Grb grada Zagreba - masonski simboli drevnog mita
11 Lis 2012
- Detalji
- Kategorija: Iluminati u RH
- Kreirano: Četvrtak, 11 Listopad 2012 16:33
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 22297
Iako Zagreb ima gotovo tisućljetnu povijest, kao cjelina on je u stvari jako mlad. Iako je Zagrebačka biskupija (Kaptol) osnovana oko 1094. godine; iako Gradec postaje slobodnim kraljevskim gradom već 1242. godine - tek 1850. godine nastao je jedinstveni grad Zagreb.
Slobodni kraljevski Gradec, Kaptol, Nova Ves, Vlaška ulica, podgrađe i okolna sela, 7. rujna 1850. godine, carskim patentom ujedinjena su u jedinstveni grad Zagreb. Tek tada srušene su brojne administrativne prepreke koje su sprječavale da se Zagreb počne širiti i pretvarati u moderan grad. Kapitalističko poduzetništvo, industrija i promet počinju se ozbiljno razvijati povlačivši za sobom i kulturni razvoj. Međutim, baš kako to biva i u životu, tek nakon jedne velike katastrofe razvoj grada uzeo je ozbiljan zamah.
9. studenog 1880. godine, u sedam sati i tri minute, potres od 6,3 stupnja po Richteru, zauvijek je izmjenio dotadašnju vizuru Zagreba otvorivši tako put izgradnji novog i modernog grada. Nove urbanističke vizije rezultirale su sustavnom izgradnjom, ustanove, zgrade, palače i parkovi niču kao gljive poslije kiše - utemeljiteljsko razdoblje u punom je jeku...
Svekoliki razvoj grada u stopu je pratio i razvoj društva. Od početnih 16-tak tisuća stanovnika, Zagreb je 1890. godine brojio preko 40000 svojih građana. Osnovane su razne akademije, sveučilišta, muzeji, kazalište, razne udruge, organizacije i društva. Zagreb je sve više prerastao u moderan srednje europski grad.
U potrazi za novim simbolima grada
Odmah nakon ujedinjenja samostalnih općina u jedinstveni Zagreb, počelo se razmišljati o novom identitetu grada. Iako je postojala svijest o potrebi novog gradskog znakovlja, tek je negdje oko 1895/96. godine, Gradsko poglavarstvo kontaktiralo jednog posebnog čovjeka da dizajnira novi vizualni identitet grada.
U potrazi za novim simbolima grada
Odmah nakon ujedinjenja samostalnih općina u jedinstveni Zagreb, počelo se razmišljati o novom identitetu grada. Iako je postojala svijest o potrebi novog gradskog znakovlja, tek je negdje oko 1895/96. godine, Gradsko poglavarstvo kontaktiralo jednog posebnog čovjeka da dizajnira novi vizualni identitet grada.
Ivan pl. Bojničić bio je kao stvoren za taj zadatak. U to vrijeme Bojničić je bio ravnatelj Kraljevskog zemaljskog arhiva, a njegova biografija izdvajala ga je kao naj prikladnijeg kandidata za ovaj posao. Bio je povjesničar, heraldičar, bavio se sfragistikom, diplomatikom, genealogijom, numizmatikom, arheologijom i bio je aktivan na još mnogim drugim područjima društvenog života.
Osim što je imao reference toliko važne za posao osmišljavanja novih simbola grada, još ga je jedna stvar izdvajala od ostalih. Ivan pl. Bojničić je bio mason, a masonima su simboli nešto oko čega se vrte svi masonski rituali i mitovi. Prema brojnim mitovima i legendama upravo se u masonskim simbolima sakrivaju dobro zamaskirane najdublje masonske tajne i okultna učenja.
Ivan pl. Bojničić masonstvu je pristupio 1890. godine, kada je bio primljen u mađarsku ložu. 1892. godine, u Zagrebu je utemeljena prva loža koja je radila na hrvatskom jeziku - Hrvatska vila. Uz petnaestak članova, mahom uglednih intelektualaca i zaslužnika, Bojničić je bio njen prvi starješina.
Bilo kako bilo, Ivan pl. Bojničić prihvatio je ovaj častan i važan posao i u suradnji sa mladim slikarom Brankom Šenoa, 1896. godine izradio idejnu verziju grba koju vidite na slici...
