Još malo zanimljivosti iz sfere NLO
14 Ožu 2009
- Detalji
- Kategorija: Alien's
- Kreirano: Subota, 14 Ožujak 2009 10:39
- Napisao/la folka09
- Hitovi: 7872
NEIDENTIFICIRANI LETEĆI
objekti (NLO), koji su nakon svrsetka Drugoga svjetskog rata preplavljivali nebo nad nasom planetom, potakli su francuski
casopis »Historia« da napravi retrospektivu toga fenomena.
Je li posrijedi masovna halucinacija, zelja za mistifikacijom, ili je rijec o necemu sto jos treba proucavati?
Ukoliko to mislite kliknite na opširnije...
Godine 1944, stab Luftwaffe, njemackog ratnog zrakoplovstva, osnovao je prvu sluzbu zaduzenu da prikuplja i analizira izvjestaje njemackih ratnih pilota koji su na svojim misijama vidjeli nekakve "pokretne izvore svjetlosti i letece objekte" nepoznata porijekla i nevidena ponasanja. Ta sluzba Luftwaffe bila je prva sluzbena organizacija za proucavanje onoga sto je poslije nazvano "letecim tanjurima". Taj je termin kasnije zamijenjen mnogo prikladnijim: NLO (neidentificirani leteci objekti).Otad pa do danas
registrirano je vise od jedan milion videnja NLO-a na podrucju koje pokriva cijelu nasu planetu. Nekoliko milijuna ljudi, koji pripadaju svim drustvenim slojevima, zivotnim dobima, obrazovnim razredima i klasama strucnosti - vidjelo je ili mislilo da je vidjelo "letece tanjure".
Eskadrila letecih tanjura
Francuski publicist Charles Garreau pripovijeda kako je taj fenomen 1947. godine poceo poprimati razmjere koji se do danas neprekidno povecavaju.- Upravo sam vidio neke cudne letjelice iznad Mount Rainiera. Doimale su se kao nekakvi cudni veliki leteci tanjuri...Na aerodromu Yakima, u americkoj saveznoj drzavi Idaho, kamo se upravo spustio sa svojim avionom, pilot Kenneth Arnold - jos pod dojmom neobicnog spektakla sto ga je upravo vidio - pricao je sto je vidio pilotima i mehanicarima sto su se okupili oko
njega.- Rano poslije podne poletio sam s aerodroma Chehalis. Oko 15 sati bio sam iznad prvih brda Rocky Mountains (Stjenjaka), gdje je prije nekoliko dana netragom nestao jedan avion C-46 marinskog korpusa. Sjetivsi se toga, odlucio sam da ga pokusam traziti. Digao sam se stoga na visinu od 10.000 stopa (oko 3400 m) da bih mogao vidjeti dno divovskih klanaca.
Mislio sam da je olupina nestaloga aviona, mozda, u jednome od njih. Promatrao sam teren ispod sebe, ali onda je odjednom moju paznju privukao niz bljeskova svjetlosti s moje lijeve strane...
Slike obdukcije nečega nađenog u Roswellu:
MISTERIJA JOŠ TRAJE
Prva eskadrila NLO-a videna je iznad Rocky Mountains (Stjenjak).
Tada je Kenneth Arnold ugledao ono sto ce kasnije novinari prozvati – eskadrilom letecih tanjura.- Pogledao sam u tom smjeru i spazio devet letecih vrlo blistavih predmeta tanjurasta oblika. Procijenio sam, onako odoka, da su dugacki, otprilike, petnaest metara. Letjeli su
gledajuci iz mojega aviona, velikom brzinom od sjevera prema jugu i to u formaciji naglavce okrenutih stepenica, tj. prvi je avion letio najvise, a ostali stepenica sto ispod i iza njega. Nisu letjeli ravno nego vijugavo, izbjegavajuci planinske vrhunce. Ni vodoravno nisu letjeli jednolicno, nego kao da skakucu, poput kamena koji odskace od povrsine vode. 
