Nuklearni pogon u zrakoplovima: rani i kontroverzni dani
27 Svi 2019Korisnička ocjena: 5 / 5
- Detalji
- Kategorija: Povijesni pregled
- Kreirano: Ponedjeljak, 27 Svibanj 2019 09:45
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 13863
26. svibnja 1946. američko ratno zrakoplovstvo dodijelilo je tvrtki Fairchild Engine i Airplane Corporation ugovor kojim je Fairchild osnovan kao odgovorna agencija za projekt nuklearne energije za pogon zrakoplova (NEPA). Svrha projekta bila je dvojaka: (1) provesti istraživanja izvedivosti i istraživanja koja vode prema prilagodbi nuklearne energije propulziji zrakoplova i (2) educirati industriju proizvodnje zrakoplovnih motora u području nuklearne znanosti i njezinu prilagodbu za zrakoplovni pogon. Sadržaj iznad je izvučen iz dužeg, tajnog dokumenta koji se bavio izvedivošću - ili na drugi način - izgradnjom zrakoplova na nuklearni pogon, koji bi se mogao upotrijebiti u obračunu sa Sovjetima na vrhuncu hladnog rata. Sadržaj dokumenta je iznimno kontroverzan iz jednog specifičnog razloga. Vidljivo je da je vojska razmišljala o korištenju ljudskih ispitanika - kao što su zatvorenici, pa čak i leševi - u svojim nuklearnim eksperimentima.
Krajem ljeta 1946. došlo je do radikalnog preokreta u programu nuklearne energije za pogon zrakoplova. Ugovor koji je Fairchild imao s vojskom nije ispunio njegova očekivanja i bio je smješten u ruke General Electrica, koji je inzistirao da se operacije ne provode u Oak Ridgeu, nego u GE-ovoj tvornici u Ohiou. Više od nekoliko djelatnika Fairchild-a skočilo je na brod i pridružilo se novoj verziji NEPA-a. Drugi su, međutim, ostali u Oak Ridgeu, koji je - unatoč prekidu veza s Fairchildom - već napravio planove za novi projekt: nuklearni program zrakoplova, ANP.
Najveći izazovi s kojima su se suočavali i NEPA i ANP bili su znanstvena i tehnološka pitanja koja se tiču razvoja, izgradnje i raspoređivanja zrakoplova na nuklearni pogon u nebo našeg svijeta. Može li posada biti pogođena velikom blizinom nuklearnog izvora energije? Bilo je i drugih izazova, a ponajviše ekonomskih: Kongres je odbijao i mrštio se na sve veće troškove, a posebno u svjetlu činjenice da su projektili i nadzvučni zrakoplovi već pokazivali svoju značajnu vrijednost. Stoga, pomisli Kongres, zašto uopće razmišljamo o vrlo skupim i potencijalno opasnim nuklearnim zrakoplovima? Pitanje Kongresa bilo je pravedno i razumljivo - do te mjere da predsjednik John F. Kennedy, niti godinu dana nakon njegova predsjedanja, napokon zatvorio istraživačke programe zrakoplova s nuklearnim pogonom.
Iako službena i opsežna, istraživanja nuklearnih zrakoplova su krenula naprijed, otprilike petnaest godina prije nego što je JFK zatvorio program, priznata je činjenica da su mračna i uznemirujuća istraživanja provedena na ljudskim bićima, u pokušaju razumijevanja i suzbijanja potencijalno problematičnih pitanja. Izlaganja posade takvom futurističkom vozilu i pogonu. To je dovoljno prikazano u dokumentima Medicinskog savjetodavnog odbora NEPA-a, MAC-a. U dokumentu iz lipnja 1948. vrlo je jasno što je prolazilo kroz svijest znanstvenika u programu: „Medicinski savjetodavni odbor NEPA pokušava utvrditi što će se dogoditi ljudima koji su u rijetkim vremenima izloženi količinama zračenja koje su veće od onih prihvaćenih i dopuštenih za mirovne operacije. Odbor, s izuzetkom jednog člana, smatra da se takvi podaci ne mogu dobiti eksperimentima na životinjama niti kliničkim opažanjima. ”
MAC je dao još jedan prijedlog, ili, kako bi ga neki nazvali, primjer prelaska crte koja se nikada ne smije prelaziti. MAC je rekao: "Tražene informacije su dovoljno važne da bi se opravdalo korištenje ljudi kao eksperimentalnih subjekata." Tada je došlo vrijeme da cijeli scenarij propadne. A kakva je to legenda kontroverze bila, i kako službeni, ranije povjerljivi dokumenti pokazuju: “Odbor, stoga, preporučuje da Oružane službe organiziraju i provode neklasificirane eksperimente na čovjeku što će omogućiti točno predviđanje bioloških promjena koje će rezultirati točnim podacima iz poznatih razina izloženosti zračenju. „
Ti isti "eksperimenti na čovjeku" bili su usmjereni na korištenje ništa manje nego zarobljenika koji su se tada nalazili u američkim zatvorima: "Odbor nije u mogućnosti dati preporuke o tome gdje se ti testovi mogu provoditi, osim da ih treba provoditi u nekim saveznim, državnim ili opčinskim zatvorima, gdje se zatvorenici koji se nalaze u zatvoru tim testovima mogu trampiti za brže puštanje na slobodu. Bit će potrebna stalna suradnja zatvorskog osoblja i zatvorenika nekoliko godina. "
Zapravo, to uopće nije trajalo godinama. Zapravo, nije trajalo ni godinu dana. Početkom 1948. godine, MAC-ov Pododbor za eksperimentiranje s ljudima je preporučio da “Oružane snage organiziraju i provode neklasificirane eksperimente kako bi se omogućilo točno predviđanje biološkog oštećenja kod ljudi od poznatih razina izloženosti zračenju.” Pitanja su se počela ubrzavati. U lipnju 1949. godine Zajedničko vijeće za medicinske aspekte atomskog rata dalo je potporu programu. Četiri mjeseca kasnije, svaka znanstvena agencija i rod vojske, koji su imali interes za oživljavanje programa nuklearnih zrakoplova, jednoglasno su donjeli odluku da krenu dalje s istraživanjima. Memorandum od 4. listopada 1949. čini to jasnim. Eksperimenti na ljudima, napomenuo je autor, bili su "preporuka broj jedan".
