Liječenje raka
KAKO JE PRIJE 70 GODINA USPJEŠNO LIJEČEN RAK!
30 Tra 2009
- Detalji
- Kategorija: **Liječenje raka**
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 15413
Još jedna priča o lijeku protiv raka koji je sakriven.
Klinika za rak i mnoge druge bolesti koja je sasvim uspješno (sa efektom 100%) rađena u SAD prije sedamdeset godina, brutalno je prekinuta. Razlog je bio identičan kao i u slučaju vitamina B17 - ugroženi interesi farmakobiznisa.
Priča koju ćete ovdje pročitati otkriva koliko je tragična sudbina umnih ljudi koji izmisle nešto epohalno, što čitavom čovječanstvu donosi dobrobit i zdravlje. Ali, interes krupnog kapitala uvijek je na suprotnoj strani.
Rojal Rejmond Rajf je rođen 1888.godine. Ovaj genijalni znanstvenik i izumitelj bio je vrlo široko obrazovan, ali i samouk.
Njegova radoznalost je bila izuzetna, a genijalnost i skromnost, kao posledica potpune odanosti radu, nalikovale su osobinama koje je imao i Nikola Tesla. I njegova sudbina, kao i sudbina njegovih pronalazaka identična je sa onim što se dogodilo Tesli. Nažalost, objica su imala bliski susret sa globalnim oligarhimom kojoj su njihovi pronalasci mogli da ugroze profit.
Rajf je razvio tehnologiju koja se i danas koristi u optici, elektronici, radiokemiji, biokemiji, balistici, aviotehnici i medicini. Može se reći da je Rajf rodonačelnik bioelektrične medicine. Za života je primio 14 nagrada i priznanja i počasni doktorat Hajdelberg Univerziteta. Radio je za Zeiss optiku, surađivao sa američkom vladom, sa najuglednijim američkim znanstvenicima i ljekarima,kao i sa nekoliko privatnih dobrotvora koji su ga financirali. Najznačajniji je bio milioner Henri Timkin.
Znanja iz potpuno različitih oblasti omogućila su mu da ih povezuje pa je nalazio rješenja za mnoge probleme koje usko usmereni znanstvenici nisu mogli rješiti. I ne samo to. Mnoge ideje je sam realizirao, jer je bio i vješt konstruktor. Tako je izmislio i napravio heterodinamični ultraljubičasti mikroskop, mikrodisektor i mikromanilupaltor za potrebe biologije, biokemije i medicine.
Za vrijeme Prvog svijetskog rata Rajf je služio u mornarici SAD. Imao je zadatak da istražuje rad u stranim laboratorijama.
Vjerojatno da je Rajf ideje za svoje kasnije istraživanje našao u nekim od njemačkih laboratorija, mada se to u njegovoj biografiji nigde ne spominje. Nemci su, poznato je , u mnogim tehnologijma išli daleko ispred ostalih država. Nakon dva svijetska rata ova izuzetna nacija potpuno je ekonomski i nacionalno razorena, a najveći umovi kao i naučna dostignuća, krišom su prebačeni u SAD. To je osnova na kojoj se razvijala kasnije američka suvremena znanost i tehnika, dok je podeljena Njemačka držana pod okupacijom i prismotrom. Danas je jedinstvena, ali i dalje ekonomski kontrolirana.
Novi Svret koji je stvorila globalna bankarska oligarhija pod ideološkom kapom rimokatoličke crkve i koji od početka planiran da se razvija kao imperija,a dobio je tako neophodan intelektualni kapital.