...koja je 3. kolovoza iste godine, na skupštini zastupstva slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba, pod predsjedanjem gradonačelnika Adolfa Mošinskog i prihvaćena. Iz zapisnika skupštine saznajemo i njegov originalni opis: "Štit modre boje u kojem se vidi na zelenom brijegu srebrni grad s tri kule, praćen desno od rastućeg srebrnog mjeseca, lijevo od šestokrake zlatne zvijezde. Iznad štita je zlatna kruna."
U principu ne volim0 generalizirati stvari, baš kao što ne volimo niti etiketirati ljude. Samim time što je grb grada u kojemu samo se rodili, u kojemu živimo i kojega volimo masonski uradak - meni osobno više imponira nego smeta. Osim toga ta povijesna činjenica daje gradu još jednu dimenziju prikrivenog i neistraženog, a koja tako dobro pristaje njegovom mističnom šarmu.
Ipak, došavši do podatka da je autor grba mason, u meni se probudila svojevrsna znatiželja da još jednom preispitam simboliku grba. Kako su masoni skloni manipulaciji i komunikaciji simbolima, nadao sam se da je iza službenog objašnjenja simbolike grba, ipak možda skriveno još nešto; neka poruka, priča ili mit. Mislim da se nisam prevario...
Najprije da se podsjetimo službenog tumačenja simbola na grbu grada Zagreba: " Zeleni brijeg predstavlja brdo Gradec, a utvrda (utvrđeni grad) s 3 kule predstavlja naselje Gradec - jedno od najstarijih dijelova današnjeg Zagreba. Otvorena vrata (na zidinama utvrđenog grada) simboliziraju gostoljubivost njegovih stanovnika, kao i spremnost građana da pruže svoju zaštitu svakom gostu i utočište putniku - namjerniku. Zvijezda i mlađak simboli su starih slavenskih predkršćanskih božanstava ljepote i ljubavi - božice Lade (prikazivane u narodu kao zvijezda) i boga Lelja (prikazivanog u liku mladog mjeseca), a voditelji hrvatskog narodnog preporoda nazvali su ih "leljiva" i koristili su ih kao "ilirski" (tj, hrvatski) grb.
Posebno mi je zanimljivo objašnjenje promjene službene boje grada (koja je do tada bila crvena) u modru (plavu) boju. Službeno objašnjenje nedalje kaže: "Modra boja štita u kombinaciji sa bijelom/srebrnom utvrdom predstavlja kršćanski koloristički motiv uzačešća Djevice Marije te simbolizira sukob božanskog i ljudskog, nebeskog i zemaljskog.
Gdje je nestao lav?
Pretpostavljam da je Ivan pl. Bojničić itekako dobro poznavao dotadašnje simbole grada. Kao vrsnom heraldičaru sigurno mu nije promaknuo lav sa grba iz 15. stoljeća uklesan na sjeverozapadnom zidu crkve sv. Marka...
... a kao mason, gotovo sam siguran, prepoznao je u njemu jednu drevnu masonsku legendu, mit i okultno učenje. Osim toga, nešto mi govori da on, u svom idejnom rješenju, uopće nije uklonio lava iz grba, već ga je izuzetno spretno, koristeći se masonskim mitom i simbolikom, samo sakrio i na taj način mu omogućio da kao prikriveni simbol i dalje bude prisutan na grbu.
Mit o Hiramu Abifu
Radi se u stvari o jednoj alegorijskoj i duboko simboličkoj priči koja u sebi sadrži duhovne i moralne poruke ukodirane u astronomskom ključu mita o Hiramu Abifu - glavnom arhitektu hrama Svevišnjem. Pri tomu je važno imati na umu vrijeme u kojemu su ti mitovi nastajali, vremenu u kojemu je za vrijeme ljetnog solsticija, kada je sunce u svojoj najvišoj točki bilo smješteno u astrološkoj kući (vili) u znaku lava, dok se danas (tisućama godina kasnije) zbog fenomena precesije sunce nalazi u znaku raka...
