Vojno zrakoplovstvo

• Ispis
• E-mail

Detalji

Kategorija: Vojno zrakoplovstvo

Kreirano: Nedjelja, 21 Prosinac 2008 19:25

Napisao/la folka09

Hitovi: 14359

Iako je razvoj ATD-X programa ubrzan, japansko će ratno zrakoplovstvo ipak morati kupiti strani višenamjenski borbeni avion kako bi "zakrpalo" rupu nastalu zbog povlačenja F-4EJ iz operativne uporabe

Japan je jedna od rijetkih, ako ne i jedinstvena država koja ima visokorazvijenu namjensku industriju, ali koja uopće ne izvozi njezine proizvode. Zbog toga je često izvan zanimanja stručne javnosti, ili tek povremeno, kad razvije neki novi proizvod. Japanska namjenska industrija proizvodi široku paletu proizvoda, od tenkova, ratnih brodova pa sve do nadzvučnih lovaca.

Jedan od najnovijih razvojnih projekata namijenjenih japanskom ratnom zrakoplovstvu je i razvoj novog demonstratora tehnologija ATD-X (Advanced Technology Demonstrator?X) Shinshin koji bi trebao dovesti do novog višenamjenskog borbenog aviona smanjene zamjetljivosti (stealth). Nakon odbijanja američke vlade da Japanu proda trenutačno najsuvremeniji lovački avion na svijetu Lockheed Martin F-22 Raptor, japanska je vlada odlučila znatno ubrzati razvoj Shinshina. Osim toga, odlučeno je i da se modernizira postojeća flota lovaca F-15J Kaizen.

Tamošnji političari, gospodarstvenici, ali i neovisni analitičari procjenjuju da će razvoj Shinshina, te višenamjenskog borbenog aviona koji će na tim osnovama nastati, samo još više povećati tehnološku razvijenost Japana. Osim toga, donijet će dodatnu samostalnost od američkih isporuka oružja i tehnologija, koja nije uvijek išla glatko i na obostrano zadovoljstvo. Ona je već i sada dostatna za otpočinjanje tako zahtjevnog projekta. Zahvaljujući tome tijekom devedesetih godina japanski Institut za tehnološka istraživanja i razvoj

započeo je s preliminarnim studijama razvoja novog borbenog aviona, koji je tada i dobio naziv ATD-X program. Koristeći se tim prednostima Tokio je krajem 2007. godine odlučio ubrzati program ATD-X, s namjerom da do 2011. godine završi prvi prototip namijenjen za testiranje u zraku. O tome kako cijeli projekt grabi naprijed pokazuju i podaci da se, nakon mjerenja radarskog presjeka obavljenog u Francuskoj, počelo s određenim preinakama aerodinamičkog dizajna aviona, na što upućuju nove računalne animacije, odnedavno dostupne u javnosti. Temeljni imperativ koji Japan postavlja pred ATD-X program jest da avion ima visoke stealth odlike, usporedive ponajviše s onima na F-22 i na F-35. To se prije svega odnosi na prilagodbe uvodnika zraka za pogonsku skupinu, koje inače znaju biti svojevrsni "zid" od kojeg se odbija radarsko zračenje što u konkretnom slučaju japanski inženjeri namjeravaju znatno ublažiti. Također, prema računalnim animacijama može se vidjeti kako je mockup aviona znatno prerađen, tako da je pilotska kabina više pomaknuta naprijed, u nosnu sekciju trupa, i da se radi na dvosjednoj, a ne više jednosjednoj inačici. Pretpostavlja se da Japan namjerava u konačnici proizvoditi samo jedan tip zmaja aviona, dvosjed, koji bi, u slučaju da će se avion operativno rabiti kao jednosjed, zadnju kabinu opremao dodatnom opremom, kao što to sada prakticira ruski RSK MiG na novoj seriji "dvadesetdevetski" K i M inačicama. Visok stupanj tehnološke razvijenosti omogućava Japanu da s lakoćom primjenjuje određene potvrđene tehnologije, odnosno najavljuje kako će pokrov pilotske kabine biti presvučen ITO premazom (ITO je akronim za 'Indium tin oxide', smjesu indij(III) oksida

