''Teorije'' zavjere
Konzervansi umjetne boje, okusi i sladila
09 Sij 2010- Detalji
- Kategorija: ''Teorije'' zavjere
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 10741
Konstantni ratovi, konflikti, teroristički ispadi, financijske brige i bezbrojni drugi negativni događji… su dizajnirani da održavaju čovječanstvo u stanju straha… limitirajući ga i odvajajući od istinske ljudske prirode.
Ohrabrivanje i poticanje mržnje, osveta, osuda (sve su ovo manifestacije straha) samo stvaraju uvjete za nove konflikte. Strah se u ogromnim količinama stimulira sa religijom. Strah od ‘Boga’, strah od smrti i strah od ‘Sudnjeg dana’…
Isto je i sa ‘znanošću’ i strahom koji ona stvara, od smrti i ništavila. Čovječanstvo je preplavljeno sa strahom i različitim izvedenim izrazima ove negativne emocije. Zato smo i odvojeni od našeg stvarnog Ja…Pobrinuli su se da čovječanstvo ostane neobaviješteno kontrolom svega što se uči u školama i na univerzitetima, institucijama ‘znanosti’ i medijima. Čovječanstvo provodi svoj život gledajući film vjerujući
da je to stvarnost… dok stvarni svijet ostaje skriven…Masovna kontrola uma i emocija je na djelu. Kroz
farmaceutske kartele i proizvoače hrane napada se na ljudsko tijelo i njegove mentalne procese. Droge,
cjepiva, dodaci hrani, genetski izmjenjena hrana, flourid u vodi ili zubnoj pasti, zaslaivači (na primjer
aspartam u gaziranim pićima)… svi oni predstavljaju oružje u borbi protiv čovjekovog slobodnog mišljenja.
Ovi aditivi su i izmišljeni da onemoguće mozak i ćelije da prihvaćaju više, pozitivne frekvencije…
Naravno, radnici u proizvodnim pogonima ili ljekari koji daju cjepiva po Africi ili Americi, nemaju pojma što
rade… Odluke se donose na mnogo višem nivou…
Tajna vlada želi trovanjem stanovništva putem hrane, laboratorijski proizvedenih virusa i, najviše, putem
cjepiva oslabiti stanovništvo kako bi lakše njime upravljala. Takoer žele reducirati populaciju kako bi sebe
zaštitili u slučaju gladi usljed klimatskih promjena.
E621 MSG (Monosodium glutamate) Pojačavač okusa. Nalazi se u tisućama preraenih namirnica. Uzrokuje
pretilost, dijabetis, srčane udare, migrene, oštećenje mozga, epilepsiju, proljev, bol u zglobovima, vrtoglavicu,
nesanicu, tjeskobu, hiperaktivnost…
E211 Sprečava zgušnjavanje. Isključuje važne dijelove DNK, može uzrokovati Parkinsa i cirozu jetre.
E102 Služi za bojanje pića. Može uzrokovati napadaje astme i tumor štitnjače.
E110 Služi za bojanje pića. Popratne pojave su osipi, tumor bubrega, mučnina i povraćanje.
E407 Služi za pojačavanje okusa. Nedavno povezan s razvijanjem karcinoma.
E104 Služi za bojanje pića.
Upotrebljava se u velikom broju lijekova, ali može uzrokovati dermatitis. Zabranjen je u SAD-u i Norveškoj.
Britanski list Independent on Sunday otkrio je nove činjenice za zdravstvenu zabrinutost - neka nealkoholna pića,
većinom gazirana, u sebi imaju konzervanse koji mogu uzrokovati ozbiljna stanična oštećenja, prenosi Jutarnji.
Znanstvenik sa sveučilišta u Sheffieldu otkrio je da konzervans E211 - koji se nalazi u pićima kao što su Fanta, Pepsi
Max, Sprite, Coca-Cola... - ima mogućnost 'isključivanja' ključnih dijelova DNA.
E211 može uništiti mitohondrij što može dovesti do degenerativnih promjena i ubrzati starenje.