Dakle sam mit, koji je (pretpostavljam) poslužio kao ključ po kojemu je sakriven lav na grbu grada Zagreba, govori kako kralj Solomon pri izgradnji hrama postavio Hirama Abifa kao glavnog arhitekta jer je ovaj znao svete tajne majstora zidara po kojima je hram trebao biti sagrađen. (Nešto o tim tajnim mjerama i omjerima sam govorio u postu o NUMEROLOŠKIM ASPEKTIMA PIRAMIDE U ZAGREBU)
No kako to već biva u pričama, troje graditelja nižeg ranga, želeći se dokopati svete tajne, urotili su se protiv Hirama Abifa. Za vrijeme popodnevnog odmora Jubela, Jubelo i Jubelum, opkolivši samog Hirama u hramu, pokušali su ga natjerati da im oda svetu tajnu. Kako ovaj to nije želio, troje zavjerenika ga je, svaki sa jednim udarcem, napokon usmrtilo.
Kada se priča konačno rasplela i kada su urotnici otkriveni i kažnjeni, kada je mrtvo tijelo Hirama Abifa pronađeno, dolazi dio priče koji je, po mojem mišljenju, poslužio da se lav neprimjetno sakrije među simbolima suvremenog grba Zagreba.
Kralj Solomon zapovjedio je jednom od majstora koji su radili na hramu da podigne mrtvo tjelo Hirama Abifa. Stiskom šake majstora prvog stupnja sa Hirama je samo otpao dio već natrulog mesa te ga ovaj nije uspio podići. Tada je kralj naredio zanatliji drugog stupnja da podigne Hirama, ali ni ovome to nije uspjelo. Tek nakon molitve, sam kralj Solomon, primio je mrtvog Hirama i stiskom majstora trećeg stupnja - "snažnim stiskom lavlje šape" - tijelo majstora se podiglo iz groba u kojemu je sakriveno ležalo. Tek nakon toga, kralj Solomon je naredio da se Hiram Abif ceremonijalno pokopa u najsvetiji centralni dio hrama.
Dio astrološkog ključa po kojemu se može dešifrirati poruka ovoga mita je slijedeći:
Sama priča, sam mit, podijeljen je u dvije osnovne faze - Hiramovo ubojstvo, te njegovo podizanje iz groba. Ubojstvo su odradila tri pobunjena majstora, baš kao što su i podizanje iz groba obavila tri majstora.
Jubela, Jubelo i Jubelum predstavljaju tri jersenska znaka zodijaka (vaga, škorpion i strijelac) koji sunce odvode u smrt (zimu).
Majstor prvog stupnja, majstor drugog stupnja i sam kralj Solomon predstavljaju proljetne znakove zodijaka koji podižu Hirama Abifa (sunce) iz groba. Naravno to uspijeva tek kralju Solomonu, trečem proljetnom znaku zodijaka koji u znaku raka (izvorno - u znaku lava) snažnim stiskom lavlje šape, podiže sunce (Hirama) u njegovu najvišu poziciju.
Vršni kamen
U heraldici lav je često prikazivan simbol. Vjerojatno je to baš zbog starih astroliškuh legendi, u kojima je sunce bilo najsnažnije u znaku lava omogučavavši tako život i blagodat na zemlji. Dakle, osim što je lav kralj životinja i među njima dominira svojom snagom i pojavom, on čuvajući sunce u svom znaku kada je ono najjače, dominira i među astrološkim znakovima i na nebeskom svodu.
I baš tu situaciju lavlje dominacije na nebeskom svodu, drevni graditelji i Slobodni zidari prenijeli su u arhitekturu. Prepoznavši u vršnom kamenu najsnažniji dio svoda, jer nosi najveći teret na sebi, uočili su analogiju između nebeskog i arhitektonskog svoda.
Vodeći se drevnom alkemijskom formulom "Kako gore tako i dole", dakle - kako na nebu tako i na zemlji, drevni su zidari na vršnom kamenu svodova, obično iznad vratiju, često postavljali prikaz lava. Taj motiv ćete često primjetiti pogotovo na starijim zgradama.
Po našem mišljenju, na idejnom riješenju grba grada Zagreba, upravo u simbolici vršnog kamena na svodu iznad otvorenih vratiju srebrnog grada, sakriva se simbol našeg lava iz 15. stoljeća.