(In2O3) i kositar(IV) oksida (SnO2) - kositar je na engleskom "tin" pa otuda drukčije ime), radi smanjenja unutarnjeg zračenja instrumentacije, odnosno smanjenja unutarnjeg zagrijavanja i zamagljivanja pokrova pilotske kabine. Također, novi obrisi ATD-X-a pokazuju kako je povećana zapremina donjeg dijela trupa: pretpostavlja se radi mogućnosti nošenja veće količine goriva i naoružanja. Pogonsku skupinu aviona trabala bi činiti dva japanska motora IHI XF5-1 s vektoriranim 3D potiskom, svaki potiska 50 kN, što je dovoljno za mnogo veći avion nego što je ATD-X Shinshin. Sadašnje specifikacije pokazuju da je riječ o avionu koji ima duljinu trupa 14 metara, raspon krila devet m, visinu četiri m i maksimalnu težinu devet tona.

Prvobitno je Japan namjeravao, kroz F-X program, kupiti Raptore, ali nakon što je Busheva administracija to odbila, a kako je Shinshin projekt tek u ranoj fazi razvoja, odlučili su se nenadani vremenski rascjep do dolaska novog lovca premostiti modernizacijom lovaca Mitshubishi F-15J Kaizen, koji su u osnovi jednaki F-15C Eagleima. Nakon što su dva F-15J dovršena u nekadašnjem pogonu McConnell Aircrafta u St. Louisu, ostalih 139 po licenci je od 1981. do 1997. godine dovršio Mitshubishi. Uz to u pogonu u St. Louisu je dovršeno 12 dvosjeda F-15DJ, a još 25 napravio je Mitshubishi.

Prvobitno je F-X program predviđao da se od 2005. do 2009. kupi prvih sedam višenamjenskih borbenih aviona (F-22), kako bi započela zamjena dotrajalih lovačkih aviona McDonnell Douglas F-4EJ Kai Phantoms. S obzirom na to da je isporuka F-4EJ započela 1971. a zadnji je isporučen sredinom 1981. godine, njihov je operativni vijek pri kraju i potrebno ih je zamijeniti novim avionima. Uz to, F-4 Phantom II je razvijen na tehnologijama koje su bile dostupne u

pedesetim godinama prošlog stoljeća, pa se zbog toga više nikako ne može uvrstiti u moderne borbene avione. U međuvremenu su i države u japanskom okruženju modernizirale svoje zrakoplovne snage. Prije svega Kina koja je u zadnjih desetak godina kupila licencu za proizvodnju najsuvremenijih ruskih lovaca Su-25 (J-11), te (manje-više) samostalno razvila suvremeni lovac J-10. Upravo je kombinacija 200 J-11 i, naknadno naručenih 39 (dosad je isporučeno oko 25 primjeraka) višenamjenskih mornaričkih aviona Su-30MK2, najviše zabrinula japanske zrakoplovne generale. Naime, borbene odlike J-11 i Su-30MK2 su znatno bolje od F-4EJ i otprilike na razini F-15J.

Kako bi se tehnološki napredak kineskog ratnog zrakoplovstva donekle neutralizirao, japansko će ratno zrakoplovstvo za "prvu ruku" modernizirati dio F-15J. Dosad je načelno odobrena modernizacija 22 F-15J, uz najavu modernizacije dodatnih 38, što će stajati oko 885 milijuna američkih dolara. Još 2004. japansko je ratno zrakoplovstvo kao privremenu mjeru do dolaska prvih F-X lovaca, planiralo modernizirati samo 26 F-15J, čija bi se modernizacija rastegla tijekom 2005., 2006. i 2008. godine. Ako tamošnje ministarstvo obrane u proračunskoj godini 2009. (FY09) odobri (bolje rečeno "skupi novac") modernizaciju dodatnih 60 F-15J, japansko ratno zrakoplovstvo će ubrzo na raspolaganju imati dostatnih 86 moderniziranih Kaizena. Modernizacija obuhvaća poboljšanje radara, nove vođene projektile zrak-zrak malog i srednjeg dometa i ugradnju Linka 16 za prijenos digitalnih podataka u realnom vremenu.

