Loptaste munje - prirodni fenomen?
04 Stu 2015
- Detalji
- Kategorija: Tajni projekti
- Kreirano: Srijeda, 04 Studeni 2015 08:16
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 10112
KAKO ULOVITI FANTOMA
Iako se radi o prirodnoj pojavi, loptaste munje su kroz povijest ljudskog roda često zbunjivale naučnike!
Dok su se nad gradićem Heymarketom, u američkoj drzavi Virginiji, polako nadvijali tamni oblaci, gospođa Patricia Taunzend je u svojoj kuhinji telefonirala prijateljici. Iznenada se začuo snažan prasak poslije koga je ispred kuće zasijalo jako svjetlo i otpočelo glasno sistanje. Telefon u ruci počeo joj se tresti. Kroz poluotvorena vrata u kuhinju je potekao elektricitet pračen blještavim svjetlom. Iznenada u suprotnom uglu prostorije formirala se velika crvena lopta i poletjela ka zbunjenoj domaćici. Udarila je pravo u grudi i oborila na pod.
Kada se osvijestila, gospođa Taunzend je opazila da je telefon „mrtav" a oštra bol u grudima trajao je danima. Bilo je to u ljeto 1977. godine. Nepunu godinu dana kasnije munje su opet osvjetljavale nebo Haymarketa i u istu kuhinju ponovo je uletjela vatrena lopta precnika 30 centimetara. Ovoga puta Patricia Taunzend je prošla nešto gore. Stajala je na vratima i lopta ju je pogodila pravo u lice. Pošto se osvijestila, privremeno je izgubila moć govora i osječala je oštru bol u vratu.
Iste 1977. godine, 5. kolovoza na drugom kraju svijeta u Moskvi bjesnila je oluja. Nekoliko munja udarilo je u zonu Kremlja i čuvar Velikog dvorca Nikulin izašao je da vidi ima li štete. Ugledao je svijetložutu loptu kako se kreće u pravcu Uspenske crkve, u kojoj je upravo završavana restauracija. Tri osobe su se istog trenutka nalazile u unutrašnjosti crkve, u blizini ulaza, bile su zabezeknute kada su ugledale kako na vrata ulijeće vatrena lopta veličine oko pet centimetara. S obzirom na to da crkva ima dupla vrata i da je tada na prvima bilo otvoreno lijevo a na drugim desno krilo, lopta nije mogla uletjeti pravolinijski već se kretala putanjom oblika latiničnog slova S. Kroz crkvu se, međutim, kretala pravolinijski sve dok nije „naletjela" na oltar i uz manju eksploziju isčezla. Na mjestu udara nestalo je pozlate. Prasak su osim očevidaca čule i sve ostale osobe koje su se nalazile dalje u crkvi.
SMRT PROFESORA RIHMANA
Kako statistike govore jedan od dvije do tri stotine ljudi u toku Života ima priliku da ispriČa priČu sliČnu ovim, dakle i da doŽivi susret sa loptastom munjom. NajČuveniji svjedok pojave loptaste munje profesor Rihman, sa Univerziteta u Petersburgu, nije imao sreĆe. Ostalo je zabiljeŽeno da je on bio prvi nauČnik koji je pao kao Žrtva sopstvenog eksperimenta. Dogodilo se to 1753. godine i tokom istrage, organizovane da objasni smrt profesora Rihmana, poznati ruski nauČnik Lomonosov, koji je također učestvovao u eksperimentu, izjavio je kako su njih dvojica pokušavala razjasniti prirodu munje.
Postupak koji su odabrali podsjeća na eksperiment kojim je nezavisno od njih poznati američki naučnik, kasnije predsjednik Benjamin Franklin, dokazao da su munje električna praznjenja u atmosferi. Tragedija je spriječila ruske naučnike da to i sami dokažu.
Rihman je pred sobom imao neuzemljen metalni stap-gromobran, a u ruci je drzao elektrometar, napravu koja se koristi za mjerenje količine elektriciteta. Jednog trenutka na površini niskog oblaka, koji se valjao iznad njihovih glava, stvorila se vatrena lopta i brzo se spustila na vrh gro
mobrana. Istovremeno se na drugom kraju metalnog stapa formirala blijedoplava usijana lopta veličine pesnice i nečujno poletjela ka nesretnom naučniku. Pogodila ga je u lice i u sobi se začula eksplozija. Usijani komadi metala, dijelovi elektrometra, razletjeti su se i nagorjeli odjeću nekolicine prisutnih. Kada se slegao dim, na čelu profesora Rihmana mogla se vidjeti velika crvena mrlja, a na đonu jedne od cipela jasno su se vidjele dvije poveće rupe iz kojih se jos pušilo. Pošto u to vrijeme nije postojala fotografija, eksperimentu je prisustvovao umjetnik - graver i za potrebe istrage nacrtao svoju verziju događaja. Na slici se jasno vidi da je munja bila loptasta. Policiji i sudcima nije bilo teško da shvate da ovog „ubojicu" ne trebaju da uhvate oni već fizičari. Lov koji je uslijedio traje već 250 godina i ne može se reći da je krivac ulovljen.
