PRIKRIVA LI SE LIJEK PROTIV RAKA?
18 Tra 2009
(Reading time: 16 - 31 minutes)
- Detalji
- Kategorija: **Liječenje raka**
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 17964
PRIKRIVA LI SE LIJEK PROTIV RAKA?
Postaviti ovakvo pitanje za nekog istinskog humanistu, djeluje kao neslana šala. Zašto bi neko želio da ljudi širom svijeta umiru, a da im se može pomoci? Ili možda trebamo gledati stvari praktičnije? Zar otkrivanje ljeka protiv raka ne bi njegovom izumitelju donjelo svjetsku slavu i neviđeno bogatstvo?
Pitanja su na mjestu. Ali postoji surova racunica, vrlo jednostavna, bar kada je u pitanju vrjednost života u današnjem svjetskom poretku. To podrazumjeva da glavnu ulogu ima dobit, a ne humanost. Dobit zavisi od obrtaja kapitala, pa je i racunica lako uočljiva.
Prica koja sljedi je prica o vitaminu B17, koji je još prije pedeset godina sintentiziran pod imenom Laetril odnosno Amigdalin. Učinio je to biokemičar Ernst. T. Krebs.Njegova borba da se ovaj prirodni ljek protiv raka zvanično prihvati, trajala je u periodu od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog stolječa. Bila je to borba entuzijasta - ljekara, biokemičara i nekih novinara da plasiraju teoriju po kojoj je "opaka bolest" – rak, zapravo samo jedna avitaminoza, odnosno kronicni poremecaj metabolizma izazvan nedostatkom jednog vitalnog sastojka u prehrani.
OBAVEZNO kliknite na više za cijelu priću i možda makar jednome izlječenje... Na žalost, globalizacija, kao proces u kome multinacionalne kompanije sve više preuzimaju i kontrolu nad lekovima i nad svjetskim medijima, zapečatila je protok svih informacija koje mogu nanjeti štetu interesima svjetskih farmaceutskih profitera. Pojava teorije doktora Krebsa i njegovog alternativnog ljeka pod imenom Laetril, od strane americke Administracije za ishranu i ljekove (FDA) nazvana je "šarlatanstvom" i "prevarom". Građanima je predoćeno da je ljek otrovan i opasan. Tako je prica o vitaminu B17, Laetrilu, Amigdalinu (svi nazivi oznacavaju isto) - zapečaćena.
Ali, pojavom Interneta, koji se teže može kontrolisati, ponovo je otvorena prica o Ernstu T. Krebsu, Džonu Berdu, Ralfu Mosu i drugima, kojima je etika bila ispred interesa.
O svemu ovome pisao je u svojim knjigama »Politika u lecenju raka« i »Svet bez raka«, Edvard Grifin. Evo te price.
KAKO NASTAJE RAK?
Danas je uglavnom poznato da rak nastaje kada neke čelije u organizmu, koje su do tada radile sasvim normalno, pocinju iznenada nezaustavljivo umnožavati. Kao uzročnik navodi se virus, razni kancerogeni elementi ili neka trauma.
Zna se, takodjer, da je rak bolest civiliziranog čovjeka, i aktivira se brojnim stresovima i otrovnim materijama, a bez kojih je suvremeni život postao nemoguć. Kozmetika, razni konzervansi, zagađena voda, duhanski dim, industrija, mobiteli...
Evidentno je i da postoje mnogi slucajevi kada dolazi do povlacenja malignog oboljenja. Skoro sva iskustva onih koji su primjenili u ljećenju neku alternativnu terapiju, i koja se pokazala uspješnom, otkrivaju promjenu ishrane.
Po shvačanju doktora Krebsa rak je kompleksan kronićni poremečaj metabolizma u citavom organizmu. To je bolest koja obuhvćta čitav organizam, iako se prvo pojavljuje samo na nekom dijelu tjela, odnosno nekom organu. Zbog ovakve manifestacije bolesti često je pristupano kirurškom uklanjanju vidljivog oboljelog tkiva, zračenjem okolnih čelija na mjestu rasta kancerogenih čelija, kemoterapiji.... Time je zapravo tretirana posljedica bolesti, dok je uzrok i dalje tu.