Američka tvrtka Raytheon je opisala modernizaciju radara na standard APG-63(V)1 kao "povećanje pouzdanosti i olakšavanje održavanja" u odnosu na

originalni APG-63, koji je ugrađen u standardne F-15J. Međutim, japanski izvori navode da će modernizacija donijeti i povećanje borbenih mogućnosti tog senzora, koji će ipak zadržati klasičnu antenu s mehaničkim pokretanjem. Povećani domet motrenja i praćenja ciljeva omogućit će i veću borbenu uporabljivost vođenih projektila AAM-4 srednjeg dometa. Kombinacija radara APG-63(V)1 i AAM-4 trebala bi omogućiti istodobnu borbu protiv više ciljeva na većim udaljenostima.

Vođeni projektil Mitsubishi Electric AAM-4 razvijen je kao zamjena za "ostarjeli" AIM-7 Sparrow. Iako je po svojim odlikama vrlo sličan američkom AIM-120 AMRAAM-u, riječ je o proizvodu koji je razvijen japanskom "pameću". Ima aktivno radarsko samonavođenje, a neki izvori navode da mu je domet oko 100 km. Za borbu na malim udaljenostima modernizirani F-15J će dobiti vođene projektile s infracrvenim samonavođenjem Mitsubishi Heavy Industrie AAM-5 koji su povezani sa ciljnikom na kacigi pilota tvrtke Shimadzu. AAM-5 je razvijen kao zamjena za projektil AAM-3, od kojeg ima čak šest puta veći domet (35 km).

Ostatak od 100 F-15J proći će tek kroz minornu modernizaciju, koja će se uglavnom svesti na ugradnju novog data linka Japan Self-Defense Force Digital Communication System (Fighter), koji razvija državni Techology Research and Developmnet Institute (TRDI).

Ubrzanje razvoja

Vjerojatno najbolji pokazatelj ubrzanja razvoja ATD-X projekta je povećanje sredstava, koje je s prvobitnih sedam milijardi jena za FY08 u FY09 povećano na 10,4 milijardi. To znači da će se više od četvrtine od ukupno odobrenih 39,9 milijardi jena potrošiti samo u jednoj proračunskoj godini. Doduše, originalni plan predviđa da se do 2011. dovrši izrada samo jednog demonstratora tehnologija, kako bi te godine započela letna testiranja. Uz to osnovni je zahtjev bio da se cijeli projekt prilagodi mogućnosti prilagodbe na jednomotorni borbeni avion koji bi, bar po veličini, ostao u klasi F-16. U međuvremenu su se pojavili crteži koji pokazuju da je ATD-X znatno povećan dodavanjem još jednog sjedala i dodatnih spremnika za gorivo u trupu.

Kako ni japanski proračun namijenjen vojsci nije neograničen, znatno povećanje izdvajanja za razvoj ATD-X-a "platio" je novi japanski mornarički patrolni avion Kawasaki Heavy Industrie XP-1, jer nisu odobrena sredstva za proizvodnju novih predserijskih aviona. Objašnjenje je da je dosad napravljeno dovoljni broj primjeraka. Prvi XP-1 prvi je put poletio 28. rujna 2007., a japanskom ministarstvu obrane je predan 29. kolovoza ove godine, nakon što je obavio 14 letova, nakupivši 45 sati leta. Kawasaki otprije ima ugovor za isporuku četiri predserijska XP-1.