Taj problem, obično povezan sa starenjem i alkoholizmom, može uzrokovati cirozu jetre i degenerativne bolesti kao
što je Parkinson. E211 prirodno postoji u bobičastom voću, ali se u gazirana pića dodaje u neprirodno velikim
količinama kako bi se spriječilo njihovo zgušnjavanje.
Osim toga, E211 znanstvenici već dulje vrijeme proučavaju zbog straha da može izazvati rak jer pomiješan s
dodatnim C vitaminom u gaziranim pićima razvija jednu kancerogenu supstancu. Profesor molekularne biologije i
biotehnologije na sheffieldskom sveučilištu, Peter Piper, proučava E211 od 1999. godine i nedavno je otkrio da
doslovno može uništiti mitohondrij, stanice koje konzumiraju kisik iz kojega onda crpimo energiju, a čije oštećenje
dovodi do degenerativnih bolesti i pospješuje proces starenja.
Food Standard Agency (FSA), neovisna udruga koja za britansku vladu provodi kontrolu hrane, podržava ograničeno
korištenje E211 u Britaniji. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je 2000. godine potvrdila svoj savjet da je E211
siguran, ali uz napomenu da su znanstvena istraživanja koja podupiru sigurnost tog konzervansa 'ograničena'.
Profesor Piper, prenosi Jutarnji, poziva roditelje da dobro razmisle hoće li djeci omogućiti da piju gazirana pića, dok je
britanska Udruga proizvoača nealkoholnih pića priopćila da se pridržavaju procjena britanske vlade o sigurnosti
konzervansa u njihovim proizvodima.
ASPARTAM – umjetni šećer
Aspartam, umjetni šećer izaziva veoma ozbiljne simptome, od gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu.
Iako odobren od američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao siguran dodatak za hranu, aspartam je
jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.
Izvod ovog teksta je preuzet iz magazina Nexus, Volume 2, #28 i Volume 3, #1
Vebsajt: www.nexusmagazine.com
Autor orginalnog teksta: Mark D. Gold
Aspartame je tehničko ime za umjetni šećer koji je takoe poznat pod tvorničkim imenima - NutraSweet, Equal,
Spoonful, Equal-Measure itd. Aspartam je otkriven slučajno 1965.g. kada je James Schlatter, kemičar G.D. Searle
kompanije testirao jedan lijek protiv čira na želucu.
Aspartam je odobren za upotrebu u hrani 1981.g. a u napitcima 1983.g. Ta supstanca bila je prvi put odobrena za
konzumiranje još 26 jula, 1974, meutim, u augustu 1974.g. bila je uložena jedna žalba od strane Dr John W. Olney,
naučnika na polju neurologije i James Turner-a, advokata američkog Zavoda za Zaštitu Potrošaća, što je zajedno sa
rezultatima istrage istraživačkih procedura kompanije G.D. Searle dovelo do toga da FDA povuče dozvolu za
upotrebu aspartama, u decembru 1974.g. Kasnije, 1985. g. kompanija Monsanto je kupila firmu G.D. Searle koju je
nakon toga podijelila na dvije odvojene, supsidijarne kompanije, Searle Pharmaceuticals i The NutraSweet Company.
Aspartam je daleko najopasnija supstanca na tržištu koja koja se nalazi u hrani i napitcima (i tzv. “sugar-free”
žvakaćim gumama, prim. prev.) On je odgovoran za preko 75% prijava štetnih efekata dodataka za hranu, koje su
podnjete američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA). Mnoge od tih reakcija su veoma ozbiljne, uključujući gubitak
svijesti i smrt, kao što je to objavljeno još u februaru 1994.g. u izvještaju Zavoda za Zdravlje i Zdravstvene Usluge
(Department of Health and Human Services).(1) Nekoliko od 90 različitih zabilježenih simptoma izazvanih od strane
aspartama, koji su navedeni u ovom izvještaju uključuju:
glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svjesti, mučnina, utrnulost, grčenje mišića, povećanje težine, osip na koži,
depresija, zamor, razdražljivost, ubrzanje rada srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i gubitak vida, gubitak
sluha, palpitacija srca, smetnje kod disanja, napadi nemira i panike, smetnje u govoru, gubitak ukusa, vrtoglavica,
tinitus, gubitak pamćenja i bolovi u zglobovima.
