Jesu li psi omogućili ljudsku civilizaciju?
24 Lip 2019
- Detalji
- Kategorija: Animal planet
- Kreirano: Ponedjeljak, 24 Lipanj 2019 12:39
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 13016
Budimo iskreni, prepušteni sami sebi, mi ljudi nismo vrlo djelotvorni mesožderi. Mi smo veliki i nezgrapni, nemamo kandže ili druge oštre privjeske, imamo relativno slabe čeljusti, a naš osjećaj za miris nije baš za pohvalu (a onda smo još i dvonožni, tako da naši nosovi nisu dovoljno blizu tlu da bi pratili miris). Ipak, naš je mozak nekako evoluirao te time zahtijevao veliku količinu proteina - nešto što nismo mogli uvijek dobiti iz hrane. Na papiru, izgleda kao puka sreća da homo sapiens nije izumro kada je neandertalac to učinio.
Znanstvenici su odavno spekulirali da smo nadoknadili svoja ograničenja našim vještinama izrade alata i sposobnostima komuniciranja jezikom, ali nedavna studija o mamutskom mjestu ubojstva američkog državnog antropologa Pat Shipmana sugerira da je čovjekov najbolji prijatelj možda također bio neophodan za čovjekov opstanak:
"Pored složene tehnologije izrade velikih dalekometnih strijela, savez ili suradnja između modernih ljudi i udomaćenih ili djelomično pripitomljenih velikih vukova/pasa najbolje objašnjava pojavu mamutskih ostataka, uključujući veliki broj pojedinačnih mamuta i pasa na takvim mjestima ili u blizini mjesta smrti mamuta. Prednosti tehnologije izrade strijela i suradnje sa psima možda su dovele do opstanka [anatomski modernih ljudi] dok su neandertalci izumrli, mada su proizvodili kameno oružje, možda čak i strijele, ali bez daljnje suradnje sa ostalim vrstama jednostavno nisu mogli loviti tako veliki pljen kao što je mamut. "
Ideja da je pripitomljavanje pasa doprinijelo ljudskoj civilizaciji nije nepopularna. BBC-jev tajni život psa citira nekoliko istaknutih antropologa koji čine utemeljenu tvrdnju da je pripitomljavanje pasa učinilo ljude učinkovitim lovcima, što je naposljetku omogućilo da naše vrste u velikoj mjeri prelaze iz traganja u poljoprivredu za vlastite potrebe (a potom i naseljavanje) u trajne zajednice, gradove-države, nacije i carstva):
Divlji psi mogu se naći na svim kontinentima, osim na Antarktici, tako da - u principu - nema razloga zašto psi nisu mogli biti povezani sa svakom ljudskom zajednicom u nekom trenutku, njihovo pripitomljavanje izgleda kao dio prapovijesnog proširenog ljudskog fenotipa kao što je izrada alata i odjeće. Čak i danas je nemoguće zamisliti život bez njih, postoje u stotinama varijaliteta i jednako toliko namjena. Odavno su prestali biti samo partneri u lovu, zaokupili su nas svojim beskrajnim mogućnostima i pomoći koju nam svakodnevno pružaju.
Comments powered by CComment