Zato će se, zbog straha od sjevernokorejskih balističkih projektila s (možebitnim) nuklearnim bojnim glavama, nastaviti razvoj protubalističke obrane. Tako se za FY09 planira dovršenje prvog velikog faznog radara FPS-5 koji će činiti osnovu obrane. Prema sadašnjim planovima japansku protubalističku obranu će činiti četiri razarača klase Kongo (Aegis), tri bitnice opremljene projektilima Patriot Advanced Capability 3 i 11 radarskih postaja opremljenih radarima FPS-3 i FPS-5, sve proizvodi tvrtke Mitsubishi Electric. Zanimljivo je se od prvog ATD-X-a očekuje da će pomoći u unapređenju radara FPS-5, ali i letećih radara E-767 AWACS (japansko ratno zrakoplovstvo ima četiri primjerka), te Airboss infracrvenog sustava za otkrivanje zrakoplova sa smanjenim radarskim odrazom. Naime, japansko ratno zrakoplovstvo i tamošnja industrija trenutačno nemaju odgovarajuću letjelicu koju bi mogao simulirati avion sa stealth odlikama.

Tu je i program razvoja laserskog oružja za blisku obranu, koje je u početnoj fazi. Ukupni troškovi razvoja tog oružja procjenjuju se na samo 1,9 milijardi jena. Japansko ministarstvo obrane traži i dodatna sredstva kako bi moglo provesti poboljšanje motora i postavljanje dodatnog oklopa na četiri transportna helikoptera Boeing CH-47JA Chinook.

Potraga za novim lovcem

Nakon što je postalo očito da do kupnje F-22 Raptora neće doći tako skoro, početkom 2007. godine Japan je odlučio poslati stručne timove u Boeing i BAE Systems kako bi razmotrili mogućnosti kupnje F/A-18E/F Super Horneta, F-15FX Eaglea i Eurofighter Typhoona. F-15FX je u osnovi F-15E Super Eagle s dodatkom AESA (Active Electronically Scanned Radar) radara. S druge strane, Amerikanci su Japancima čak zabranili i osnovno brifiranje o mogućnostima Raptora, čiji je izvoz, zahvaljujući tzv. Obey amandmanu iz 1997. godine, zabranjen sve do 2015. godine. U takvim uvjetima japansko ministarstvo obrane nije imalo drugih mogućnosti nego potražiti zamjenu za Raptora. Jedna od mogućnosti je kupnja manjeg, ali ne puno jeftinijeg, F-35 Lightninga II. Međutim, stalno povećanje cijene i, što je još važnije, stalni zastoji u razvoju stavljaju ovu kupnju pod veliki upitnik. Naime, kad bi se Japan i odlučio za kupnju Lightninga, prvi bi primjerci, u najboljem slučaju, počeli stizati za osam ili više godina, a to je prekasno za "ostarjele" F-4EJ.

U međuvremenu je u travnju ove godine japansko ratno zrakoplovstvo, zbog istrošenosti letnih resursa, iz jedne od tri eskadrile iz operativne uporabe počelo povlačiti veći broj F-4EJ Kai Phantome, koje će zamijeniti višenamjenskim borbenim avionom Mitsubishi F-2. Ostale dvije eskadrile čekaju avion koji bi se trebao odabrati unutar F-X programa.

Tijekom listopada ove godine objavljeno je da japansko ratno zrakoplovstvo i tamošnje ministarstvo obrane sve ozbiljnije razmatraju mogućnost kupovine višenamjeskih borbenih aviona Eurofighter Typhoon II. Spominje se i to da Japan namjerava, nakon okončanja predsjedničkih izbora u Sjedinjenim

Američkim Državama, početkom 2009. uputiti svoj novi i, po svemu sudeći, zadnji zahtjev za odobrenje prodaje američkih višenamjenskih borbenih aviona F-22X. S obzirom na Obeyov amandman, koji je još uvijek na snazi, bit će to najvjerojatnije tek formalnost kako bi se testirala nova vašingtonska administracija.