ZAŠTO SE čELIJE NEKONTROLIRANO UMNOŽAVAJU?
U ljudskom tjelu postoje tisuče ćelija koje su na neki nacin ostale "zarobljene" u stadiju embriona.
Nazovimo ih ovdje jednostavno "univerzalnim čelijama". One služe za popravak eventualno oštecenih djelova tjela. Na primer, kada dodje do loma neke kosti, ove celije se transformiraju u koštane čelije i popunjavaju pukotine u kostima. Ako dodje do oštecenja nekog mekog tkiva, ove čelije se pretvaraju u čelije adekvatne tom tkivu. U slucaju gubitka krvi, "univerzalne čelije" se transformiraju u čelije krvi. Kada dođe do fizicke traume ili kemijskog debalansa u organizmu ove čelije se formiraju i aktiviraju povečanje nivoa estrogena i ostalih steroidnih hormona kako bi se stimulirao njihov dalji rad na poslovima zamjene uništenih čelija. Kada se ošteceno tkivo ili kost potpuno regenerira ili se organizam vrati u normalni kemijski balans, proces umnožavanja ovih "univerzalnih čelija" se zaustavlja.
Ako je, medjutim, kemijski balans u organizmu i dalje poremecen, ove celije nastavljaju i dalje se razmnožavaju. Dobroćudni tumori i polipi su znak da je proces jedne takve obnove zaustavljen, ali sa malim zakašnjenjem.
Kada se kaže da je rak posljedica stresnog nacina života, dolazi zapravo do energetskog i kemijskog debalansa i to je "okidac" koji aktivira "univerzalne celije".
Od ovih celija se pod primjenom određenih kemijskih promjena, stvaraju i kancerogene čelije. One, medjutim, nisu strano tjelo u organizmu i ne mogu se nazvati u tom slucaju bolešcu. Naprotiv, upravo je njihova uloga da razore i neutraliziraju sve strane materije u organizmu. Sa biokemijskog gledišta, medjutim, kada one pocinju razvijati se u rak, one postaju strano tjelo.
Postojanje ovih "univerzalnih čelija" otkrio je još 1902. godine profesor iz Edinburga John Berd. On je uocio ogromnu sličnost izmedju pre-embrionickih čelija i čelija raka. On je ove čelije nazvao trofoblastima. Te čelije, upravo svojom sposobnošću da se vrlo brzo umnožavaju, odmah nakon oplodnje formiraju placentu i pupcanu vrpcu, omogučavajuci embriju da se dalje hrani i razvija čvrsto prikacen za zid materice. Kada se, nakon osam tjedana kod embirja razvije pankreas i on pocne luciti svoje enzime, ove čelije iznenada se prestanu umnožavati. Tako je Berd otkrio da dalje umnožavanje ovih čelija sprećava upravo jedan enzim koji nastaje u pankreasu.
Ako je imuni sistem organizma oslabljen zbog loše ishrane, ili je starenjem smanjeno lučenje enzima iz pankreasa, stresom ili traumom aktivirane, ove Čelije poćinju se umnožavati, ali ne mogu se zaustaviti.
Zato je prvi zadatak u terapiji raka snabdjevanje organizma svim potrebnim hranjivim sastojcima kako bi se svi kemijski procesi stabilizirali ćime bi se zaustavilo umnožavanje kancerogenih čelija. Drugi zadatak je njihovo uništavanje.
DA LI JE RAK SAMO JEDNA AVITAMINOZA?