PROGONITELJ LJUDSKOG RODA
Na „suđenju", na stranicama strogo naučne stampe, svoju riječ reklo je preko tisuću svjedoka. Oni su opisali susrete sa loptastim munjama i na osnovu tih izvještaja mogu se izvesti neki općti zaključci o osobinama ove neobične prirodne pojave.
PRVO:Loptasta munja je dugotrajno električno praznjenje u zraku
koje se dešava u toku, ili neposredno po prestanku, oluja pračenih grmljavinom. Neki stručnjaci tvrde da se svaka pojava loptaste munje dešava neposredno prije ili poslije udara „obične" munje. Međutim, bar je isti broj onih koji tvrde sasvim suprotno - da su te dvije pojave potpuno nepovezane.
DRUGO:Termin loptasta nagovještava da je oblik ovih električnih čudovišta sferičan i to je točno u oko 90 posto slučajeva. A u preostalih 10 od-to smjestili bi se razni oblici od elipsoida i kruškastih tvorevina pa sve do vrlo izduženih formi nalik na štapove. Ovi se, inaće, smatraju i najdivljijim loptastim munjama, jer nestaju u veoma burnim eksplozijama i tom prilikom u stanju su da učine puno štete. Dimenzije loptastih munja znatno variraju. „Obične" lopte najčešće imaju prećnik od 20 cm, mada mogu varirati od 5 do 150 cm. No, da stvari budu još zamršenije, opažene su i dvije vrste neuobičajenih loptastih munja, minijaturne i gigantske.
Ove prve su manje od dva centimetra i ponekad se za vrijeme grmljavine pojave na ispruženom prstu ili se pojave na podu, pa „skoče" na neki šiljast predmet (prst je uobičajena zrtva). Gigantske lopte su zaista velike. Poznata su nam dva zabilježena slučaja, u prvome se navodi da je prečnik iznosio oko pet metara, a u drugome da je lopta bila veličine autobusa...
Čini se, međutim, da su ovi divovi dobročudni jer za sobom nisu ostavili nikakvu štetu. Po svemu sudeći minijaturne i gigantske loptaste munje razlikuju se od „običnih" ne samo po dimenziji već i po još nekim bitnim osobinama, kao na primjer po gustini energije.
TREĆE:Vrijeme “života” loptastih munja je relativno kratko, obično je oko pet sekundi, mada su zabilježeni slučajevi kada je pojava preživjela i pet minuta. No, i ovo naizgled kratko vrijeme bar je deset puta duže no što predviđaju postojeći teorijski modeli. Dakle, neko tu nije u pravu: priroda ili fizičari?
ČETVRTO:Loptaste munje se tokom postojanja mogu kretati dosta brzo (najčešće dva metra u sekundi), ali mogu i lebdjeti u mjestu. Kretanje je obično veoma promjenljivo. Lopte nastale na oblacima kreću se pravo ka zemlji, a naniže se kreću i lopte nastale u blizini tla. Očigledno jos jedna greška prirode, jer nauka predviđa da se vatrene kugle moraju kretati uvis i to velikom brzinom. Po ovom pitanju jedino su poslušne neobične munje - one koje nastaju na morskim talasima i polijeću pravo ka oblacima.
Posebno se čudno loptaste munje ponašaju prema ljudskom rodu. U stanju su da vrlo uporno progone ljude te su čak bivale optužene i da posjeduju inteligenciju.
Ove nestašne lopte mogu biti i u raznim bojama. Gotovo je podjednaka istina da će biti bijele, narandzaste, crvene ili plave. Očevidci tvrde da sjaj obično odgovara lampi od 100 do 200 vati. l dok se divite lijepim bojama, često čete čuti i zvuk koji podsjeća na zujanje ili šistanje.
PETO:Nestanak loptaste munje je ponekad neprimjetan, ali je najčešće pračen eksplozijom poslije koje ostaje plavičasta izmaglica oštrog mirisa sličnog mirisu ozona iii sumpora. Posljedice eksplozije mogu biti različite. Najčešće su to izgorjeli dijelovi odjeće i lišča, oljuštena kora sa drveća, gubitak boje kod raslinja, istopljen asfalt, pokvareni kučanski uređaji, telefoni i radio-stanice.