Prema naučnicima koji su radili na proučavanju sporednih efekata aspartama, sljedeće hronične bolesti mogu da
budu prouzrokovane, podstaknute ili pogoršane u slučaju konzumiranja ove supstance:(2)
tumori na mozgu, multipla skleroza, epilepsija, sindrom hroničnog zamora, (chronic fatigue syndrome, prim. prev.)
parkinsonova bolest, alchajmerova bolest, mentalna retardacija, limfoma, deformacije kod novoroenčadi,
fibromijalgija i dijabetes.
Aspartam se sastoji od tri kemikalije: aspartamska kiselina, fenilalanin i metanol. U knjizi, Prescription for Nutritional
Healing, (autori James i Phyllis Balch), aspartam je svrstan u kategoriju “kemijskih otrova.” Kako ćemo vidjeti, to je
upravo ono što on i jeste.
ASPARTIČNA KISELINA (40% ASPARTAMA)
Dr Russell L. Blaylock, profesor neurohirurgije na Medical University of Mississippi, nedavno je objavio knjigu u kojoj
je detaljno opisao poremećaje koji nastaju ingestijom aspartične kiseline koja se nalazi u aspartamu. [devedest devet
posto od natrijum glutamata (monosodium glutamate - MSG) je glutamična kiselina. Oštećenja koja ona prouzrokuje
takoe su dokumentirana u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg mnogi od nas svakodnevno unose u svoj
organizam uz pomoć Vegete i sličnih dodataka jelima, osim što poboljšava njihov ukus, istovremeno i uništava naše
nervne ćelije, jer spada u grupu nervnih otrova, prim. prev.)] Blaylock nam u svoj knjizi, uz pomoć od skoro 500
naučnih bilješki pokazuje kako suvišne ekscitativne amino kiseline kao što su aspartična kiselina i glutamična kiselina,
koje se nalaze u u našoj hrani, prouzrokuju veoma ozbiljne hronične nervne poremećaje kao i cijelu jednu pletoru
drugih akutnih simptoma.(3)
KAKO ASPARTAT (I GLUTAMAT) UZROKUJU OŠTEĆENJA
Aspartat i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu omogućavajući prenos informacija od jedne nervne ćelije do
druge. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika količina ovih supstanci, to dovodi do smrti odreenih nervnih ćelija usljed
stvaranja uslova za ulazak povećanih količina kalcijuma u te ćelije. Ulaskom kacijuma u ćelije, u njima dolazi do
oslobaanja većih količina slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt ćelije. Oštećenja nervih ćelija mogu biti
izazvana od strane suvišnog aspartata ili glutamata i zbog toga se ove supstance nazivaju – “ekscitoksinima”. Oni
“nadražuju” ili stimulišu nervnu ćeliju sve dok ona ne umre.
Aspartična kiselina je jedna amino kiselina. U svojoj slobodnoj formi (kada nije vezana za proteine) ona prouzrokuje
značajno povećanje nivoa aspartata i glutamata u krvnoj plazmi. Suvišna količina aspartata i glutamata u krvi, kratko
nakon ingestije aspartama ili glutamične kiseline (prekursora glutamata) dovodi do visoke koncentracije ovih
neurotransmitera u odreenim dijelovima mozga.
Krvna moždana barijera, koja normalno štiti mozak od suvišnog glutamata i aspartata kao i drugih toksina 1) nije
potpuno razvijena za vrijeme djetinjstva, 2) ne pruža potpunu zaštitu svih dijelova mozga, 3) može biti oštećena
posljedicama mnogih hroničnih i akutnih oboljenja, i 4) čak i kad je neoštećena, može ponekad da dozvoli da suvišni
glutamat i aspartat “procure” u mozak.