Ernst T. Krebs, koji je prethodno izdvojio i vitamin B15, analizirajuci razne avitaminoze u ljudskom organizmu uočio je neke slicnosti. Tako nedostatkom vitamina C nastaje poremecaj poznat kao »skorbut«, nedostatak PP vitamina nastaje » pelagra«, avitaminoza B1 - beriberi itd. Sve ove bolesti nastaju iznenada, bez ikakvih prethodnih znakova. Covek je danas zdrav, a vec sutradan može biti smrtno bolestan. Organizam jednostavno nema nikakvu reakciju, nikakvo upozorenje, kao kod djelovanja nekog virusa ili bakterija. Za oporavak od "skorbuta", na primer, potrebno je nekoliko dana, ili samo nekoliko sati davati vece doze vitamina C i veoma teški simptomi bolesti isćezavaju. Javljaju se ponovo samo ukoliko opet dodje do vitaminskog deficita.
Analizirajuci pojavu raka, Krebs se zapitao da li je dovoljno da se covek samo izloži kancerogenom aktivatoru, na primer duvanskom dimu, nekoj hemijskoj supstanci ili da doživi neki jaci psihološki stres? Ili kako to da neki ljudi u istim situacijama reaguju kancerogeno, a neki ne? Po doktoru Krebsu rak nastaje iskljucivo kada u organizmu vec postoji hronican poremecaj metabolozma, odnosno kada jedan od vitalnih sastojaka duže vreme nedostaje.
Kancerogene materije su samo »okidaci« koji pokrecu »univerzalne Čelije« . Vitalni sastojak koji remeti metabolizam i izaziva pojavu raka Krebs je izdvojio kao vitamin B17.
Kako je došlo do toga da milionima ljudi nedostaje jedan vitalni hemijski element?
Dr Krebs je nakon dugogodišnjih istraživanja utvrdio da su ljudi vekovima jeli hleb od zrnevlja prosa i lana koje je bogato upravo vitaminom B17. Generecijama su žene mrvile koštice od kajsije, šljive, trešnje, jabuka i drugih vrsta voca iz familije Rosaceae (ruže). Mešale su ih zajedno sa mesnatim delom vocke spravljajuci džem. Prosto, ništa se nije bacalo.
U Bibliji se cak može naci i zanimljiv citat gde Bog, nakon što je stvorio Čovijeka i ženu, kaže: "… dajem vam biljke sa semenom, rasutim po citavoj planeti, i svako drvo koje ima plod sa semenom bice vaša hrana".
Istraživanja su pokazala da himalajsko pleme Hunza uopče ne pati od raka i kardiovaskularnih oboljenja. Ishrana im je bazirana upravo na uzimanju hrane sa košcicama kajsije i zrnevlju prosa. Ali, kada se pripadnici ovog plemena izlože zapadnjackoj ishrani, nakon što napuste svoje izvorne prehrambene obicaje, pocinju da pate od svih ovih bolesti.
Pošto pripadnici ovog plemena inace jedu vrlo malo mesa, pobornici vegetarijanske ishrane su odmah zakljucili da je to razlog. Ali nije tako.
Krebs je zapravo našao da postoje još dve grupe ljudi koje uopče ne oboljevaju od raka. Jedni su upravo mesojedi, drugi biljojedi.
Četiri devedesetogodišnjaka iz plemena Hunza
Pripadnici plemena Hunza skupljaju koštice kajsije
Tako u jelovniku Eskima i Indijanaca, koji također ne pate od ovih bolesti, preovladava meso koje ukljucuje i divljać. To je najcešce meso jelena, dopunjeno raznim divljim bobičavim sezonskim vočem. Što je najzanimljivije, kod ovih ljudi uošte ne postoji gojaznost, iako svakodnevno u organizam unose velike kolicine životinjske masti.
Ipak, i za Himalajce i Indijance i Eskime zajednicko je što koriste hranu tipicnu za njihovo prirodno okruženje. Kada se pažljivo analiziraju sastojci te hrane vidi se da je vitamin B17 obavezno prisutan u svakoj. Vrsta jelena koja im je u jelovniku, hrani se travama koje sadrže nitriloside, a koji su izvor vitamina B17. Razno osušeno voče koje Eskimi i Indijanci jedu, takodje sadrži velike kolicine vitamina B17.
