Atlantida - Stvarnost ili legenda
06 Tra 2009- Detalji
- Kategorija: Izgubljene civilizacije
- Hitovi: 12234
A njegove su ključne značajke, kao što je kult bika, matrilinearni sustav srodstva, iskorištavanje reproduktivnih procesa životinja i biljaka i izrazito napredne zanatske vještine, opstale čak sljedećih nekoliko tisućljeća.
Kada je James Mellaart otkrio neuobičajeno razvijen pretpotopni grad Catal Hüyük, već je tada pomislio da se takav napredak nije mogao odvijati u izolaciji, već da je u njegovoj pozadini moralo postojati nešto mnogo veće. A kako smo vidjeli, pretpotopno carstvo božice Majke bilo je uistinu veliko. To nas, pak, navodi na pretpostavku da još mnogo toga nije otkriveno, bilo stoga što odgovori leže u dubinama Crnoga ili Sredozemnoga mora, ili iz nekih do danas još neutvrđenih razloga.
Sve to nameće zanimljivo pitanje. Jesu li neki od poremećaja koji su doveli do postglacijalnog podizanja razine mora - tj., veliki crnomorski potop, ono što je uzrokovalo nestanak tuniškog jezera Tritonide, kao i druge lokalizirane poplave, uzrok nastanku predaja o potopu, ali i čuvene priče o potonuću Atlantide?
Sredinom 4. st. pr. Kr., atenski filozof Platon, u svojim dvama dijalozima, Timeju i nedovršenom Kritiji, ispripovijedao je priču o izgubljenom kontinentu, koju je pripisao grčkom državniku Solonu, koji je umro oko 560. god. pr. Kr. Trideset godina prije svoje smrti, oko 590. pr. Kr., Solon je posjetio tadašnju egipatsku prijestolnicu Sais u delti Nila, grad koji je bio u procvatu još u doba Prve dinastije, iako od njega danas nisu sačuvane nikakve ruševine. Ondje se Solon sprijateljio s egipatskim svećenicima koji su služili u drevnom hramu božice Neith, one 'crvene', 'amazonske' božice za koju smo ranije spomenuli da je bila staroegipatska inačica velike božice Majke.
Saiški su svećenici rekli Solonu da je ta božica, 'koja je jednako voljela rat i mudrost' (i, kako su vjerovali, bila je pandan grčke Atene), u pradavno doba osnovala njihov grad i utemeljila zakone, zanate i djelatnosti. Nadalje, rekli su mu da posjeduju pisane zapise iz minulih vremena, uključujući predaje o velikim poplavama i drugim katastrofama. U nekima od tih zapisa spominje se "otok smješten ispred tjesnaca kojega vi [Grci] zovete Heraklovim stupovima [Gibraltarska vrata]. Taj je otok bio sjedište "velikog i čudesnog" carstva kojima je vladalo deset kraljeva, odnosno pet blizanaca. To je carstvo vladalo "tim i nekoliko drugih otoka kao i drugim dijelovima kontinenta", i bilo je "veće od Libije i Azije zajedno". Ali tada:
"... uslijed strahovitih potresa i potopa, tijekom jednog jedinog dana i sljedeće pogubne noći, otok Atlantida potone u more i nestade. Stoga je more sada tamo neprohodno i neispitano, jer smeta plitko i muljevito dno koje je otok, spustivši se, ostavio za sobom."
Bilo kakve ozbiljne rasprave o Atlantidi onemogućuje činjenica da je ta priča više od stoljeća kolala medu senzacionalistima, te da su ugledni učenjaci zazirali od samoga spomena na nju. Godine 1882., američki odvjetnik i političar Ignatius Donnelly, u svom je bestselleru Atlantis: the Antediluvian World iznio tvrdnju da je Atlantida bila velik otok u Atlantskom oceanu i kolijevka svih civilizacija svijeta, koji je prije 9600. god. pr. Kr. ležao onkraj Gibraltarskih vrata. Donnelly je vjerovao da je Atlantida izvorište svih najvećih izuma civilizacije - zemljoradnje, tekstilne proizvodnje, navigacije, pisma, kompasa, pa čak i baruta. Osim toga, tvrdio je da o postojanju drevne Atlantide danas svjedoči veliki podmorski planinski lanac, Srednjoatlantski greben. Isto tako, neke srodne značajke civilizacija s obje strane Atlantika, kao što su piramide, također upućuju na zajedničko izvorište - atlantidsku civilizaciju.
Izvor članka: Joshua.biz
Za Vas odabrao: Miro-sinj
atlantida, nestala, civilizacija, gdje, se, nalazi, atlantida
Comments powered by CComment