Taj suvišni glutamat i aspartat polako počinju da razaraju neurone. Velika većina (75% i više) nervih ćelija u
odreenom području mozga biva usmrćena prije nego što bilo kakvi klinički simptomi hroničnog oboljenja dou do
izražaja. Neke od mnogih hroničnih bolesti za koje je dokazano da su potpomognute ili uzrokovane dugoročnim
izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su:
Multipla skleroza (MS), Alchajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje kod djece (Attention Deficit Disorder, prim.
prev.), gubitak memorije, hormonalni problemi, gubitak sluha, epilepsija, parkinsonova bolest, hipoglikemija, AIDS
demencija, oštećenja na mozgu i neuro-endokrini poremećaji.
Ekscitoksini predstavljaju veliku opasnost za novoroenčad, djecu, trudnice, starce i ljude koji pate od odreenih
hroničnih bolesti. Čak je i Federacija Američkih Društava za Eksperimentalnu Biologiju (FASEB), koja inače zastupa
sličnu ‘partijsku liniju’ kao i FDA, nedavno saopštila u jednom svom izvještaju da "bi gravidne žene, novoroenčad i
djeca trebali izbjegavati korištenje dodataka za hranu koji sadrže L-glutamičnu kiselinu. Postoji mnogo dokaza o
potencijalnim endokrinim poremećajima kao npr. povečanje nivoa kortizola i prolaktina, kao i različiti efekti kod
muškaraca i žena, koji potvruju tu vezu sa endokrinim sistemom i sugerišu da dodatno unošenje L-glutamične
kiseline treba da se izbjegava od strane žena sposobnih za trudnoću i individua sa afektivnim poremećajima."(4)
Aspartična kiselina iz aspartama ima iste štetne osobine kao i glutamična kiselina.
O istinskom mehanizmu nastanka akutnih reakcija na suvišni glutamat i aspartat još uvijek se vodi jedna debata.
Prema izvještaju FDA, te reakcije uključuju simptome kao što su:(5)
glavobolja/migrena, mučnina, bol u stomaku, zamor (blokira ulazak glukoze u mozak), nesanica, problemi kod vida,
napadi nemira, depresija, i astma/bol u grudima.
Jedna od najčešćih žalbi ljudi koji pate od štetnih posljedica aspartama je gubitak pamćenja. Ono što je ovdje
ironično, to je da je kompanija G.D. Searle još 1987.g. poduzela jedno opsežno istraživanje čiji je cilj bio otkrivanje
sredstva koje je trebalo liječiti gubitak memorije usljed ostećenja prouzrokovanih od strane ekscitativnih
aminokiselina. Blaylock je samo jedan od mnogih naučnika i doktora koji su posvetili pažnju poremećajima nastalim
usljed konzumiranja aspartama i MSG-a (natrijum glutamata). Meu one eksperte koji su glasno upozoravali javnost
na štetnost uzimanja aspartata i glutamata spadaju i Adrienne Samuels, Ph.D., eksperimentalni psiholog, Olney,
profesor psihijatrije na School of Medicine, Washington University, koji je ujedno i jedan od najvećih svjetskih
autoriteta što se ekscitoksina tiče. (On je još 1971.g. obavjestio kompaniju Searle da aspartična kiselina prouzrokuje
rupe u mozgu kod miševa.) Tu takoe uključujemo i Francis J. Waickman-a, M.D. (Doktor Medicinskih Nauka, prim.
prev.), dobitnika priznanja the Rinkel and Forman Awards, koji je priznati stručnjak na području pedijatrije, alergije i
imunologije.
Tu su takoe i: John R. Hain, M.D., forenzički patolog, i H.J. Roberts, M.D., FACP, FCCP, specijalista za dijabetes,
koji je od strane jednog nacionalnog medicinskog magazina svojevremeno bio proglašen i za “najboljeg doktora u
USA."
John Samuels je takoe jedan od onih koji su posvetili ovom problemu više pažnje. On je sastavio i jednu veliku listu
naučnih radova koji pružaju više nego dovoljno dokaza o opasnostima vezanim za unošenje u organizam dodatne
glutamične and aspartične kiseline.
A postoje i mnogi drugi koji mogu biti stavljeni na ovu listu.