Na žalost, vecina zapadnih civiliziranih kultura, odavno je prešla na kruh od pšenice, koja uopče ne sadrži nitriloside. Trava koju koriste domače životinje za ispašu, sadrži samo tragove nitrilosida. Imala bi ih možda više, da čovijek nije poceo preoravati i saditi razne vrste trava, tamo gde one po prirodi nikada ne bi nikle. Tako za razliku od "civilizirane" stoke, indijanska i eskimska jede samo ono što je niklo u prirodnom staništu.
Tako su Čovijeku koji jede meso i tu uskracene mogucnosti da unese vitamin B17. Pleme Hanza i Eskimi dobijaju u ishranu 250 do 3000 miligrama vitamina B17 svakog dana. Evropljani i Amerikanci jedući "civiliziranu" i "fast fud" hranu, primaju jedva 2 miligrama dnevno. Koštice su odavno izbačene iz jelovnika.
Laetril, Amigdalin, B17 zvanicno je prihvacen kao vitamin 1952.godine.
Ali onda su krenuli žestoki napadi na njega.
FARMAKOMAFIJA ZABRANJUJE PRIRODNE LJEKOVE
Ako se uzme u obzir da se danas obrću stotine milijardi dolara na istraživanja uzroka nastanka raka, da se u tu svrhu osnivaju brojne fondacije i u njih slivaju stotine miliona dolara, da veliki broj tvornica u svjetu proizvodi, a još više apoteka prodaje razne ljekove koji se mogu koristiti u skupoj terapiji ove bolesti..., ispada da od ove »opake bolesti« mnogo više ljudi živi nego što od nje umire.
Čak 200 MILIJARDI dolara godišnje u svjetu troši se na istraživanja o nastanku raka, na ljecenje uz pomoc citostatika i ostalih skupih medikamenata, zracenja, kirurške tretmane, itd. Americko "Društvo za borbu protiv raka" je najbogatija neprofitna organizacija u svijetu. Mnoge žrtve ove "opake bolesti" ostavljale su, i dalje to cine, citavu imovinu ovoj organizaciji, vjerujuci u njene iskrene napore da bolesti stane na put i konacno pronadje famozni ljek. O naporima miliona oboljelih širom svijeta koji groznicavo pokušavaju stići u prestižne i skupe americke klinike, specijalizzirane za rak i dobiju najbolji (i najskuplji) tretman, ne treba ni govoriti. I naši su mediji puni apela za novcanom pomoci unesrecene djece i mladih ljudi.
Velelebne zgrade nekih centara za istraživanje rakaŠta bi se sa čitavom ovom armijom zaposlenih i unosnim farmaceutskim biznisom dogodilo ako bi se pronašlo da je rak samo posljedica pogrešne ishrane i nedostatka vitamina B17 koji se lako može sinteteizovati iz koštica kajsije, limuna, breskve, jabuke, tropske kasave...? Ko može patentirati jabuke i kajsije kao svoj proizvod? Kemoterapija, zračenja, citostatici, skupa genetska istraživanja (koja se pod navodnom brigom za zdravlje ljudi više rade zbog ispitivanja bojnih otrova) postali bi nepotrebni i morali bi se pravdati na drugi nacin.
U nemogučnosti da patentiraju kemijski sastav Laetrila, kako je Krebs nazvao izolirani B17, jer ga ima svuda u prirodi, i to jeftino, multinacionalne farmaceutske kompanije su, uplašene za svoj profit koji su ostvarivale od terapija citostaticima i zracenjem, krenule u žestoku kampanju protiv ovog vitamina.
Zato je objavljivanje teorije o vitaminu B17 odmah naišlo na žestoka osporavanja u SAD, o čemu je u svojoj knjizi »Svjet bez raka« pisao Edvard Grifin, još sedamdesetih godina prošlog stolječa. Predvodnici u ovome bile su velike farmaceutske kompanije, preko americke vlade, korumpiranih ljekara i biokemicara koji su se mimo svake etike trudili da u medijima Laetril (vitamin B17), prikažu kao veoma otrovan i opasan. Pokrenuta je žestoka medijska kampanja u kojoj je iznesena tvrdnja da Laetril u sebi sadrži otrov cijanid.