Smješten u samoj sredini štita; sa njegove lijeve i desne strane nalaze se po tri kamena simbolizirajući proljetne i jesenske znakove zodijaka na nebeskom svodu. Sam vršni ili ključni kamen na taj način simbolizira snagu i vladavinu sunca u znaku lava. Svih sedam kamena na svodu tako simbolizira sedmerostruki ciklus regeneracije sunca, koje za svojega života (ljeta) prolazi kroz sedam astroloških znakova na eklitičkoj polukružnici cijelog zodijaka.
Spretnom manipulacijom simbola postignuto je da lav, baš kao i na grbu iz 15. stoljeća, svojom snagom (svojim snažnim stiskom) ponovno drži čitav grad, čitav grb, čitavu simboličku konstrukciju uzdignutu i na okupu.
Asocijacije - igre bez granica
Dakle, moglo bi se reći da iza službenog tumačenja simbola na grbu grada Zagreba postoji (najmanje) još jedno prikriveno ili okultno značenje.
Po mojem mišljanju riječ "okultno" ima tu jednu nepotrebnu konotaciju nečeg zlog. Međutim to je samo jedna od ostavština prošlosti koju uzimamo zdravo za gotovo. Okultno znači samo prikriveno, a nekada su se znanja i učenja morala sakrivati od crkve koja ih je i proglasila zlim.
Upravo dok pišem ovaj tekst, vijesti na radiju kažu kako je u toku suđenje papinom sobaru optuženom za krađu povjerljivih informacija. Znači li to da i papa posjeduje okultna (prikrivena) znanja koja nije spreman podijeliti sa svojim stadom?
U knjizi "Masonski i okultni simboli" Dr. Keti Barns prenosi nekoliko interesantnih citata masonskih autoriteta vezanih uz njihovu simboliku. Za potrebe ovog posta ja ću ih ovdje prenijeti onako kako su napisani:
George H. Steinmetz: "Simboli se ne koriste u opšte prihvaćenom značenju. Stvar nije u tačnoj sličnosti, postoji jedno teško razmuljivo (odnosno okultno ili ezoterično) tumačenje, kao što smo i slutili; to je tumačenje preko sugestija ili asocijacija."
Carl Claudi, masonski pisac, spominje da u simbolici ima tajni u tajnama. On je napisao: "Preseci kroz spoljašnju ljusku i nađi značenje; preseci kroz to značenje i nađi drugo; ako pod njim kopaš dovoljno dugo možeš naći treće, četvrto - tko zna koliko učenja?"
Albert Mackey, poznati mason, piše da je simbol "opažljiva slika korišćena da se izrazi okultno, ali analogno značenje."
I Ivan pl. Bojničić je bio mason i gotovo sigurno je bio upućen u okultna ili skrivena znanja masonerije u Zagrebu tog doba. Sigurno je bio upućen u alegorijsku priču i mit o Hiramu Abifu, i sigurno je itekako dobro poznavao simbole povezane sa tim mitom.
Ne bi bilo nikakvo čudo da je u grbu grada Zagreba, iza simbola prikazanih na njemu, i iza službenog tumačenja istih, zaista skrivena priča o Hiramu Abifu, graditelju solomonovog hrama. Napokon, taj mit u sebi nosi zaista duhovne i moralne poruke koje su ionako već bile prisutne u dotadašnjim simbolima grada. Po mojem mišljenu Ivan pl. Bojničić samo ih je na spretan način još produbio.
Mason Carl Claudi, u knizi "Masonski i okultni simboli" naprosto nas navodi da tražimo sve dublje i dublje značenje simbola. Slijedeći njegovu preporuku, upustio sam se u potragu za još dubljim i bolje sakrivenim značenjima simbola na grbu moga grada.
Ako svod iznad ulaza u srebrni grad zaista simbolizira nebeski svod sa vršnim kamenom tj. astrološkim znakom lava, samo po sebi nameće se pitanje kuda ta vrata, taj prolaz i portal, u svari vodi?
Uz pomoč astroloških ključeva mita o graditelju Solomonovog hrama, saznajemo da je Solomonov hram u stvari hram sunca jer je ime Solomon sastavljeno od tri riječi, a sve su ime za sunce: "Sol" - latinski; "Om" - sanskrit, i "On" - egipadski nazivi za sunce...
Solomonov hram je dakle hram tri aspekta Boga tj. Sunca. Prema starim masonskim i astrološkim učenjima, ta tri aspekti su ljepota, snaga i mudrost.