FENILALANIN (50% ASPARTAMA)
Phenylalanine je aminokiselina koja se normalno nalazi u mozgu. Ljudi koji pate od fenilketonurije, nisu u stanju
normalno da metaboliziraju fenilalanin. To dovodi do velike koncentracije fenilalanina u mozgu, što ponekad može biti
smrtonosno. Dokazano je da kod ingestije aspartama, pogotovo zajedno sa karbohidratima, može doći do porasta
nivoa fenilalanina u mozgu, čak i kod ljudi koji ne pate od fenilketonurije. Ovo nije samo teorija, jer je dokazano kako
ljudi koji koriste aspartam kroz jedan duži vremenski period, imaju povećanu količinu fenilalanina u krvi. Višak
fenilalanina u mozgu dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva emocionalne poremećaje i depresiju.
Dokazano je da je nivo fenilalanina u krvi znatno povećan kod ljudi koji koriste aspartam.(6) Čak i kada čovjek samo
jednom unese u sebe aspartam, količina fenilalanina u krvi se poveća. Prilikom svog svjedočenja ispred američkog
Kongresa, Dr Louis J. Elsas je pokazao kako povećan nivo fenilalanina u krvi može da dovede do njegove povećane
koncentracije u odreenim dijelovima mozga i koliko je to opasno, pogotovo po novoroenčad i fetuse u majčinoj
utrobi. On je takoe pokazao kako glodari metaboliziraju fenilalanin mnogo bolje i brže nego ljudi.(7)
Jedan slučaj veoma visokog nivoa fenilalanina prouzrokovanog aspartamom nedavno je opisan u jednom magazinu
pod naslovom "Aspartamska noćna mora." John Cook je pio svakodnevno 6 do 8 ‘diet’ - napitaka. Njegovi simptomi
su počeli kao gubitak memorije i česte glavobolje. Nakon toga njegovo stanje se pogoršalo u smislu naglih promjena
raspoloženja sa napadima bjesnila. Rezultati analize njegove krvi pokazali su prisustvo fenilalanina u koncentraciji od
80 mg/dl. Kod medicinskog pregleda pokazale su se smetnje u radu mozga kao i oštećenja na mozgu. Nakon što je
4
prestao sa konzumiranjem vještački zaslaenih pića uz pomoć aspartama, njegovo zdravstveno stanje dramatično se
popravilo. (8)
(…)
METANOL (10% ASPARTAMA)
Methanol je smrtonosan otrov. Mnogi od nas znaju kako su se mnogi ljudi otrovali nepravilno proizvedenim
alkoholnim pićima koja su u sebi sadržavala metanol, koji kod ljudi može da prouzrokuje sljepilo i smrt. Metanol se
postepeno oslobaa u tankom crijevu kada metilna grupa iz aspartama doe u kontakt sa himotripsin enzimom.
Apsorpcija metanola u tijelu je mnogo brža kod ingestije slobodnog ili čistog metanola. Slobodni metanol se stvara iz
aspartama kada se ovaj zagrije na temperaturu veću od 30ºC. To se dogaa kada se namirnice ili napitci koji sadrže
aspartam nepravilno skladište.
