Tajna društva

Detalji

Hitovi: 6369

„Jedna velika civilizacija ne može se osvojiti iz vana, dok se ne uništi iz unutra.“

Will Durant

Završio bi ovu seriju s pitanjem: Što čovjeka tjera u tuđinu, gdje postoji realna opasnost da svoju kulturu i vjeru ostavi iza sebe.

Sekte i novi proročki pokreti se bave svijetom i tragičnom povijesti čovječanstva, koju održavaju zauvijek prokletom i "začaranom". Cilj je da ljudi nikada ne saznaju pravu istinu oko sebe, o tome što se zaista zbiva. S tim ciljem nam oni  nude svoju "pomoć."

A zaista se nekad čini da ne znamo otkud dolazimo niti kamo idemo, pa je možda najpametnije upotrijebiti onu Sokratovu sintagmu: „znamo da ništa ne znamo“, ili, kao što je to Stjepan Radić u svom govoru 1918 lijepo zaključio da "srljamo kao guske u magli." Zar to nije tužno?  Ili  je Vama to sve postalo normalno? Meni osobno je još uvijek samo tužno...

Bez orijentacije, ne znajući kamo ići, ljudi se ukoče, "skamene" od straha. To je trenutak, kad ste okruženi velikim opasnostima, trenutak kad je čovjek otvoren prihvatiti sve što mu se ponudi, samo da bi konačno osjetio mir u sebi. Nekad se taj trenutak produži i traje godinama, nekima skoro cijeli život, a puno njih nisu nikad ni znali za nekakav drugi život. Tako nezaposlena mladež i ne baš tako mlada generacija izgubljenih došljaka, šetucka besciljno od kafića do kafića, "nudeći sebe na pladnju", a sve u nadi da će se nešto dogoditi, da će se pojaviti netko tko će im napokon objasniti svijet te im otkriti zašto su uvijek patili i bili na gubitničkoj strani života - života koji više i ne nosi znakove života...

Neki jednostavno alkoholom ubijaju tu svoju svijest, svaku subotu na novo. Izokrenute vrijednosti i njihova neprepoznatljivost dominiraju svijetom, odvraćajući osjetljivo biće od samog bitka života, kao i od  samog sebe. Nevinost u duši se gubi na svakom koraku, a tko tu nevinost u ovim vremenima  još drži u sebi - zaista je blagoslovljen. 

 Sigurno ćete pomisliti da sam poprilično pesimističan, kad ovako pišem, a ja vam moram priznati da jesam... No, ipak me nešto goni naprijed, kao i svakoga na svijetu. Možda sam se i ja uhvatio za neku slamku spasa, koja me još jedina drži nad velikim ponorom. Čitao sam ovaj tjedan kako jedan otac male bebe biva prisiljen kriminalizirati svoj status "slobodnog hrvatskog građanina", samo da bi svom djetetu omogućio osnovne egzistencijalne potrebe. Taj slučaj je dobro popraćen kroz medije, pa su se mnogi solidarizirali s ocem. Ipak se tu radilo o malom nevinom djetetu, pa je to nekako i "prošlo".

Tužno. Nekad mi stvarno dođe muka i poriv da napišem neke stvari, koje mnogi ne bi prihvatili s odobravanjem. Treba biti svjestan da slučaj ovog očajnog oca nije izdvojen u hrvatskoj, iako su mediji tu priču "zaključali" s obaveznim "happyendom", namećući hrvatskim čitateljima osjećaj da čitaju jednu lijepu priču, kod koje smo se svi lijepo zabavili dok smo ju čitali i osjećali kao veliki "humanisti", kad smo prihvatili članstvo za pripadajuću facebook grupu.

Već drugi dan čitam vijesti po raznim naslovnicama. „ubio najboljeg prijatelja …, razbio…, silovao..., udario službenicu šakom u glavu…“. Mogao bih popuniti cijelu kolumnu naslovima te vrste, koji su se u Lijepoj našoj dogodili samo u jednom danu.

Kad čitam političke vijesti, sjetim se nastave u gimnaziji, gdje smo učili što to znači pojam "politika". Ako se dobro sjećam, onda Politika dolazi iz grčkog „polis“, što bi se moglo prevesti kao „društvo“. Kad se danas priča o politici, ne vidim više tog društva, tj. ne vidim ljude. Vidim samo neprijatelje, koji bi se najradije zadavili da nema zakona ili bolje rečeno - da ih nitko ne vidi. Hrvatska je u dubokom sukobu. Politička desnica optužuje ljevicu i obrnuto, mada većinom nitko ne zna što ti pojmovi uopće definiraju, a službena verzija naravno glasi: "Svi se zajedno borimo za bolju Hrvatsku. Kako to razumjeti?