Na grbu grada Zagreba, vrata ispod svoda vode u grad sa tri kule. Predstavljaju li same kule možda ta tri aspekta sunca? Na taj način srebrni grad sa tri kule, kako ga opisuje službeno tumačenje, mogao bi biti sunčev ili Solomonov hram, koji sa svoja tri aspekta (tri kule) podupire nebesa, a koja su na grbu označena leljivima (mladim mjesecom i zvijezdom).
Ezoterija vs. egzoterija
Promjena dotadašnje crvene boje grada u plavu također podržava ovu priču. Kako je crvena boja simbol krvi i strasti, automatski se veže za niže - zemaljske atribute. Nasuprot tome, plava boja je boja neba, boja uznesenja i veže se za više i uzvišeno.
Na grbu grada, baš kao i na zastavi, odigrava se dramatičan sukob nebeskog (plavog) i zemaljskog (bijelog, srebrnog), baš kao što se to od 6. stoljeća odvija i na večini ilustracija Djevice Marije. Sama dominacija plave boje, koja je tako i postala simbol grada, očito nam govori o pobjedi nebeskih sila sunca nad zemaljskim silama mraka. Govori nam o pobjedi svijetla nad tamom, ljeta nad zimom; govori nam o vječnom, uvijek iznova trijumfalnom uznesenju sunca tj. Djevice Marije na nebo.
Baš kao i ostali postovi na ovom blogu, tako se i ovaj temelji na mojim vlastitim opservacijama i pseudo istraživanjima. Međutim, sličnost tj. analogija simbola na grbu Zagreba sa masonskom legendom o Hiramu Abifu, baš kao i astrološke implikacije - čine mi se naprosto očigledne. Sama informacija da je autor grba bio mason, a koju možete provjeriti ovdje - moje pretpostavke cijelo vrijeme drži podgrijanima i upravo prikladnima za temu bloga koji se bavi simbolima grada koji su iz nekog razloga prikriveni.
Ljudi su oduvijek vrijedna znanja čuvali u malom krugu ljudi stvarajući tako prednost pred većinom i u toj činjenici ne treba tražiti urotu. Naprosto, stvari tako funkcioniraju. Ezoterična znanja (znanja kojima pristup ima uski auditorij) oduvijek stvaraju egzoterična znanja, tj priče za široku masu ljudi. Informativne emisije, dnevnici, vijesti i sl., čista su egzoterija, dok mali broj ljudi u vladama, korporacijama i ostalim centrima moći ima prava ezoterična znanja. Burze na kojima je bazirana globalna ekonomija ne bi mogla postojati bez tajnih informacija. U svijetu ograničenih resursa netko mora izgubiti da bi netko (koji zna kako) dobio.
Tajna znanja o tome kako se zidaju hramovi, Slobodni zidari su pretvorili u znanje kako sazidati samog čovjeka i kako ljudsko tijelo i duh pretvoriti u svetinju - u sam Solomonov hram. Znanja koja su stoljećima skrivali u mitovima i simbolima tako je preraslo u tradiciju u kojoj ih putem simbola i rituala prenose sa koljena na koljeno i to samo u vlastitim redovima. Urođeni ljudski strah od nepoznatog (čitaj: neznanje) masoneriju je tako prepoznalo kao nešto opako, zlo, nedobronamjerno i grešno.
Bilo kako bilo, ovaj post završavamo interpretacijom grba grada Zagreba koja bi, sukladno masonskoj tradiciji prikrivanja mitova sa duhovnim porukama iza simbola, mogla zvučati otprilike ovako:
Na zelenom brijegu smjestio se srebrni hram sunca koji sa svoja tri potpornja stupa (ljepotom, mudrosti i snagom) podupire nebesa na kojima se oduvijek i stalno iznova odigrava trijumf sunca, pobjeda svijetla nad tamom, ljeta nad zimom - uznesenje Boga Sunca. Otvorena vrata ispod svoda na hramu simboliziraju dobronamjernost nebesa da prihvati svakog čovjeka iskrenih namjera, dobre volje i otvorena uma, te da svakom od njih ponudi njegovo mjesto pod suncem, na kojemu će sazidati vlastiti hram.
Izvori članka:
Posebne zahvale idu vlaniku bloga prikriveni simboli Niveta
www.hkv.hr
www.forum.hr/showthread.php?t=435963
Comments powered by CComment