Metanol se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid. Formaldehid je smrtonosan nervni otrov. Prema
podacima Zavoda za Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) metanol se smatra tzv. “kumulativnim” otrovom jer se veoma
sporo eliminiše iz organizma nakon što je u njega unesen. U čovjekovom tijelu, on se oksidacijom razlaže na
formaldehid i mravlju kiselinu; oba ova metabolika su toksični. Prema podacima iste organizacije, čovjek ne bi smio
unositi u svoj organizam više od 7.8 mg/ na dan. Jedan litar pića koji je zaslaen aspartamom sadrži oko 56 mg
metanola. Tako neki koji piju ili jedu malo više aspartamom zaslaenih produkata mogu dnevno da unesu u sebe oko
250 mg metanola, što je 32 puta više od onoga što EPA propisuje.(9)
Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u ušima, mučnina, problemi u
gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvjesnica, problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta kao i probadajući bol
u njima, promjene u ponašanju, upala nerava. Najčešći i najpoznatiji simptomi trovanja metanolom su u vezi čula
vida. Maglenje i treperenje pred očima, slab vid, oštećenja na mrežnjaći i sljepilo. Formaldehid je poznat kao
kancerogena supstanca, oštećuje mrežnjaću oka, ometa replikaciju DNA, uzrokuje deformacije kod
novoroenčadi.(10)
(…)
DIKETOPIPERAZINE (DKP)
DKP je sporedni produkt kod metabolizma aspartama. DKP je impliciran kao uzročnik tumora na mozgu. Olney je
primjetio da DKP, nakon procesa nitrozacije u probavnom traktu stvara jednu komponentu vrlo sličnu N-nitrosourei,
koja je vrlo kancerogena. Neki autori tvrde da se DKP stvara odmah nakon ingestije aspartama. Ja nisam siguran da
li je to tačno. Ono što je sigurno to je da se DKP stvara u tečnim produktima koji sadrže aspartam nakon dužeg
uskladištenja.
Kompanija G.D. Searle je sprovela istraživnaje na temu sigurnosti upotrebe DKP-a. FDA je kasnije tu otkrila mnoge
eksperimentalne greške, neke od njih su bile pripisane “lošoj administraciji”, a kod drugih se radilo o “slučajnom
mješanju životinja, životinje nisu dobijale propisanu količinu odreene supstance, izgubljeni patološki uzorci usljed
nepravilnog rukovanja,” i mnogo drugih grešaka.(12)
(…)
Takode se smatra da DKP uzrokuje i materične polipe kao i promjene u nivou holesterola u krvi, što je javno priznala i
Dr Jacqueline Verrett, toksikolog koja radi za FDA, u svom svjedočenju ispred američkog Senata.(13)
Kraj izvoda
* [Ovo je bio jedan kraći izvod iz orginalnog teksta čiji je cilj bio samo da svrati pozornost čitalaca na neke otrove u
hrani i piću, kojima smo svakodnevno izloženi. Čitaocima se preporučuje da pročitaju cijeli tekst koji se može naći uz
pomoć gorenavedong linka, kao i da poduzmu jedno šire istraživanje na ovu temu. Aspartam je samo jedan od
zvanično odobrenih sredstava za trovanje narodnih masa i on po opasnosti za zdravlje vjerovatno zauzima drugo
mjesto, odmah iza fluora, koji nam se servira u zubnim pastama, vodi za piće itd. pod izgovorom da sprečava kvar
zuba (što nema nikakve veze ni sa istinom, niti sa zdravom pameti. (O fluoru ćemo reći nešto više nekom drugom
prilikom).
Danas postoji već nekoliko stotina proizvoda koji u sebi sadrže aspartam. U svakom slučaju, mi ga najčešće unosimo
u sebe pomoću tzv. “diet” proizvoda (kobajagi dijetalnih) kao što su Diet Coke, Diet Pepsi, i druga “diet” pića, pudinzi,
jogurti…‘sugar-free’ žvakaće gume i bomboni, sladoled itd. itd. Zbog opšte korumpiranosti političara, naučnika,
zdravstvenog sistema, medija itd. itd., kao i nevjerovatne ignorantnosti “normalnog” čovjeka, za očekivati je da će se
ovi biološko-kemijski agensi zadržati u našoj ishrani sve do poslednjeg živog ljudskog bića.
~~~***~~~
Na kraju, postavlja se pitanje, - da li je današnji čovjek, koji je pod jednom stalnom i redovnom dozom fluora,
aspartama i cijele pletore drugih sredstava koja mu regulišu rad mozga i sužavaju svijest i percepciju, - još uvijek u
stanju da kritički i nezavisno razmišlja?!?
5
Da li je već sada kasno, - ili još uvijek imamo vremena za – buenje?!?].
Literatura:
· Blaylock, Russell L., Excitotoxins: The Taste That Kills (Health Press, Santa Fe, New Mexico, c1994). One of
the best books available on excitotoxins. Well worth reading!