Sve je teklo glatko i tako je bilo sve do veljače 1950. godine. Tada je značajan postotak osoblja medicinske skupine Komisije za atomsku energiju (CMG) iznio zabrinutost zbog potencijalno opasnog terena prema kojem se eksperiment kretao. U njihovim očima i umu bilo je jedno provesti istraživanje o učincima nuklearnog zrakoplova na njihove posade. Međutim, smatrali su da je sasvim druga stvar u potpunosti razmotriti i dati odobrenje za eksperimente koje će provesti nad američkim građanima - čak i onima koji su zatvoreni u američkim zatvorima. Nažalost, za ostatak ljudi koji su se udružili s programom, CMG je bilo veliko i snažno tijelo, koje je, kada je savilo mišiće i izrazilo svoju zabrinutost, moglo sve staviti u definitivno stanje mirovanja.
Argumentacija se odvijala do rujna, a mnogi su sugerirali da je opasno ići stazom upotrebe ljudskih zamoraca - i bez njihovog pristanka, pa čak i znanja - i jednako kao i mnogi drugi koji su tvrdili da to nije velika stvar. Osim ako se dogodilo da je zatvorenik itako osuđen na smrtnu kaznu. U rujnu je osoblje NEPA-a počelo raditi na dokumentu u stilu preporuke koji bi prisilno potkrijepio potrebu za nastavkom programa, kao i potrebu za pronalaženjem ljudskih ispitnih subjekata - i to brzo. Pitanja su došla do izražaja u prosincu kada je NEPA primijetila da je jedina stvar koja je trebala okončati zastoj bio da glavno, moćno tijelo donese konačnu odluku, jednom za svagda: “Na sastanku Odbora za istraživanje NEPA-a, bilo je priznato da je, ako AEC ili neka druga visoko utjecajna agencija ne preporuči eksperimentiranje s ljudima, prijedlog NEPA-a nikada ne bi mogao biti proveden u Oružanim snagama. "
U suštini, to je predstavljalo ništa manje nego strogo upozorenje, kombinirano s konačnim ultimatumom. Medicinsko savjetodavno povjerenstvo NEPA-a također je izrazilo svoje mišljenje, jer izvješće od 5. siječnja 1950. - Biologija zračenja u odnosu na preporuke NEPA za nuklearnu energiju pokazuje: “Iz mnogih razloga poželjno je da zrakoplovi nose posadu. To znači da će reaktor biti okružen zaštitom koja je dovoljna da zaštiti posadu od zračenja koje izlazi iz reaktora. Potrebno je odrediti količinu zračenja koju čovjek može razumno podnijeti u danom broju doza, pri danim frekvencijama ponavljanja i pri danim intenzitetima, tako da se posljedice mogu svesti na minimum. Ovo znanje je samo djelomično dostupno. "
Unatoč ultimatumu, oni koji su se protivili eksperimentiranju na ljudima bili su nezamjenjeni u odboru. Upravo taj stav je 12. veljače 1951. izazvao M.C. Leverett-a, koji je bio tehnički direktor programa nuklearnog zrakoplova, poslao je dopis dr. Shieldsu Warrenu, ravnatelju za medicinu i biologiju u Komisiji za atomsku energiju. U dopisu je rekao:
„Dr. Warren, U vezi s našim radom na Nuclear Powered Flightu, mi smo, kao što znate, okupili skupinu visoko kvalificiranih stručnjaka u općem području radiologije i učincima zračenja na ljudska bića, kako bi nam pomogli u definiranju ograničenja izloženosti na koju bismo trebali planirati posadu aviona s nuklearnim pogonom. Jedna od mjera koje je poduzela ova skupina stručnjaka bila je izrada programa preporučenih istraživanja potrebnih, po njihovom mišljenju, za adekvatno praćenje radiobioloških aspekata nuklearnog leta. Među preporučenim istraživačkim projektima bio je vrlo kontroverzan jedan od ljudskih eksperimenata koje je ova skupina snažno preporučila i dala najviši prioritet. Gotovo dvije godine različiti članovi ovog Odbora čine napore kako bi dobili odobrenje vlade na svoje preporuke u vezi eksperimenata s ljudskim pokusima. Ti su napori uglavnom bili neuspješni, a mi i oni smo konačno došli do zaključka da bi daljnji napori u tom smjeru bili rasipanje energije. Stoga prekinemo naše napore da dobijemo vladino odobrenje za pokuse na ljudima u skladu s preporukama našeg Savjetodavnog odbora. "
Premda je obustavljen rad, u godinama koje su uslijedile, provedena su daljnja istraživanja nuklearnih zrakoplova. Neki od tih prototipskih zrakoplova posljednjih dana eksperimentiranja mogli su biti zamijenjeni s NLO-ima - kao što ćemo vidjeti u nastavku ovog članka ...
Izvori:
mysteriousuniverse.org
Comments powered by CComment