dnevno, što je šestomjesečna norma. I nakon toga, servis je prvo ugašen, a zatim dotjeran tako da je pokazao "normu".

Intenzitet gama zračenja mjeri se u megaelektronvoltima, odnosno 10 na 6 elektronvolti. A teraelektronvolt je 10 na 12, dakle milijun puta jači!

Gama zračenje je poput istih fotona, ali samo vrlo kratke valne duljine. Dakle, ako je foton vidljive svjetlosti pola val, pola čestica (ovisno kako gledate), onda je gama kvant 90% čestica i stoga ne dolazi do Zemljine površine, već ga usporava atmosfere, vide ih samo sateliti.

A sada nam je rečeno da Zemlju bombardiraju neke ČESTICE s nekom općenito čudovišnom energijom. S takvom energijom elektroni se usporavaju čak iu vakuumu. Elektron nosi naboj, a kada naboj leti brzinom ispod svjetlosti u magnetskom polju, usporava.

Stoga, ako čestice s takvom divljom energijom mogu prevladati heliosferski strujni sloj, onda je izvor čestica negdje blizu. I to ne svjetlosnim godinama daleko, kako sugeriraju pristaše, već unutar Sunčevog sustava. Očito, ovaj izvor noću ispaljuje vatromet:

Uskoro će biti još vatrometa i sjajni pristaše pričat će nam o “Aurorsima”. A onda će doći tri dana mraka,

izvor

Deklasificirana knjiga otkriva da Zemlja prolazi kroz kataklizmičke događaje otprilike svakih 6500 godina, što dovodi do uništenja i ponovnog rođenja civilizacija

• Ispis
• E-mail

Detalji

Kategorija: Tajni projekti

Kreirano: Utorak, 19 Studeni 2024 18:26

Napisao/la Miro Sinj

Hitovi: 351

Deklasificirana knjiga otkriva da Zemlja prolazi kroz kataklizmičke događaje otprilike svakih 6500 godina, što dovodi do uništenja i ponovnog rođenja civilizacija

Deklasificirani dokument CIA-e - "Priča o Adamu i Evi" - ​​od Dr. Chan Thomas, otkriva da Zemlja prolazi kroz kataklizmičke događaje otprilike svakih 6500 godina, što rezultira uništenjem i ponovnim rađanjem civilizacija. Sugerirao je da su te kataklizme prirodni, ponavljajući događaji koji preoblikuju površinu planeta i ljudsku povijest.

Godine 1966. dr. Chan Thomas objavio je knjigu pod nazivom Priča o Adamu i Evi , ali je ubrzo nestala iz javnog pristupa nakon što ju je CIA klasificirala. Knjiga govori o velikim katastrofama kao što su pomicanje polova, masovna izumiranja i ponovno uništavanje naprednih civilizacija. Ostao je uglavnom skriven sve dok neki dijelovi nisu objavljeni godinama kasnije. Sada je dostupno samo 57 stranica, ali su jako uređene, ostavljajući mnogo pitanja o tome što knjiga stvarno govori. Ljudi su znatiželjni zašto se ova knjiga može smatrati opasnom i zašto ju je CIA htjela zadržati u tajnosti.

Dr. Chan Thomas bio je američki inženjer i ezoteričar koji je autor hipoteze o globalnim kataklizmama koje uključuju radikalne promjene u Zemljinim elektromagnetskim poljima, koje povećavaju viskoznost kore, uzrokujući brzo pomicanje kontinenata. U 1950-ima dr. Thomas je bio projektni inženjer na sustavu za navođenje raketa Rascal tvrtke Bell Aircraft i programu A4D Skyhawk tvrtke Douglas Aircraft, a kasnije ga je kasnih 1960-ih zaposlio McDonnell Douglas.

Ideja o pomaku polova zainteresirala je znanstvenike i potaknula rasprave dugi niz godina. Charles Hapgood je bio jedan od prvih koji je predložio ovaj koncept sredinom 1900-ih. Vjerovao je da se vanjski sloj Zemlje može pomicati preko unutarnjih slojeva, uzrokujući promjenu položaja polova. Hapgoodova teorija o "pomicanju Zemljine kore" kaže da se te promjene mogu dogoditi vrlo brzo, što dovodi do velikih promjena u zemljopisu i klimi Zemlje.