Do 1929. godine talentirani Rajf je završio rad na tada najvećem mikroskopu za mikroorganizme. Njegov mikroskop je uvećavao čak 17 000 puta, za razliku od tada korištenih koji su uvećavali 2000 puta. To je bio ogroman napredak, pa je Rajf bio u stanju da u svojoj laboratoriji u San Dijegu vidi mikroorganizme koje do tada niko nije vidio. Rajf je nastavio svoj rad i do 1933. je sklopio mikroskop koji je imao uvećanje tada nevjerovatnih 60 000 puta. Nazvao ga je Univerzalni Mikroskop i bio je sastavljen od 5.682 različitih djelova. Sve do 1980. ovaj mikroskop je bio jedini na kome se moglo dobiti takvo uvećanje. (Danas se uvećava i do milion puta)
<!--[endif]-->
<!--[endif]-->
<!--[endif]-->
Da bi mikrorganizam bio vidljiv pod mikroskopom on je morao da bude bojen anilinom koji je otrovan. To bi virus trenutno ubilo, tako da se on pod mikroskopom mogao videti samo mrtav ili mumificiran. Ali, Rajf je ovaj problem riješio tako što je virus bojio svetlom i tako je uspio da ga vidi u svim njegovim aktivnostima. Tako je Rajf prvi počeo koristiti "rezonantnu svetlosnu tehnologiju" za svoj mikroskop.
<!--[endif]-->
Naime, kako se atomi u molekuli drže zajedno zahvaljujući energetskoj kovalentnoj vezi, oni vlastitu elektromagnetnu oscilaciju. Ne postoje dve vrste molekula koji imaju istu elektromagnetnu frekvenciju odnosno energetsku oznaku.
Rajf je brižljivo identifikovao individualne spektroskopske karakteristike za svaki mikrob, koristeći prorez kao dodatak spektroskopu. Onda je polako okretao blok kvarcnih prizmi da fokusira svetlo jedne talasne dužine na mikroorganizam koji je razgledao. Ova talasna dužina bi bila izabrana jer je bila rezonantna sa određenom spektroskopski označenom oscilacijom mikroba, i imajući u vidu utvrđenu činjenicu da svaki moljekul oscilira sopstvenom različitom frekvencijom.
Rezonanca pojačava svjetlo na isti način kao kada se dva talasa u okeanu sjedine i pojačaju svoju snagu.
Virusi su tako bojeni frekvencijom svetla kao kada se boje podešavaju na televizoru. Rajf je osvetlio mikrobe (obično viruse ili bakterije) sa dve različite talasne dužine istog ultraljubičastog svetla frekvencijom koja je rezonantna sa spektralnom oznakom mikroba. Dva talasa su proizvela interferencu kada su se spojila. Ova interferenca je bio treći duži talas koji je pao na vidljivi deo elektrognetnog spektruma.
Ono sto je do tada blo nevidljio na svjetlu, iznenada je postalo vidljivio u bljesku svetla kada bi bilo izloženo frekvencijama boja koje se odbijaju sa njihovih sopstvenih različitih spektroskopskih frekvencija. Tada je Rajf bio jedini čovek na svjetu koji je mogao da vidi najsićušnije i do tada nevidljive žive organizme kako se kreću naseljavajući tkiva.
Tako je 1932. otkrio virus humanog raka. Vidio ga je živog, kako u promenjnim oklinostima, nakon djelovanja rakogenih supstanci i on počinje da menja svoj oblik i tako tarnsformiran djeluje na normalne ćelije pretvarajući ih u rakogene.
KAKO JE OTKRIVEN "BX"- VIRUS RAKA
Rajf je koristio K-medijum (doktora A. Kendala)u nameri izolirati virus raka. Tako je 1932. dobio uzorak tkiva za koji se sumnjalo da je rakozno, ali početna kultura nije mogla da proizvede virus koji je tražio i koji je već bio uočio.
Kako ni medijum ni mikroskop nisu bili sami za sebe dovoljni da otkriju mikro organizam u filteru, on je ponovio pretragu sa dodatnim tretmanom.
Desilo se sasvim slučajno da je prethodno testirao jednu cjev u okviru tubularnog prstena napunjenog argonom, koji je bio aktiviran električnom strujom koju je inače koristio kako bi bombardirao elektronima mikroorganizme.
Dogodilo se da je rakozna kultura 24 sata ostala u cijevi napunjenoj gasom argonom i sa uljučenom strujom. Kada je kulturu stavio pod mikroskop uočio je da se njen izgled promenio. Proučavao je razloge tog fenomena i tako uz nekoliko ponavljanja
otkrio je u polupropusnom filteru (izrađenom od ultrafinog porcelana) crvenkasto- purpurne granule u kulturi. Bio je to "BX" virus raka koji je on uspio prvi izolirati i pročistiti. Rajf i njegov asistent su odmah nastavili sa radom da potvrde otkriće. Ponovili su metod 104 puta uzastopno i dobili isti rezulat.