Ali što je to demokracija, da vam pojasnim:

Kako jedni mogu biti toliko uvjereni i sigurni da su u pravu, tj. da oni drugi "ne valjaju." Neki će reći da je sve dokumentirano, da su pratili povijest, sve zapisivali, isjekli članke iz novina pa arhivirali. Zna se tko je kriv. Uglavnom, svi većinom prvo "izmjere" svoje interese i vrijednosti, pa nađu svoje malo utočište, u svom malom svijetu...

A čime mjeriti što je dobro?  Što ako se ne vidim u tim „velikim vrijednostima“? Sve više ljudi postaje indiferentno na činjenicu da politika dijeli hrvatski narod, a i crkva više nije sposobna narod povezati s Bogom. Uostalom, čitav društveni život se u potpunosti pervertirao.  Sve što nam ostaje je dakle "borba protiv društva", kao svojevrsna alternativa društvu, iz koje proizlazi život u društvenoj

 sjeni.

Što se desilo na "putu prema sreći"?      

Za čovjeka od svijeta:

„... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kul

 e od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ...  ... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?"

Bruno Bušić – † 1978

Za čovjeka vjernika:

"Pazite da vas tko ne zavede!" odgovori im Isus. "Mnogi će doći pod mojim imenom, proglašujući se Mesijom, i mnoge će zavesti. Kad čujete da blizu vas izbijaju ratovi i vijesti o dalekim ratovima, ne uznemirujte se. Sve se to mora dogoditi, ali svršetak još neće doći. Zaratit će narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa u mnogim dijelovima svijeta i zavladat će glad. Sve je to samo početak strašnih muka. Tada će vas mučiti i ubijati. Svi će vas narodi zamrziti zato što ste moji. Mnogi će tada posrnuti u vjeri, izdavat će jedan drugoga i mrziti se.“

Biblija Mt 24,4

Praznovjerje, dolazak, antikrista, svijest, demokracija

Goran Maić

Zna li narod uopće šta je to državna politika? Kako odlučuje 6 , 10 ili 200 milona ljudi od kojih je većina prosiječno inteligentna, prosiječno ili ispod prosijeka obrazovana, ogroman broj je potpuno nepismen, a ima i umno poremećenih i još više glupih? Dobro obrazovanih i inteligentnih je uvek mali postotak i to je odlika svake društvene zajednice. Ali svi imaju pravo glasa.

Ako znamo da se ljudi po prirodi dijele na one sposobne da vode (kojih je uvijk daleko manje) i one, u ogromnoj većini, koji nisu u stanju da funkcioniraju bez vođe (lidera), onda dobijamo nelogičnu konstrukciju: nesposobna i manje inteligentna većina bira tj. procijenjuje ko je sposoban i inteligentan.

Psiholozi će, naravno, naći veliki broj faktora koji kod običnog čovijka u tome presuđuju, ali to neće biti ni znanje ni logičko razmišljanje. Ta nelogičnost se zove - DEMOKRACIJA.

Običan građanin o ovakvoj logičnoj povezanosti uglavnom i ne razmišlja. Običan građanin ne zna da se ovo ogromno tijelo koje razara države zove KORPORACIJA. Korijen ove riječi je corpus i znači baš to - tijelo. Interesi tog "Velikog tijela" vode proces koji je danas poznat kao GLOBALIZACIJA. (Proces uopće nije spontan, već davno osmišljen). Suprotan globalizmu je nacionalizam (sistem sa jakim nacionalnim ekonomijama). "Veliko tijelo" tj. (transnacionalna korporacija ne trpi državne granice i smišljeno ih i perfidno razara već vijekovima. Novi Svijetski Poredak predstavlja vlast transnacionalnih korporacija. Običan čovek tako postaje bezemljaš, bez mogućnosti da vojskom ograniči svoj posijed, da vodi svoju ekonomiju i sam ubira dobit, već postaje radnik (rob) korporacije.

Zato se vrši privatizacija. Narodu se kaže da on nije u stanju da dobro gazduje svojim poduzećima, ali logika nameće pitanje - kako onda isti narod može da upravlja državom putem DEMOKRATIJE?

• Prethodno
• Sljedeće