Nije, medjutim, spominjano da cijanid postoji i u vitaminu B12, pa se on ipak slobodno prodavao u apotekama.
Na čelu čitave kampanje zapravo se nalazila americka FDA (državna služba za kontrolu ljekova i hrane), a koja je propisivala da je za odobrenje upotrebe nekog ljeka i njegovo patentiranje, isti morao proci rigorozne procedure i ispitivanja koja se vrše nekoliko godina, sa eleboratima na hiljadama stranica Citava procedura farmaceutsku kompaniju bi koštala stotine miliona dolara. Kompanija koja ovo može da plati ima mogucnost da lek patentira i zaštiti svoje ekskuluzivno pravo na prodaju, pa se ovako skupo istraživanje samo tako i isplati. Ako se ne može ekskluzivno prodavati, nema istraživanja, nema ljeka. A ko može imati iskljucivo pravo na ono što dolazi iz prirode, koštice kajsije na primjer?
Sve ovo, naravno nije stvar brige za zdravlje ljudi, kako bi svaki milostivi Čovijek pomislio, vec elegantni trik monopolista da patentiraju ljek na koji bi imali ekskluzivno pravo prodaje. Ako se to ne može ostvariti, istraživanja se ne bi ni vršila. U tom smislu, ni jedno istinsko istraživanje djelovanja Letrila nije ni vršeno. Nije se isplatilo.
Dr. Ricard Krout iz FDA još 1982. javno je izjavio da ON nikada nije i nikada nece odobriti za upotrebu ljek nekog pojedinca, vec samo velike farmaceutske kuce sa neogranicenim financijama.
Ulog za novi ljek je prakticno najmanje 100 miliona dolara. Tako, u slucaju "Laetrila", koji je Krebs sinteteizirao iz koštica kasjije, zapravo nikada nije vršeno ni jedno ozbiljno istraživanje, a FDA je naložila da se na "Laetril" stavi etiketa - otrovan. A Amerikanci, poznato je, vjeruju svojoj vladi i medijima.
Pošto su farmaceutske kompanije znacajni financijaši predizbornih kampanja americkih politicara, i državna Administracija za hranu i ljekove (FDA) lako je potpala pod njihov uticaj.
Kako su i mediji pod kontrolom istog multinacionalnog globalnog lobija, objavljena je i prica koju su prenele sve americke novine i televizije o tome kako se jedan nesrecni par u San Francisku otrovao kampujuci u prirodi i jeduci sirove koštice od breskva. Ipak, nekoliko nezavisnih i sumnjicavih novinara, nikada nije uspelo da otkrije identitet tih ljudi i šta se stvarno dogodilo. Tako se Laetril našao u prodaji sa etiketom da je opasan po zdravlje ljudi i njegova upotreba išla je na sopstveni rizik korisnika. Ljudi širom svijeta od tada vjeruju da je jedenje koštica od kasjija samoubojstvo.
Nije pomoglo ni to što je Dr Krebs sam sebi, šezdesetih godina pred brojnim novinarima, ubrizgao veliku dozu "Laetrila" i ostao živ. Umro je 1996. u devedesetoj godini.
***
Tobožnji napori da se ljek protiv raka pronadje potiću još iz vremena Richarda Niksona, koji je borbu protiv raka (1971.) proglasio za strateški cilj SAD. Odmah je iz državnog budžeta odobrio ogromna sredstva za istraživanja.
Ali, ništa se na tom planu epohalno nije dogodilo. Milioni ljudi i dalje umiru od raka, a broj oboljelih se alarmantno povecava. Amerikanci su u medjuvremenu otišli na Mjesec, poslali letjelice na Mars, do Jupitera i Saturna, klonirane su mnoge životinje, napravljena genska karta Čovijeka, učinjene ogromne tehnološke inovacije, ali ljek protiv raka nije pronađen. Kako je to moguce?
Dvostruki nobelovac dr Lajnus Pauling je čak javno izjavio: " Svako treba znati da je večina istraživanja o raku obična prevara."