Sljedilo je još preko 20 000 neuspjelih pokušaja da transformiraju normalne ćelije u ćelije raka. Konačno je uspio. Onda je kreirao uspješno 400 tumora od iste kulture. Sve je dokumentovao filmom, fotografijama i pedantnim beleškama. Ovaj virus nazvao je "Cryptocides primordiales". Iz beležaka se vidi da je koristio svoj Univerzalni Mikroskop pod uglom prelamanja 12-3/10 stepeni, boje hemijskog prelamanja (refrakcije) - purpurno crvene. Veličina virusa je izuzetno mala. Dužina je 1/15 mikrona, širina 1/20 mikrona. Ni jedan običan mikroskop tog vrijemena, čak ni do1980. godine nije mogao ovaj virus da učini vidljivim.
Ali, Rajf je otkrio još nešto. Ovaju virus je bio polimorfan. Tako je Rajf zapisao da se virus raka pojavljivao u četiri oblika i to su:
1.BX (karcinom)
2.BY (sarkom - veći od BX)
3.Monokokoidne forme u miocitima krvi od preko 90% obolelih od raka. Ukoliko su pravilno obojene mogu se videti na standardnom mikroskopu.
4. Kritomice pleomorfne gljivice - identične morfološki onima grozdastim i pečurkastim.
Sve ove forme mogle su se, po Rajfu, preobratiti u formu BX u periodu od 36 sati i mogu u eksperimentalnoj životinji proizvesti tipičan tumor sa patologijom neoplastičnog tkiva od koga se opet može izolovati BX mikroorganizam. Kompletan proces je bio ponovljen preko 300 puta sa identičnim pozitivnim rezultatom.
Rojal Rajmond Rajf je tako dokazao postojanje polimorfizma, odnosno potvrdio je nalaze Pjera Bešama (Pierre Béchamp 1816-1908) koji je prvi tvrdio da postoje mikroorganizmi koji u svom životnom ciklusu menjaju oblik. Proslavljeni Luj Paster, koji je od Bešama preuzeo mnoge ideje i prikazao ih kao svoje, ovome se žestoko suprostavljao. Tako je Paster kao veliki zagovornik cjepiva (što su zagovarali i jezuiti) postao svetski poznat, dok je ime Pierre Bechamp potpuno zaboravljeno. Kao i Rajfovo. Ipak, Paster nije bio u pravu.
Za Rajfove nalaze zainteresovala se odmah dr Virdžinija Livingston, koja je kasnije postala poznata po svojim istraživanjima i klinici raka. Ona se iz Nju Džersija čak i preselila u San Dijego gde je bila Rajfova laboratorija koju je često posećivala.
Danas se otkriće virusa raka pripisuje upravo njoj, koja je svoja istraživanja objelodanila 1948. Ona je ovaj virus preimenovala u "Progenitor Cryptocides", Rajfa u svojim papirima nikada nije ni spomenula.
Među ljekarima i znanstvenicima nastala je tada rasprava o tome da li ovaj virus menja oblik ili ne. Kako nisu svi tada bili u mogućnosti da otputuju daleko u San Dijego (putnički avio sabraćaj je tek počeo da se razvija) i sami se uvere u ovaj fenomen, tvrdili su da virus ne postoji. Među onima koji su pobijali Rajfov nalaz bio je i dr Tomas Rivs, tada vrlo uticajan član Američke Medicinske Asocijacije (AMA).
Sam Rajf nije se mnogo obazirao na raspravu. Kao i Nikola Tesla, on je bio tih znanstvenik potpuno odan poslu i nije uopče žudio za slavom i novcem. Više mu je stalo da otkrije način kako da ovaj virus uništi.
Za to je upotrebio isti princip kao i da ga učini vidljivim - njegovu vlastitu frekvenciju. Povećavajući jačinu frekvencije na kojoj su prirodno oscilovali ovi mikrobi, Rajf ju je pojačavao dok se nisu izobličili i raspali od strukturnog stresa. Kao kada se jačina nekog tona koristiti da bi se razbila čaša. Molekuli čaše već osciliraju u skladu sa nekim tonom. Pošto sve drugo ima različite rezonantne frekvencije, samo jedna usglašena sa rezonancom čaše ako se dovoljno pojača – razbit će je.
