Misterije - Neobjašnjivo
Bizarni slučaj Ruskog kišhtimskog bića
29 Svi 2019
- Detalji
- Kategorija: Misterije - neobjašnjivo
- Hitovi: 4574
Godinama su se povremeno pojavljivali slučajevi kada su se trupla ili drugi ostaci tajanstvenih stvorenja pojavili sa svih krajeva planete. Ti su leševi obično mumificirani i pronađeni već mrtvi, što je potaknulo svakakve razgovore i rasprave te se pružilo mnogo mogućih dokaza za sile koje su izvan našeg razumijevanja. U nekim od bizarnijih slučajeva navodno su ta stvorenja živa, a jedan takav izvanredan slučaj dolazi nam iz udaljene regije Rusije, gdje je navodno vanzemaljsko biće pronađeno i zbrinuto od strane ljudi, da bi odjednom samo nestalo i otišlo ostavljajući za sobom bezbroj pitanja koja su se namnožila.
Bizarna priča počinje u ljeto 1996. godine, kada je jedna starija žena po imenu Tamara Prosvirina otišla na jednu od svojih redovitih šetnji oko sela Kaolinovy, u blizini Kyshtyma, Chelyabinska Oblast, u regiji Urala u Rusiji. Tog se dana vratila u selo, uhvativši nešto umotano u pokrivač, koji je proglasila "njezinom bebom" i koju je otkrila u divljini pod drvetom pored bunara u blizini groblja. Kad su se ljudi približili, zatvorila je omotani predmet i nije ga htjela pokazati, samo je svima rekla da se zove Alyoshenka. To je bilo prilično čudno, ali s obzirom na njezinu starosnu dob, većina ljudi je to doživjela kao senilnu obmanu lude starica. Međutim, to će se uskoro pokazati mnogo bizarnijim od toga.
Nekoliko odabranih ljudi uspijelo je u sljedećih nekoliko tjedana pogledati što je bilo umotano u deku, a to nije bilo ljudsko dijete kakvo je itko prije vidio. Stvorenje je opisano kao dugačko oko 30-ak centimetara, s tamno sivom kožom i smeđim pjegama na glavi. Bila je potpuno bez dlaka, s velikim izbočenim očima s vertikalnim zjenicama poput reptila ili mačke, vrlo malenih usta s tankim usnama, male rupe u lubanji, bez uši, i duge, tanke prste na vrhu oštrih kandži. Nije pokazivao vidljiv pupak ili genitalije, nije imao očne kapke, a prijavljeno je da stvara "škripave zvukove" i diše kroz maleni plosnati nos.
Prosvirina bi tvrdila da stvorenje nije moglo žvakati hranu zbog gotovo nepostojeće čeljusti i nevjerojatno malih usta, pa ga je hranila mlijekom i tankom žlicom i rekla je da je uživala u lizanju karamelnih bombona. Nekoliko tjedana koliko je biće bilo na njenoj njezi, rekla je da se rijetko kretalo, tu i tamo bi protegnulo nogama ili uperilo lice prema hrani, te da je često trebala biti obrisana zbog slatkog mirisa znoja koji je bio intenzivan i dosljedno proizveden po cijelom tijelu. O tome je uglavnom svjedočila snaha Prosvirine, koja je ostala tvrdoglava da je sve to istina i da to nije ljudsko dijete. Rekla je o svom prvom susretu s njom slijedeće:
"Dva puta tjedno posjećivala sam svekrvu. Živjela je sama. Toga sam dana donijela hranu za nju kao i prije. Upravo sam se spremala otići kad mi je rekla: "Bolje da i bebi damo nešto hrane." Zatim me odvela do kreveta. Pogledala sam ga bliže i vidjela ga. Bio je na vrhu kreveta, škripao neke smiješne zvukove. Mogao sam vidjeti njegova usta, izgledala su poput male cijevi. Njegov maleni grimizni jezik se kretao. Također sam uočila dva zuba iznutra. Na neki je način izgledao kao mala beba. Glava mu je bila smeđa, a tijelo mu je izgledalo sivo. Nisam vidjela nikakve kapke. Ni on nije imao genitalije. Glava mu je izgledala kao luk. A zjenice njegovih očiju su se širile i sužavale baš kao što mačke očima rade kad upalite svjetlo i ponovno ga isključite nekoliko puta zaredom. Prsti na rukama i nogama bili su prilično dugi. Samo sam se potrudila pitati moju svekrvu odakle je dovraga izvukla to čudovište. Rekla mi je da ga je pronašla u šumi. Stalno ga je zvala "Alioshenka". Dala mu je slatkiš i počeo ga je sisati. Mislila sam da je to neka vrsta životinje. Imao je taj miris, znate, jedinstven. Ne možete ga zamjeniti za neki drugi miris. Zapravo, miris je bio prilično ugodan, a opet pomalo gadan u isto vrijeme. I nije mokrio niti kakao. Znojio se i to je bilo sve. Vidjela sam kako mu svekrva krpom obriše znoj s lica. Svekra je misla da je curica, ali za mene je to bio neki nepoznati stvor"
Većina susjeda nije vidjela "dijete" ali svi su bojali za mentalno stanje Tamare i zaista, nekoliko dana kasnije došla je socijalna služba koja ju je odvela u mentalnu instituciju. Dok su je odvodili prema kombiju ona se snažno opirala i govorila da će njena malena Alyoshenka umrjeti bez nje i da se nitko neće brinuti o njoj. No djelatnici socijalne službe su mislili da starica umišlja i kako nisu čuli nikakav plač, čak ni zvuk odlučili su da je nepotrebno pregledavati cijelu kuću zbog navoda Tamare. Kako je prošlo nekoliko dana, susjed po imenu Vladimir Nurtdinov je odlučio provaliti u kuću svoje susjede Tamare jer ga je ipak kopkalo pitanje što ako je unutra stvarno beba. Kad je ušao u kuću, pronašao je to biće, što got da to bilo, ali mrtvo i na neki način mumificirano. Odlučio je odmah pozvati policiju koja je navodno uzela tijelo, a samog Nurtdinova su uhitili zbog neovlaštenog ulaska u kuću. No tu su se stvari zakomplicirale do bola ...