U Brizbejnu u Australiji zabilježeno je da se loptasta munja zavukla ispod tramvaja i izazvala vatru na motoru i električnim instalacijama. Najdramatičniji slučajevi su kada dođe do nastanka rupa na zidovima ili prozorima, a jednom je srušena i cijela kuća, koja je istina bila mala i krhka. O količini energije koja je smještena u tipičnoj loptastoj munji slikovito govori i jedan primjer zabilježen u Engleskoj. Pošto je pokidala telefonske žice i zapalila ram prozora kroz koji je ušla u kuću, loptasta munja se srušila pravo u kadu punu vode. Nesuđeni kupać koji je stajao sa strane vidio je kako je voda trenutno prokljucala i nastavila kljucati još nekoliko minuta.
ŠESTO:Među najzanimljivije osobine loptaste munje spada i to da ona može proći kroz prozorska stakla ili pukotine na zidu i da moze opstati ili čak i nastati u zatvorenim prostorijama. Česti izvještaji da se loptasta munja pojavljuje u unutrašnjosti aviona posebno su zbunjivali naučnike. Razlog je sljedeći: električna polja ne mogu prodrijeti u unutrašnjost metalnih posuda (to je takozvani efekat Faradejevog kaveza i iz istog razloga se u kolima ne može slušati tranzistor bez spljoštene antene).
S obzirom na to da sve munje nastaju kao posljedica uspostavljanja snažnog električnog polja između oblaka i zemlje (ili dva oblaka) to polje ne može prodrijeti u unutrašnjost aviona koji je načinjen od metala. Uobičajeni „scenarij" je da loptasta munja “uđe" kroz prozor u pilotskoj kabini i onda se nastavi kretati duž hodnika sve do repa. A baš ta osobina munja, da se komotno šetaju po unutrašnjosti metalnih tvorevina, pravi je trn u oku većini teorija.
KAD MUNJA MIRIŠE
Sistematizovati dokazni materijal nije lako, pogotovo što očevidci ne vole da svjedoče o ovim fantomskim pojavama. Zbog toga su loptaste munje dugo imale sudbinu sličnu meteoritima u 17. vijeku (kada su svi ozbiljni naučnici negirali njihovo postojanje) ili neidentificiranim letećim objektima. Međutim, sve veći broj očevidaca i sve veća pouzdanost izvještaja bitno su promijenili situaciju. Tako se loptastim munjama bavio i poznati ruski fizičar nobelovac Pjotr Kapica. On je jedan od najzaslužnijih što je ovaj problem sa margina „ozbiljne nauke" prebačen u samu srž znanstvenog proučavanja.
No, kada bolje pogledamo do čega su istraživači došli, vidimo da nijedna postojeća teorija nije u stanju da objasni sve osobine loptastih munja. Čak nije postignut ni dogovor oko toga što je osnovni uzrok - odakle munji energija. Većina se slaže da su glavni krivac snažna električna polja, ali veoma je mnogo vrsta polja (od jednosmjernih do visokofrekventnih, koja je predložio Kapica, i koja bi se eventualno mogla ušetati recimo u - avion) i način na koji se u njima stvara oblak jonizovanog, svijetlećeg gasa. No, nije mali broj onih koji smatraju da pojava nije uopće vezana za elektricitet. Naime, promjenjene su burne kemijske reakcije, poplave kosmičkog zračenja, radioaktivni izotopi kratkog života pa čak i meteoriti od antimaterije. Ova lepeza prijedloga manje ilustruje maštovitost naučnika a više njihovu nemoć da objasne fenomen.
Pokušaji da se u laboratoriji načini nešto slično loptastoj munji nisu uspjeli, kaže ugledni beogradski fizičar dr. Zoran Petrović. Ono što je napravljeno ponaša se prema teorijskim predviđanjima, a samo djelomično u skladu s prirodom. Fotografije pravih munja su rijetke i veoma nejasne. Nekoliko snimaka iz blizine, pravih loptastih munja, bili bi od neprocjenjive vrijednosti.
No, mnogi će se pitati čemu toliko buke oko nečeg tako rijetkog. Prije svega u pitanju je električno praznjenje u gasu, koje stvara djelomično jo-nizovan gas - plazmu. Čovječanstvo je suočeno sa potrebom da trajno riješi problem snabdijevanja velikim količinama energije, a to je upravo jedan od osnovnih zadataka fizike plazme. Zato nije i čudo što se intenzivno izučavaju svi plazma sistemi kod kojih se energija efikasno prebacuje iz jednog oblika u drugi.
izvor: http://blog.dnevnik.hr/svijetskemisterije
Comments powered by CComment