Rajf je nazvao ovu frekvenciju "smrtonosna oscilujuća brzina" (Mortal Oscillatory Rate ili MOR). Ona uopće nije bila štetna za okolno tkivo.
Postoje bukvalno trilioni različitih frekvencija i svaka vrsta i svaki moljekul ima svoju karakterističnu. (Kao i svaki broj mobilnog telefona).
Rajfu je tako bilo potrebno mnogo godina i mnogo sati neprekidnog rada dok nije tačno definiso frekvencije koje su bile specifične za svako mikrob koji bi izazivao neku bolest. Tako je na istom principu mogao da razori viruse herpesa, paralize, meningitisa, tetanusa, influence i još mnogih drugih mikroorganizama.
AMERIČKI DOKTORI SU ODALI PRIZNANJE RAJFU
Tada 44 najeminentnija lekara SAD priredili su 20. novembra 1931. banket za Rajfa i dali mu počasnu titulu doktora. Banket je nazvan: "Kraj svih bolesti". Održan je na imanju doktora Milbenka Džonsona u Pasadeni, koji je bio glavni nadzornik i pokrovitelj svih medicinskih ispitivanja koje je Rajf sprovodio.
<!--[endif]-->
Univerzitet Južne Kalifonije imenovao je 1934. Specijalni medicinski istražovački komitet da nadgleda tretman koji je sprovodio Rajf. Iz bolnice u Pasdeni dovedeno je u njegovu laboratoriju na tretman frekvencijama 16 pacijenata u završnom stadijumu karcinoma.
Ovaj Komitet je bio sastavljen od lekara i patologa ovlašćenih da pregledaju pacijente ukoliko prežive, nakon 90 dana tretmana. Tako je nakon tri meseca Komitet zaključio da je 14 pacijenata bilo POTPUNO IZLEČENO. Tretman je onda podešen i za ostala dva i oni su nakon četiri nedelje takođe izlečeni. Efeket lečenja je bio 100 %.
Rajf je 1934. zapisao: "Sa instrumentom za tretman frekvencijom nije dolazilo do oštećenja okolnog tkiva, tretman je bio bezbolan, nije bilo neprijatnog zvuka, i nikakva senzacija kod pacijenta nije postojala. Jedna cev osvetljava pacijenta i nakon tri minuta tretman je završen. Virus ili bakterija su uništeni i organizam se nakon toga sam oporavlja prirodno od toksičnih posledica nastalih djelovanjem virusa ili bakterije. Nekoliko bolesti se može lečiti istovrijemeno."
Tako je iste godine počela sa radom uspešna klinika za rak na Univerzitetu Južne Kalifornije.
Rajf je surađivao sa tada vrhunskim znanstvenicima i ljekarima koji su podržavali njegovo otkriće. Tu su bili: E.C. Rosenow, Sr. (longtime Chief of Bacteriology, Mayo Clinic); Arthur Kendall (Director, Northwestern Medical School); Dr. George Dock (internationally-renowned); Alvin Foord (famous pathologist); Rufus Klein-Schmidt (President of USC); R.T. Hamer (Superintendent, Paradise Valley Sanitarium; Dr. Milbank Johnson (Director of the Southern California AMA); Whalen Morrison (Chief Surgeon, Santa Fe Railway); George Fischer (Childrens Hospital, N.Y.); Edward Kopps (Metabolic Clinic, La Jolla); Karl Meyer (Hooper Foundation, S.F.); M. Zite (Chicago University)...
Rajfov način lečenja raka opisan je 1931. godine u Science Magazine. O uspješnoj klinici raspravljano je narednih deset godina na mnogim medicinskim seminarima, a oprezno je informisna javnost u udarnim medijima. Tehnički detalji lječanja dati su u godišnjem izvještaju Smitsonian Instituta.