Policijski istražitelj po imenu Vladimir Bendlin počeo je njuškati pokušavajući doći do dna tajanstvenog bića, dok je ostatak odjela samo nekako slijegao ramenima na sve i uglavnom ga uopće nije shvaćao vrlo ozbiljno. Držao je tijelo skriveno u hladnjaku, snimao ga i fotografirao, i očito ga je podvrgnuo testovima, koji su dali mješovite rezultate. Jedan stručnjak za to je napisao da je riječ o deformiranom dijetetu, drugi je rekao da je to malformirani fetus koji je prerano uklonjen iz maternice, dok je treći izjavio da nije ljudsko biće i da je pokazao izrazito anomalnu strukturu kostiju, organe i fiziologiju, a neki su i dalje bili nesigurni u podrijetlo bića.
Bendlin je počeo tražiti i pružati priliku onima koji možda znaju nešto više od glavnih znanstvenika, pozivajući lokalne ufologe koji su ga nagovorili da preda tijelo stvorenja da uče. Bendlin ih je nevoljko pustio da odu s bićem, a to je bio gotovo posljednji put da je itko vidio to biće. Naknadni razgovori s tom ufo organizacijom naišli su na izgovore da se proučava i da ga je skupina odnjela drugim ufolozima na proučavanje itd... U međuvremenu, Prosvirina je puštena iz ustanove 1999. godine i misteriozno su je pregazila dva vozila čim je izašla iz kruga bolnice. Zanimljivo je također da nitko nije okrivljen za gaženje starice i da je sve okarakterizirano nesretnim slučajem . Opisali su događaj tako da je starica plesala nasred ceste u nekoj vrsti transa kad se to dogodilo. Što se ovdje događa? Jesu li je ubili ljudi koji su sve htjeli zadržati kao tajnu ili je to bio samo splet nesretnih okolnosti?
Žalosno je da se leš navodnog takozvanog "Kyshtym Patuljka" nije pojavio od tada, bilo sakriven od strane NLO organizacije, oduzet od vlade, ili prodan nekom privatnom kolekcionaru. Kakav god da je slučaj, nestao je bez traga, ostavljajući samo fotografije, videozapise i tkaninu koja navodno sadrži znoj stvorenja koji su na kraju ostavili mjesta mnogim špekulacijama o tome o kojem je točno biću riječ. Mnogi ufolozi ukazuju na to kao na dokaz izvanzemaljskog života, dok skeptici kažu da je riječ o prijevari ili jednostavno o ljudskom fetusu koji pokazuje znakove velike mutacije i deformacije. Druga teorija koja se ističe jest da je riječ o mutantu uzrokovanom zračenjem nastalom katastrofom iz 1957. u Kyshtymu, u kojem je spremnik za skladištenje tekućeg nuklearnog otpada plutonija Mayak u Ozersku eksplodirao i oslobodio 20 milijuna Curie jedinica radioaktivnosti koje su se širile više od 20.000 četvornih kilometara u regijama Čeljabinsk, Sverdlovsk i Tjumen, što ga čini trećom najtežom nuklearnom katastrofom u povijesti nakon Černobila i katastrofe reaktora u Japanu.
Bendlin je kasnije kroz intervjue s mještanima naučio da su i drugi vidjeli slična stvorenja koja lutaju divljinom tog područja i pretpostavio je da je Prosvirina pronašla ranjenog ili nezrelog primjeraka te vrste. Također je imao DNK iz tkanine koji je čuvao i analiziralo Institut za sudsku medicinu sa sjedištem u Moskvi, za to su nakraju rekli slijedeće:
"Gen koji je otkriven u uzorcima DNA ne odgovara nikakvim genima koji se odnose na ljude ili antropoidne majmune. Nijedan uzorak gena dostupan u laboratoriju ne odgovara tom genu. Stručnjaci u istraživanju DNK nisu naišli na bića s takvom izduženom molekulom DNA."
Na kraju ostaju mnoga pitanja. Što je Kyshtymsko biće i odakle je došlo? Je li to bio samo deformirani ljudski fetus, i ako da, zašto onda svjedoci kažu da je stvarno bio živ i da se hranio? Je li to bila samo prijevara mještana i lokalne policije? Gdje je tijelo otišlo, ako je ikada i postojalo? Da li je pokopano, uništeno ili samo odneseno u neku prašnjavu sobu gdje zaboravljeno čami i danas? Bez tijela imamo premalo materijala za nastaviti ovu priču dalje i ma koliko izvanredan slučaj bio, vrlo je vjerojatno da će ostati samo još jedan u nizu slučajeva iz serijala Dosije X - znaći nerješen!
Comments powered by CComment