U početku su mnogi znanstvenici odbacivali Hapgoodove ideje, ali je stekao poštovanje kada je Albert Einstein pokazao interes za njegov rad. Iako Hapgoodova teorija nije bila široko prihvaćena, otvorila je vrata za dodatna istraživanja o tome kako se Zemljini magnetski polovi mogu promijeniti. Danas znamo da se magnetski polovi doista pomiču, iako obično sporom brzinom. Međutim, mogućnost brzih i katastrofalnih promjena ostaje tema istraživanja koja je u tijeku.

Dr. Chan Thomas je u svojoj knjizi "Priča o Adamu i Evi" napravio zastrašujuće predviđanje o naglim promjenama polova. Vjerovao je da se te promjene mogu dogoditi brzo, čak iu jednom danu, i uzrokovati velike katastrofe. Također je rekao da bi te brze promjene mogle dovesti do velikih potresa, vulkanskih erupcija i tsunamija, što bi rezultiralo velikom štetom. Iako je većina znanstvenika skeptična prema takvim brzim promjenama, ideja još uvijek zaokuplja interes istraživača i javnosti.

Kroz povijest Zemlje, masovna izumiranja izbrisala su mnoge vrste, mijenjajući tok života na našem planetu. Neki znanstvenici vjeruju da bi ta izumiranja mogla biti povezana s pomakom polova ili drugim velikim geološkim događajima. Često spominjani primjer je drijas , mlađi razdoblje naglog zahlađenja koje se dogodilo prije otprilike 12.800 godina. U tom je razdoblju zabilježen veliki pad globalnih temperatura, za koji neki vjeruju da je uzrokovan udarom kometa ili značajnim pomakom polova.

Ovi katastrofalni događaji također su doveli do teorija o naprednim drevnim civilizacijama koje su možda uništene iznenadnim katastrofama. Zagovornici ovih teorija tvrde da se dokazi o ovim izgubljenim civilizacijama mogu pronaći u mitovima i neobjašnjivim arheološkim nalazištima.

Mitovi o velikim poplavama nalaze se u mnogim drevnim kulturama. Ove priče, koje opisuju ogromne poplave koje su uništile cijele civilizacije, pojavljuju se u vjerskim tekstovima, usmenim predajama i drevnim spisima diljem svijeta. Na primjer, Noina arka u Bibliji i ep o Gilgamešu u Mezopotamiji imaju mnogo sličnosti, iako dolaze iz različitih mjesta i vremena.

Kad te mitove usporedimo s poznatim geološkim događajima kao što je mlađi drijas (razdoblje prije oko 12 800 godina kada se klima brzo mijenjala), vidimo neke zanimljive veze. Mlađi drijas uključivao je naglo zahlađenje i topljenje leda, što je uzrokovalo značajan porast razine mora. Neki istraživači vjeruju da su te velike promjene u okolišu mogle nadahnuti priče o poplavama različitih kultura. Vjeruju da su drevni ljudi, vidjevši razaranje zbog nabujale vode, prenijeli te priče kako bi upozorili druge na snagu prirode.

Dr. Chan Thomas, u svojoj knjizi - "Priča o Adamu i Evi" - ide dalje i kaže da ovi mitovi o poplavama nisu samo pretjerane priče, već se temelje na stvarnim katastrofama uzrokovanim pomakom Zemljinih polova i drugim katastrofalnim događajima. On tvrdi da su ti mitovi povijesni zapisi o prošlim katastrofama koje su gotovo uništile čovječanstvo. Prema Thomasu, naši su preci stvorili ove priče kako bi se prisjetili tih događaja i upozorili buduće generacije na njihovo ponavljanje.

izvor

Znanstvenici su pronašli dvije galaksije koje bi mogle biti dom supernaprednih vanzemaljskih civilizacija

• Ispis
• E-mail

Detalji

Kategorija: Tajni projekti

Kreirano: Subota, 16 Studeni 2024 17:18

Napisao/la Miro Sinj

Hitovi: 254

Znanstvenici su pronašli dvije galaksije koje bi mogle biti dom supernaprednih vanzemaljskih civilizacija

civilizacije Otkriće supernapredne vanzemaljske . Stručnjaci iz Nizozemske, Hongin Chen i Michael Garrett koristili su poseban LOFAR radio interferometar tijekom istraživanja svemira.