<!--[endif]-->
<!--[endif]-->
Zaključak stručne javnosti je bio sledeći:
a) uzročnik raka je bio mikro-organizam
b) Mikro-organizam je mogao biti bezbolno uništen i kod pacijenata kod kojih je metastaza bila u završnom stadiju
c) posljedice bolesti mogle su biti potpuno zalječene.
FARMAKOBIZNIS (BIG PHARMA) KREĆE U NAPAD
Moris Fišbejn koji se dočepao skoro čitavog kapitala Američke Medicinske Asocijacije (AMA)do 1934. poslao je Rajfu svog advokata sa "ponudom koja se nije mogla odbiti". Radilo sa svakako o kupovini prava na korišćenje Rajfove frekventne mašine.
Ali, Rajf je odbio. Detalji ponuđenog posla nisu poznati. (Fišbejn je 1949. morao da prekine saradnju sa AMA zbog krađe fondova i raznih prjevara).
Prvi incident sa kojim se nakon toga Rajf suočio bila je krađa komponenti iz njegove laboratorije, fotografija, filmova i pisanih bilješki.
Krivac nikada nije otkriven.
Dok se borio da povrati svoje izgubljene podatke, (bilo je to vrijeme kada nisu postojali personalni kompjuteri i fotokopije), neko je teško oštetio njegov složeni mikroskop. Ogroman broj djelova je ukraden.
Pre toga podmetnut je požar koji je uništio laboratoriju Burnett u Nju Džersiju, sa kojom je Rajf blisko surađivao. Njena vrjednost je bila današnjih nekoliko miliona dolara.
Autor članka koji je objavljen u godišnjaku Smitsonian Instituta ubijen je misteriozno u svojim kolima.
Dr Nemes koji je imao neke duplikate njegovih radova i surađivao sa Rajfom, i razvio svoj tretman lječenja raka (vrlo uspešan) smrtno je stradao u vatri u svojoj laboratoriji kojoj je izgorela i dokumentacija.
Već 1939. skoro svi istaknuti doktori i znanstvenici u SAD poricali su da su ikada sreli Rajfa. Ovaj potpuni preokret bio je rezultat pritiska farmaceutskih kompanija. A bez njihovih financija, bolnice su propadale.
Tako je Artur Kendall, direktor Northwestern School of Medicine, koji je radio sa Rajfom na virusu raka, prihvatio donaciju od skoro četvrt miliona dolara, da prekine ljekarsku praksu i penzioniše se u Meksiku. To se dogodilo u vrijeme Velike Depresije, kada su ljudi već masovno ostajali bez posla.
Onda, 1939. angenti "porodice koja je kontrolisala farmaceutsku industriju" (vjerojatno Rokfeleri) "pomogli su" Filipu Hojlendu (Philip Hoyland) u da povede sudski spor protiv "Beam Ray Corporation", koja je bila upravo njegov najveći poslovni partner. To je bila jedina kompanija koja je proizvodila Rajfove frekventne instrumente. Hojland je izgubio spor, ali je i kompanija bankrotirala plaćajući advokate, što i jeste bio cilj "pomoći".
U vrijeme Velike Depresije proizvodnja Rajfovih frekventnih instrumenata je potpuno prestala.
Baš kada je bilo planirano održavanje press konferencije 1944. na kojoj bi se Američkoj Medicinskoj Asocijaciji objavili rezultati stručne studije iz 1934. u vezi Rajfove uspešne terapije u lječenju raka, uporni doktor Milbenk Džonson (bivši predsednik AMA)smrtno je otrovan, a njegovi papiri sa bilješkama i izvještajem su "nestali".
Američka fondacija za rak nikada nije financirala ni jedno Rajfovo istraživanje.
Ogroman novac farmaceutskih kompanija je potrošen da oni koji su videli ovu terapiju, sve sto su videli i saznali - zaborave.
Ipak najteži i konačni udar na "ljek za sve bolesti" je bio kada je policija nezakonito zapljenila ostatke Rajfovih pedesetogodišnjih istraživanja. Rad i život, dr Rojala Rajfa je bio definitivno uništen. Najviše što danas znamo o njemu potiče iz knjige "Ljek protiv raka koji je djelovao" (The Cancer Cure That Worked), Berija Lajnsa (Barry Lynes), koji je uspio da prikupi najviše podataka.