Ne želeći dodatno gubiti vrijeme, kojeg ima sve manje, japansko je ministarstvo obrane ovogodišnju najveću i najznačajniju izložbu zrakoplovne tehnike u svijetu, Farnborough 2008 iskoristio za uspostavljanje bližih kontakata s BAE Systemsom, kako bi detaljnije definirao mogućnosti nabave 50 Typhoona II, koji su po nekim svojim mogućnostima vrlo blizu Raptorovima. Kao odgovor na protuargumente, koji govore u prilog činjenici kao što je tradicionalna dobra obrambena suradnja između SAD-a i Japana (što može ipak uroditi prodajom F-22 ili pak ponudom F-15X), te tvrdnji da jedino SAD uz prodaju aviona može ponuditi i sigurnosna jamstva, europski konzorcij EADS, koji proizvodi Eurofighter, uz prodaju aviona spremno nudi i transfer tehnologije te proizvodnju aviona u Japanu. Upravo takve ponude Japanu su iznimno bitne, jer veliki motiv F-X natječaja jesu japanska nastojanja da se uhvati tehnološki korak s ostatkom svijeta, što se posebice odnosi na rastuću kinesku vojnu zrakoplovnu industriju, te sve brojniju nazočnost borbenih aviona Su-30MK2, ali i Su-30MKI u široj regiji.

Kako bi zamijenio dotrajale F-4EJ, Japan mora kupiti 50 novih višenamjenskih borbenih aviona, što bi bio veliki izvozni uspjeh za Typhoona II. Iako njegova prodaja unutar Europe ide jako dobro, dosadašnji jedini veći uspjeh na stranim tržištima je prodaja 72 primjerka Saudijskoj Arabiji. Typhoon II je jedan od kandidata i na indijskom MMRCA natječaju (Hrvatski vojnik broj 208), ali tamo ima relativno slabe šanse za uspjeh. Uspješna prodaja Japanu Typhoonu bi značajno otvorila mogućnosti i za veći prodor na azijsko tržište.

U odnosu na F-15X, Typhoon ima veliku prednost što je znatno moderniji avion, a u odnosu na F-35 što je dostupan odmah. Svjesni činjenice kako je njihov

proizvod ipak ponešto slabiji od F-35, vodstvo BAE Systemsa, uz svesrdnu pomoć Londona, Japancima predlaže razmatranje mogućnosti istodobne uporabe i Typhoona i Lightninga. Pritom kao primjer navode svoje oružane snage, koje će također rabiti takvu kombinaciju. Doduše, u tom će primjeru britansko ratno zrakoplovstvo rabiti Typhoone, a ratna mornarica Lightninge na nosačima zrakoplova.

S druge strane, "na ruku" Typhoona ide i specifična situacija u japanskom ratnom zrakoplovstvu. Iako se u F-X programu traži višenamjenski borbeni avion, njegova će primarna zadaća biti zračna borba, u čemu Typhoon bitno ne zaostaje ni za Raptorom, a posebno ne za Lightningom. Uz to BAE Systems stalno naglašava spremnost da Typhoona u potpunosti prilagodi japanskim potrebama, između ostalog i da ga osposobi za nošenje projektila zrak-zrak AAM-4 i AAM-5.

Iako se to službeno nigdje ne navodi, japansko ratno zrakoplovstvo najviše brine snažno jačanje kineskog ratnog zrakoplovstva, posebno njegovi J-10 i J-11 (Su-27) lovački avioni. U oba slučaja riječ je o avionima optimiziranim za zračnu borbu čije kvalitete u nekim pogledima nadmašuju mogućnosti japanskih F-15J. Dodatnu prijetnju predstavlja i nedavno uvođenje u operativnu uporabu najnovijeg kineskog projektila zrak-zrak srednjeg dometa PL-12. Riječ je o modernom projektilu koji se može usporediti s američkim AIM-120 AMRAAM-om. Ima aktivno radarsko samonavođenje i maksimalni domet od 70 kilometara. PL-12 je razvijen za uporabu na J-10, iako je u tijeku i prilagođavanje lovaca J-11 (J-11B). Kao protutežu jačanju kineskih mogućnosti vođenja zračne borbe, BAE Systems navodi da Typhoon II u svom naoružanju ima vođeni projektil zrak-zrak MBDA Meteor, čiji je razvoj nedavno uspješno okončan. Meteor također ima aktivno radarsko samonavođenje, a njegov