· H. J. Roberts, M.D., Aspartame (NutraSweet), Is it Safe? Available from the Aspartame Consumer Safety
Network.
· Sweet'ner Dearest, Available from the Aspartame Consumer Safety Network
· Mary Nash Stoddard, The Deadly Deception, Available from the Aspartame Consumer Safety Network.
· Barbara Mullarkey, Editor, Bittersweet Aspartame - A Diet Delusion,
· Available from the Aspartame Consumer Safety Network.
· The Aspartame Consumer Safety Network, The Aspartame Consumer Safety Network Synopsis.
· Dennis Remington, M.D. and Barbara Higa, R.D., The Bitter Truth About Artificial Sweetners, Available from
the Aspartame Consumer Safety Network
http://www.holisticmed.com/aspartame/
Bilješke:
(1) Department of Health and Human Services, Report on All Adverse Reactions in the Adverse Reaction Monitoring
System, (February 25 and 28, 1994).
(2) Compiled by researchers, physicians, and artificial sweetner experts for Mission Possible, a group dedicated to
warning consumers about aspartame.
(3) Excitotoxins: The Taste That Kills, by Russell L. Blaylock, M.D.
(4) Safety of Amino Acids, Life Sciences Research Office, FASEB, FDA Contract No. 223-88-2124, Task Order No. 8.
(5) FDA Adverse Reaction Monitoring System.
(6) Wurtman and Walker, "Dietary Phenylalanine and Brain Function," Proceedings of the First International Meeting
on Dietary Phenylalanine and Brain Function., Washington, D.C., May 8, 1987.
(7) Hearing Before the Committee On Labor and Human Resources United States Senate, First Session on Examing
the Health and Safety Concerns of Nutrasweet (Aspartame).
(8) Account of John Cook as published in Informed Consent Magazine. "How Safe Is Your Artificial Sweetner" by
Barbara Mullarkey, September/October 1994.
(9) Woodrow C. Monte, Ph.D., R.D., "Aspartame: Methanol and the Public Health," Journal of Applied Nutrition, 36
(1): 42-53.
(10) US Court of Appeals for the District of Columbia Circuit, No. 84-1153 Community Nutrition Institute and Dr
Woodrow Monte v. Dr Mark Novitch, Acting Commissioner, US FDA (9/24/85).
(11) Aspartame Time Line by Barbara Mullarkey as published in Informed Consent Magazine, May/June 1994.
(12) FDA Searle Investigation Task Force. "Final Report of Investigation of G.D. Searle Company." (March 24, 1976)
(13) Testimony of Dr Jacqueline Verrett, FDA Toxicologist before the US Senate Committee on Labor and Human
Resources, (November 3, 1987).
(14) Internal FDA memorandum.
(15) Analysis prepared by Dr John Olney as a statement before the Aspartame Board of Inquire of the FDA. Also
Excitotoxins by Russell Blaylock, M.D.
(16) Congressional Record SID835: 131 (August 1, 1985)
(17) National Cancer Institute SEER Program Data.
(18) Walton, Ralph G., Robert Hudak, Ruth Green-Waite "Adverse Reactions to Aspartame: Double-Blind Challenge
in Patients from a Vulnerable Population," Biological Psychiatry, 1993:34:13-17.
(19) Barbara Mullarkey, "How Safe Is Your Artificial Sweetner," September/October 1994 issue of Informed Consent
Magazine.
(20) US Air Force. "Aspartame Alert." Flying Safety, 48 (5): 20-21 (May 1992).
(21) Reported by the Aspartame Consumer Safety Network.
(22) Barbara Mullarkey, Bittersweet Aspartame, A Diet Delusion.
(23) Millstone, Eric "Sweet and Sour." The Ecologist, 25 (March/April 1994).
(24) Mary Nash Stoddard, Editor, "The Deadly Deception," Aspartame Consumer Safety Network.
(25) ADA Courier, January 1993, Volume 32, Number 1. (26) "FDA Rejects AHPA Stevia Petition" by Mark
Blumenthal, Whole Foods, April 1994.
Comments powered by CComment