<!--[endif]--> 
<!--[endif]-->
Doktor Rajf, potpuno slomljen, predao se alkoholu. Umro je (ili je ubijen) 1970."slučajnom" smrtonosnom dozom valijuma i alkohola u bolnici "Grossmont".
SLJEDE "OTKRIĆA" VEĆ OTKRIVENOG
Medicinski časopisi koje sponzoriraju velike farmaceutske korporacije, odbili su da publikuju bilo šta u vezi Rajfove terapije. Tako mnogi studenti medicine nikada nisu ni čuli za rajfova istraživanja.
Tako su kasne 1950. godine neki nezavisni istraživači, ne znajući nista o Rajfovom radu, iznjeli dokaz da je rak infektivna virusna bolest i da se "rak ne sastoji samo od tumornog tkiva". Opisali su to kao bolest prouzrokovanu nekim mikro-organizmom u krvi. Po njima ispada da svi nosimo taj virus, ali da on ne prouzrokuje tumor ukoliko u organizmu nema dovoljno toksina, a što se događa zbog učestale izloženosti kemikalijama, radijaciji, stresovima... ili slabom krvnom slikom i oslabljenim imunitetom.
Biofizicari su sada dokazali da postoji krucijalna prirodna interakcija izmedu žive materije i protona. Ovaj proces je merljiv na ćelijskom (bakterijskom) nivou. Druga istraživanja su pokazala da su svi živi sistemi izuzetno osetljivi na elektromagnetne talase eskstremno niske ili visoke frekvencije. Tako se može reći da svaka vrsta ćelije ima specifičnu frekvenciju u interakciji sa elektromagnetnim spektrom.
Dr. Irene Corey Diller sa Instituta za istraživanja raka u Filadelfiji 1950. godine je, takođe, ne znajući za rad Rajfa, izolirala gljivični agens iz maligne izrasline. Sazvala je simpozijum u New Jorku kako bi objelodanila svoje otkriće. Direktor Centra za istraživanja raka bolnice Sloan Ketering, Cornelius P. Rhoads, to je sprečio.
U laboratorijama instituta Sloan- Ketering je i 1985. nepobitno utvrđeno da se virus (identičan onom koji je opisao Rajf) nalazio u svim kulturama krvi rakoznih pacijenata. Svi ovi nalazi su morali da budu uništeni, a zvanično tumačenje koje je izdato je da je virus došao spolja.
Već 1971., godine Ričard Nikson, marioneta bankarske oligarhije sa Vol Strita, gromoglasno je najavio novu američku borbu protiv opake bolesti - raka. Nazvao je to bombastično u tipičnom američkom stilu: "Rat raku". Tako je iz državnog budžeta SAD izdvojeno 1,6 milijardi dolara koje su date privatnim klinikama i istraživačkim centrima za rak da nastave rad u "otkrivanju" ove "opake bolesti".
Do 1990. potošeno je na ovaj program oko 50 milijardi.
THERE IS NO BUSINESS LIKE THE BIG PHARMA BUSINESS
Šta bi bilo, zaboga, sa farmaceutskom industrijom, sa apotekarima, sa ljekarima mnogih glamuroznih i skupih medicinskih centara? Danas tretman jednog pacijenta od raka u proseku košta oko 300 000 USD. To je veliki biznis. Koliko puta ste videli kako neko u zemlji očajnicki pokušava da sakupi novac kako bi svoje djete odveo na ovo skupo lječenje? Ali, ni jedno djete, koliko se ja sjećam poznatih slučajeva iz novina koji su dobili ogroman publicitet, nije preživjelo.
<!--[endif]-->
<!--[endif]-->FONDOVI, FONDOVI, FONDOVI... Slučaj Slađane Kobas (desno), jedine preživjele bebe iz banjalučkog porodilišta koja je 1992. godine zbog sankcija ostala bez kiseonika u inkubatoru čak 12 dana, tipičan je primer. Ona je nakon neuspešne kemoterapije na "Univerzitetskoj klinici Gejnsvil" na Floridi, koja je koštala 100 000 dolara, prebačena u "Nacionalni institut zdravlja" u Betezdi u Merilendu, gde je pokušano s novim, eksperimentalnim vidom kemoterapije. Pošto je,očito, poslužila i kao zamorac za testiranje novih ljekova, metastaze su se još više proširile. "Dobri doktori" shvativši da ljeka nema, vratili su je natrag u Srbiju gde je i umrla u trinaestoj godini. Novac su zadržali.