ramjet motor omogućava mu maksimalni domet veći od 100 km. Na japanskim Typhoonima Meteor bi se rabio kao dopuna japanskim AAM-4 projektilima, čiji je maksimalni domet vjerojatno tek nešto manji. Međutim, AAM-4 je u klasi američkog AIM-102C, što znači da rabi raketni motor na kruto gorivo, te koji zbog toga na svojem krajnjem dometu nema dovoljno energije da ostvari tu zadaću. S druge strane Meteor je projektiran da svoju najveću učinkovitost ostvari upravo na krajnjem dometu. Razvijen je da bi oborio i avion koji se obrušava pri brzini od 1,4 Macha. Zbog toga je, bar po tvrdnjama proizvođača, učinkovita zona djelovanja (no-escape zone) Meteora na krajnjem dometu tri puta veća nego kod AIM-102C. MBDA navodi i da je učinkovit domet Meteora veći od 100 kilometara te da je on i na toj udaljenosti znatno učinkovitiji od AMRAAM-a. Zbog toga se Meteor može lansirati i na cilj udaljen 80 kilometara koji se brzo udaljava od aviona-lansera. Zahvaljujući svojoj velikoj brzini i pokretljivosti Meteor ima visoku vjerojatnost pogađanja (single-shot kill probability) i u skladu s tim niže troškove borbene uporabe u usporedbi s manje učinkovitim projektilom zrak-zrak. Ključni element Meteorovih mogućnosti je kombinirani raketno-ramjet motor promjenjivog potiska, koji je razvila tvrtka Bayern-Chemie Protac. Nova tehnologija kontrole snage potiska omogućava Meteoru veliku brzinu leta uz zadržavanje dovoljno goriva (potiska) za izvođenje završnog manevra napada. Aktivni radarski sustav za samonavođenje razvijen je na bazi radarskog sustava koji se rabi u protuzračnom projektilu Aster, a ima velike mogućnosti djelovanja i protiv ciljeva s malim radarskim odrazom. To ne čudi jer je primarna zadaća Astera obaranje krstarećih projektila. Kao i AIM-120D i Meteor ima dvosmjerni datalink koji s projektila u avion prenosi podatke o stanju projektila, parametre leta i poziciju u odnosu na lovac-lanser. Osnovna mu je namjena pilotu potvrditi da je cilj pogođen i uništen.
S druge strane, Japanci žele da njihov budući višenamjenski borbeni avion ima AESA radar, a Typhooni trenutačno rabe Captor radar s mehaničkim skeniranjem. Dosad je dovršen tek prvi prototip AESA radara namijenjen ugradnji u Typhoon, te se trenutačno obavljaju testiranja u zraku.

O autoru

Author: Danijel FolnegovićWebsite: http://fx-files.comEmail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Owner

Danijel Folnegović je oduvijek bio zainteresiran za sve što ima veze s paranormalnim. Zarazio se time tamo davne 1993. gledajući prvu epizodu serije Dosije X. Voli pisati o bilo ćemu zanimljivom od NLO-a, vanzemaljaca, teorija urote, teorije o drevnim vanzemaljcima i nerješenim misterijama. Također, ima strast prema SF serijama i filmovima, ali i nogometu. Pokretač je ove stranice i brine o njenom neometanom radu. Povremeno se pojavljuje kao gost u nekim TV i radio emisijama.

Nedavni članci:

• Najveća NLO žarišna točka 2021. mogla bi biti Sjeverna Irska
• Putovanje kroz vrijeme: različite vrste putovanja koja se mogu dogoditi
• Globalno zahlađenje je neizbježno, barem tako tvrde znanstvenici
• Žena tvrdi da ju je posjetio gmaz koji mijenja oblik prerušen u njenog muža
• Vrlo čudan i misteriozan nestanak i smrt mlade osobe u Poljskoj

• Prethodno