Zahvaljujući toj činjenici, uspjeli su pronaći dvije galaksije u kojima bi mogle biti prisutne civilizacije trećeg tipa na Kardashevoj ljestvici , prenosi inverse.com.

Kardaševljeva ljestvica razvijena je 1964. Uz pomoć nje mjeri se stupanj razvoja hipotetskih izvanzemaljskih civilizacija.
Dvije galaksije udomljuju vanzemaljske civilizacije?

Treći tip znači da je takva civilizacija najrazvijenija i da može koristiti energiju cijele galaksije za svoje potrebe.

Vrijedno je napomenuti da danas čovječanstvo još nije uspjelo postići status čak ni prvog tipa. Takva civilizacija koristi svu energiju koja joj je dostupna na matičnom planetu.
Razlog tome je što ljudi ne znaju kako iskoristiti svu sunčevu energiju koju Zemlja prima. Moglo bi proći oko 200 godina prije nego što čovječanstvo postane civilizacija tipa 1.

Znanstvenici vjeruju da će uspjeti pronaći superinteligentnu civilizaciju zahvaljujući tome što će u budućnosti istraživati ​​zračenje u srednjem infracrvenom području.

One mogu ukazivati ​​na prisutnost Dysonovih sfera u svemiru. Proučavana je ukupno 21 galaksija. Pažnju su plijenila četiri predmeta, od kojih su dva bila prirodnog podrijetla.

U druge dvije galaksije, gdje izvor zračenja ostaje nepoznat, možda postoje superinteligentne civilizacije treće vrste.

izvor

Je li maglica NGC 6543 - udaljena 3000 svjetlosnih godina - "svjetionik" koji su izgradili izvanzemaljci za Zemljane?

• Ispis
• E-mail

Detalji

Kategorija: Tajni projekti

Kreirano: Subota, 16 Studeni 2024 17:07

Napisao/la Miro Sinj

Hitovi: 265

Je li maglica NGC 6543 - udaljena 3000 svjetlosnih godina - "svjetionik" koji su izgradili izvanzemaljci za Zemljane?

Maglica NGC 6543 ( Mačje oko ) je planetarna maglica u zviježđu Zmaj. Strukturno, to je jedna od najsloženijih poznatih maglica. Otkrio ju je astronom William Herschel 15. veljače 1786. i bila je prva planetarna maglica čiji je spektar istražen. NGC 6543 udaljena je oko 3000 svjetlosnih godina od Zemlje i okružena je aureolom materijala koji je izbacila zvijezda dok je bila crveni div.

NGC 6543 je dobro proučena planetarna maglica. Relativno je svijetao, s prividnom magnitudom od 8,1, a ima i veliku površinsku svjetlinu. Nalazi se na rektascenziji od 17h 58m 33.4s i na deklinaciji od +66° 37′ 59″. Njegova visoka deklinacija znači da ga je lakše promatrati sa sjeverne hemisfere, gdje ga je većina velikih teleskopa proučavala. Slučajno, NGC 6543 nalazi se na nebu blizu položaja prividnog sjevernog pola ekliptike.

Ali, krajem 1980-ih, astronom Boris Fesenko , doktor fizikalnih i matematičkih znanosti, iz grada Gorkog, vjerovao je da ova maglica nije ništa više od svjetionika koji su predstavnici izvanzemaljske civilizacije izgradili za Zemljane. "To je izvorni signal dobre volje, prijateljstva" - smatra autor hipoteze. Moguće je da ona prati određenu poruku, ali na našem trenutnom stupnju razvoja ne možemo uhvatiti informaciju koja nam je namijenjena.

Odakle takva hipoteza? Zamišljena linija, povučena u prostoru, okomita na ravninu Zemljine putanje oko Sunca, tvori takozvane pravce na polu ekliptike. Izvanzemaljci nisu mogli pronaći vidljivije mjesto za ovaj svjetionik od polova ekliptike (očito, pod uvjetom da je njihov način razmišljanja identičan našem). Gotovo točno na sjevernom polu ekliptike nalazi se spomenuta planetarna maglica, jedna od najjačih te vrste, njih ukupno 10.

izvor