Problem u SAD-u
15 Stu 2011
- Detalji
- Kategorija: Iz svijeta
- Napisao/la Miro Sinj
- Hitovi: 7158
Svjetski poznati psihoterapeut Graham Barnes dugo se bavio rješavanjem rasnog pitanja u američkoj vojsci
"Nekada je SAD potresao rasizam, a danas vjerski fanatizam"
Svjetski poznatog psihoterapeuta, 75-godišnjeg Amerikanca Grahama Barnesa, stručna javnost opisuje jednom riječju - vizionar. Ovaj autor više od 30 djela posvećenih psihologiji, predsjednik i član brojnih uglednih svjetskih udruga, svojim je inovacijama na područjima kibernetike te kliničke i eksperimentalne hipnoze promijenio pristup u dotadašnjem shvaćanju psihoterapije.
No, velik dio biografije Grahama Barnesa posvećen je borbi za ljudska prava u Americi, pogotovo prava Afroamerikanaca. Ostat će zapamćen kao prvi stručnjak kojega je američka vojska angažirala zbog problema rasizma u svojim redovima nakon rata u Vijetnamu.
Sredinom 60-ih godina prvo je osnovao Bratstvo za rasnu i ekonomsku jednakost, a potom je po američkim sveučilištima, tvrtkama i crkvama, koji su tada bili rezervirani samo za bijelce, držao radionice o međurasnoj osjetljivosti. U lokalnim zajednicama za istim je stolom okupljao bijele menadžere i crne vođe, a rezultati koje je postizao u borbi protiv institucionalne segregacije bili su izvrsni.
Kada je Ronald Reagan početkom 80-ih preuzeo Bijelu kuću, Barnes je zauvijek napustio SAD i preselio se u Švedsku, gdje je nastavio svoj znanstveni rad. O radu s vojnicima 70-ih godina i odluci američke vojske da stane na kraj rasizmu i danas rado govori.
- Nikad nisam bio u vojsci i bio sam iznenađen njihovim pozivom, ali izazov je bio prevelik. Zamislite, vojska kao najrasističkija od svih organizacija na svijetu želi nešto poduzeti po tom pitanju - kaže Barnes s kojim smo razgovarali na Rabu, gdje je bio predavač na Internacionalnoj školi psihijatrije i neurokognitivne znanosti.
Eskalacija rasizma baš za vrijeme rata u Vijetnamu nije bila slučajna. Za razliku od ranijih drugorazrednih uloga unutar odvojenih postrojbi, u Vijetnamskom ratu postotak crnog američkog stanovništva u vojnim jedinicama iznosio je gotovo 13 posto, što je bilo više od njihova udjela u stanovništvu Amerike.
Njihovi veterani i danas svjedoče kako su se u jugoistočnoj Aziji morali boriti protiv dvaju neprijatelja: prvi su bili pripadnici Vijetkonga, a drugi, jednako težak, izraženi rasizam u vlastitim redovima.
- Situacija je bila vrlo uznemirujuća jer su rasne napetosti dovodile do nemira i incidenata po vojnim bazama - govori Barnes koji je s dvadesetak studenata osmislio posebne psihoterapijske radionice za suzbijanje rasizma i nasilja. Radili su u američkim vojnim bazama po cijelom svijetu, od Paname do Njemačke.
- Ubrzo nakon što smo počeli raditi s vojskom shvatio sam da nije problem samo rasizam prema crnim vojnicima, nego i prema Latinoamerikancima, ženama, homoseksualcima, ili prema bilo kome tko je drukčiji. Bilo je iluzorno očekivati da rasizam možemo suzbiti u potpunosti, ali uspjeli smo stvoriti atmosferu tolerancije da se svatko bez straha mogao izjasniti i govoriti o problemima koje proživljava - veli Barnes na čijim, za to vrijeme revolucionarnim, radionicama nije bilo razlike između generala s četiri zvjezdice i običnog vojnika.
- Kad bi ušli u razred, svi su bili jednaki. Činovi nisu postojali, što je bila velika stvar za vojsku koja počiva na hijerarhijskom sustavu. Sjećam se kad mi je došao general koji je zapovijedao sa 40 tisuća ljudi. Rekao mi je: “Barnes, mislim da imam problem s rasizmom. Bez razmišljanja sam naredio granatiranje vijetnamskih sela, ali nisam siguran da bih jednako postupio da su tamo bili bijelci” - prisjeća se Barnes.
Gorljivi sudionik brojnih pokreta za ljudska prava na kraju je gotovo emigrirao iz Amerike. Dogodilo se to nakon izbora Reagana za predsjednika i radikalnog preokreta koji su neokonzervativci unijeli u američko društvo. Iako je sada švedski državljanin, Barnes s velikim zanimanjem prati što se događa u SAD-u.
-
I prosvjedi na Wall Streetu posljedica su politike koja se vodi od vremena Reagana. Amerika, nekad pionir demokracije, danas ima otklon od iste te demokracije. Ona se pretvorila u teokraciju, u poticanje konzervativizma i ekstremizma, pa čak i fundamentalizma, što je u potpunoj suprotnosti s demokracijom. Opasno je što teokracija političku moć dobiva kroz pokret Tea party i druge političke organizacije. Postali su toliko masovni i snažni da se njihovi ljudi kandidiraju za američke predsjednike - zaključuje Barnes.
Autor
ANA VUČETIĆ ŠKRBIĆ
preuzeto sa
http://www.slobodnadalmacija.hr/
Amerika, nekad, pionir, demokracije, danas ima otklon
Comments powered by CComment