Nakon nekog vremena nestali su iza jednoga visokog brda Na svu srecu, mehanicki sam ukljucio "stopericu" kad sam ih spazio i iskljucio je kad su nestali. Tako sam saznao da sam ih promatrao oko 102 sekunde. Buduci da sam zapamtio gdje su bili kad sam ih spazio, mogao sam, pomocu karte, lako izracunati da je udaljenost, koju su za to vrijeme preletjeli, iznosila 41 milju. To sto su presli 41 milju za 102 sekunde, znacilo je da su letjeli brzinom od 2700 km na sat...Samo nekoliko sati poslije toga, Arnoldova je prica otkucana na svim novinskim teleprinterima s naslovima: "Pilot vidio letece tanjure!", “Misteriozna eskadrila letecih tanjura na americkom nebu”, “Leteci tanuri pratili pilota!”, itd, itd.Tako je, 24.lipnja 1947. roden termin koji je odmah preveden na sve svjetske jezike. Ali, to ipak nije bio prvi tajanstveni leteci predmet kojemu je dano to, zapravo, banalno ime.
Što su vidjeli Madridani?
Cetrnaestoga kolovoza 1864, list "Gazeta de Madrid" ovako je opisao nesto sto su stanovnici spanjolskoga glavnog grada vidjeli dva dana prije toga:"Nekakav sjajni leteci tanjur, crvenkast i nadsvoden jarkoblistavom kupolom, viden je prekjucer uvecer nad istocnim obzorom ma dridskog neba. Posto je neko vrijeme mirovao lebdeci na jednom mjestu, predmet je poceo letjeti velikom brzinom u raznim smjerovima, vodoravno i okomito, a onda nestao ispod obzora."Petnaest godina poslije toga, 25.sijecnja 1879, John Martin, farmer iz Texasa, ispricao je novinarima "Daily Newsa", lista koji je tada izlazio u Densonu, ono sto je vidio i sto ga je snazno uzbudilo. List je Martinovu pricu objavio pod naslovom "Cudan dogadaj":»Gosp. John Martin, farmer koji zivi, otprilike, sest milja juzno od nasega vrlog grada, ispricao nam je svoj cudan dozivljaj.
U cetvrtak ujutro, dok je bio u lovu, Martinovu je paznju privukao neki cudan predmet na nebu. Zapanjila ga je brzina kojom je taj predmet letio i njegov cudni oblik. Kad ga je g. Martin spazio, predmet je imao dimenzije i boju obicne narance, ali se neprekidno povecavao. Kretao se golemom brzinom. Nakon nekog vremena preletio je iznad g. Martina, koji je tada vidio da je taj predmet golem i da ima oblik tanjura ili zdjelice. Uskoro je nestao iza obzorja."Treba upozoriti na nesto sto je, zapravo, samo po sebi jasno. Sigurno je da se stanovnici Madrida i Teksasani nisu mogli dogovoriti da predmete koje su vidjeli usporede s tanjurima, a Arnold, naravno, nije mogao znati za price ili iskaze stanovnika Madrida. Ali, dok je ono sto su vidjeli Madridani i sto je 1879. vidio teksaski farmer Martin bilo brzo zaboravljeno i nije dobilo nikakav veci publicitet, ono sto je24. lipnja 1947. vidio Arnold imalo je neobicne reperkusije.
STVORIO MODERNU LEGENDU:
Kenneth Arnold je prvi izgovorio “leteci tanjiri” i stvorio pojam, koji ce vjecno trajati.
Arnoldova prica odmah je poslana ATlC-u. Tamo je primljena sa skepsom, ali i sa stanovitim strepnjama ATIC (Air Technical Intelli gence Center - Obavjestajni centar za zrakoplovnu tehniku) bio je, kako sam naziv govori, tehnicka obavjestajna sluzba americkog ratnog zrakoplovstva, kojemu je glavni zadatak da prikuplja tehnicke obavijesti o svim stranim avionima i letecim projektilima. Njegova se komanda nalazi u zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson, pokraj Daytona, u drzavi Ohio.
Tko ima pravo?