"Slavena Jandrić (17) iz Subotice, oboljela od leukemije, kojoj su propisi uskratili novac za lječenje u inostranstvu, spremala se za operaciju uz pomoć novca koji su u neviđenoj akciji solidarnosti izveli njeni školski drugovi
Sedamnaestogodišnja Slavena Jandrić, oboljela od leukemije, preminula je u noći izmedu petka i subote. Nije dočekala nastavak lječenja, presadivanje kosne srži, koje je trebalo obaviti u inostranstvu.
...Operacija je već bila zakazana u Trstu, u Italiji. Davalac kosne srži bila bi njena rođena sestra Gordana, što se u medicini smatra idealnim rješenjem. Izgledalo je da će ishod biti sretan, ali, Slavena nije preživela pripremu za operaciju.
Sama operacija presađivanja kosne srži košta oko 95.000 maraka. Republički zavod za zdravstveno osiguranje odbio je molbu oca Zorana Jandrića da se Slavena uputi na lečenje u Italiju. Obrazloženje: zakon dozvoljava lečenje u inostranstvu samo deci do 15 godina." (Fonet)
U DRŽAVAMA FOND DO FONDA, ALI NEMA LJEKA
<!--[endif]-->
AKO BI FARMAKOBIZNIS PREUZELA CRKVA
"Oprosti mi oče zbog grehova"
"Imamo mi ljek za to"
<!--[endif]-->
Strategija jedne farmaceutske korporacije:" Mi prvo napravimo ljek i istražimo tržište, a onda izmislimo bolest".
<!--[endif]-->
Što se tiče lječenja frekvencijama, danas se mogu kupiti mali aparati koji koštaju od 1200 do 3600 dolara i napravljeni su za kućnu upotrebu, od lječenja do relaksacije. Problem je koliko su oni zaista točni, jer su mnogi proizvodjači koristili različite frekvencije za iste bolesti, nabadajući pravu oscilaciju. Da bi frekvenca bila ubitačna za mikroorganizam ona se najčešće koristi u harmoniji sa nekoliko talasnih dužina koje su usklađene i definirane za svaki pojedinačni virus. I naravno svaki organizam. Kako je originalna dokumentacija Rajfa uništena, mnogi su pokušali prepisivanjem i istraživanjem iz raznih izvora dodju do točnog broja. Koliko je ko uspio, pitanje je. Zato korištenje ovih aparata koji se prodaju kao Rajfova tehnologija,ide na vlastitu odgovornost. (Ali, i kakoristite mobilni telefon, vi ga koristite na vlastitu odgovornost, zar ne? Mada vam to nitko nije rekao.)
Doktor Robert P. Staford, koji je radio sa Rajfovom originalnom mašinom u periodu od 1957 do 1963., uspio je da napravi neku listu frekvencija koje su možda i najpribližnije onima koje je Rajf razotkrio kao ubitačne (MOR). Evo kako to izgleda za neke bolesti u Hertzima:
Tetanus 120,
Gonoreja 712,
Stafilokoke 728,
Streptokoke 880,
Tifoid bakterija 712,
Tifoid virus 1862,
Tuberkuloza virus 1552 (kao i B - koli),
Sarkom (sve vrste) 2008,
Karcinom (sve vrste) 2128.
Mnogi ljudi koriste osnovne frekvencije koje ovi aparati nude (727/728, 784/786/787, 880, 464/465) u svakoj sesiji, jer se one odnose na brojna patogena stanja koja se često ponovo aktiviraju kao, na primer, virus gripa.
Ipak, glavna dostignuća Rajfovih istraživanja i te kako se koriste u eksperimentalne svrhe i to uglavnom za vojne potrebe.
Izvor: http://www.ivonazivkovic.net/
Piše: Ivona Živković
Za Vas odabrao i preveo: Danijel Folnegović
Comments powered by CComment