Tehnicki strucnjaci ATIC-a odmah su se podijelili na dva tabora. Jedni su smatrali da je Arnold, zapravo, vidio samo formaciju obicnih mlaznih aviona: “U normalnim okolnostima, ljudsko oko ne moze vidjeti predmet kojemu prividna velicina iznosi manje od dvije desetinke jedne sekunde luka” (luk -360 stupnjeva - 360 sekunda). Rezoniranje Arnoldovih protivnika djeluje razborito. Buduci da Arnold
procjenjuje da su ti predmeti bili dugacki 15 metara, oni su, zapravo, bili mnogo blize nego sto se njemu cinilo, inace ih ne bi mogao vidjeti na udaljenosti od petnaestak kilometara, a kamoli trideset ili cetrdeset. Zato je pogresan i njegov proracun njihove brzine. Oni nisu letjeli brzinom od 2700 km na sat nego brzinom od 650 km na sat, a to je brzina kojom lako lete mlazni avioni. Zasto se Arnoldu cinilo (i samo cinilo!) da se ti predmeti krecu "poskakujuci", poput oblutka koji se odbija od vodene povrsine? Zato sto ih je vidio kroz
nekoliko slojeva silno zagrijana zraka (ljeto iznad kamenih planina). Rijec je o deformaciji slicnoj onoj koja nastaje ljeti na asfaltnim cestama.Ali, pripadnici suprotnog tabora gledaju na cijeli slucaj drukcije — i ne skrivaju svoju uznemirenost. Narocito ih uznemiruju navodne sposobnosti tih letjelica:"Arnold je tocno vidio njihovu poziciju kad ih je spazio. Treba imati na umu da on izvrsno poznaje taj kraj jer je nad njim cesto letio. Vidio je da su nepoznate letjelice nestale iza brda koje je on dobro poznavao. A buduci da je tocno znao gdje se nalazi njegov avion, znao je na kakvoj su udaljenosti od njega bile letjelice kad su nestale. Zato njegova procjena, da su letjele brzinom od 2700 km na sat, mora biti tocna S druge strane, nijedan avion ne moze onako vijugavo letjeti izmedu brda kao sto su letjele te
nepoznate letjelice. U jednom se Arnold ipak prevario: u procjeni velicine letjelice. Ako ih je mogao vidjeti na udaljenosti od 30 do 40 km i ako su mu se cinile dugacke 15 metara, onda to znaci da su, zapravo, bile dugacke ili siroke, ili da su imale promjer od najmanje 60 metara"Zato su neki zakljucili da je Arnold vidio zapravo, svemirske brodove, da su to bile letjelice neke izvanzemaljske
civilizacije."Letjelice takvih dimenzija, sposobne za takvu brzinu i druge letne performance. nadilaze daleko nase, ovozemaljske, tehnicke mogucnosti."Istraga provedena u svim americkim zrakoplovim bazama pokazala je, uostalom, da 24. lipnja nijedna formacija vojnih aviona nije letjela nad tim podrucjem ili blizu njega.
Brojna svjedocanstva
Iskaz Kennetha Arnolda dobio je neocekivanu potvrdu sutradan. Tada se vratio u bazu Fred Johnson, rudarski inzenjer i profesor rudarstva na jednom americkom sveucilistu, prospektor (tragac za rudnim nalazistima) iz Portlanda, u drzavi Oregon. On je 24. lipnja boravio u planinskom kraju iznad kojega je Arnold vidio letjelice. Cim se vratio u bazu, potrazio je svojega sefa i prijatelja, Rogera Bishopa, da mu isprica sto je vidio:- Toga popodneva (24. lipnja) vidio sam formaciju nekakvih cudnih letjelica - pet ili set diskova - sto su letjeli prema jugu. Iznad mene proletjeli su za samo deset ili petnaest sekundi; pojavili su se iza jednog brda i nestali za drugim, ali dobro sam ih vidio. Vidio sam jos nesto. Igla mojega kompasa poskakivala je kao mahnita!Johnson je vidio sest, a Arnold devet letjelica - ali moguce je da se formacija razdvojila kad je izasla iz Arnoldova vidokruga.
Iskaz, Kennetha, Arnolda, viđenja, nlo-a, folnegović
Comments powered by CComment