Štaviše, zna se za nekoliko vrlo uspešnih terapija, koje su sve suzbijene upravo od strane kanceromafije. Jedna se zasnivala na korištenju radiotalasa odredjene frekvencije koji su ubijali maligne čelije (naprava Rajmonda Rajfa), dok su ostale terapije uglavnom pocivale na lekovitom bilju. Svi koji su imali rezultate u borbi protiv raka završili su na sudovima, nakon što su ih bankari iz Vol Strita prethodno obišli i pokušali da dobiju ekskluzivna prava za patent. Kad im to nije pošlo za rukom ili im se posao jednostavno nije isplatio, stvari su zataškane, a laboratorije i klinike zatvorene.
Terapija vitaminom B17, odnosno "Laetrilom", bila je najviše osporavana. Ovaj alternativni ljek prikazan je kao "otrovan i opasan", baš kao i jedenje koštica od breskva, a teorija doktora Krebsa kao "šarlatanstvo i prevara".
Način kako su se SAD borile protiv ovog alternativnog ljeka, upravo pokazuje sistem funkcioniranja društva baziranog iskljucivo na profitu i lobijima. Naime sva istraživanja koja su vršena na "Laetrilu", radjena su tako da dokažu da je otrovan. Ni jedno istraživanje koje bi pokazalo njegovu efikasnost nije rađeno.
Kako bi pred javnošcu bili još uvjerljiviji, najpoznatija americka bolnica i institut za rak Sloan - Ketering je svojim neprikosnovenim autoritetom, odlucila da angažira vrhunske svijetske stručnjake koji su se bavili proučavanjem raka. Pošto su njihovi nalazi u vezi djelovanja "Laetrila" bili ohrabrujuci, bolnica je falsificirala njihove izveštaje, a Ralf Mos, zadužen ispred bolnice za odnose sa javnošcu morao je predstaviti laž. Mos je to odbio, i dobio je otkaz. Od tada se bavi pisanjem o kanceromafiji.
Najveci donatori i zaštitnici Sloan-Ketering Instituta za rak su kompanije koje zapravo snabdjevaju ovu bolnicu ljekovima za kemoterepiju i ostalim antikancerogenim medikamentima. Ako se vidi ko su clanovi Upravnog odbora Instituta bili u to vreme (1954.), mogu se lako uociti bankari iz Wall Strita, poput Rokfelera, Morgana, predstavnici General Motorsa, Americke komisije za atomska istraživanja, mocnih kemijskih kompanija i drugi.
Danas, kompanija Bristol-Majers troši preko jedne milijarde dolara godišnje na istraživanja raka i pravljanje novih ljekova. Bristol - Majers snabdjeva pola svijeta ljekovima za kemoterapiju. Clanovi upravnog odbora ove kompanije istovremeno su i na čelnim funkcijama u americkom Nacionalnom institutu za istraživanje raka (NCI). Na primer: Pol A. Marks je predsednik Izvršnog odbora u bolnici Sloan-Ketering i istovremeno direktor mocne kompanije Fajzer (Pfizer), koja proizvodi lekove koji se koriste u hemoterapiji. Džejms Robinson je clan upravnog odbora Sloan - Keteringa i direktor Bristol - Mejersa. Sve to je razlog zašto su Sloan - Ketering bolnica, Nacionalni institut za rak (NCI), Društvo za borbu protiv raka (ACS), Americka medicinska asocijacija (AMA), kao i Administracija za hranu i lekove (FDA), ukljuceni u borbu kojom se štite interesi profitera na ovoj bolesti. Milioni ljudskih života nisu značajni, koliko je znacajan profit.
O radu ove kanceromafije pisao je detaljno u svojoj knjizi " Svjet bez raka" Edvard Grifin još 1974.
U Australiji su primjenili slicnu tehniku, a poznato je da je australijski premijer John Hauard podržan upravo iz bankarskih krugova Wall Strita. Prodaja "Laeterila" je zvanicno zabranjena, ali ako neko baš želi da ga koristi, državna Služba za ljekove (TGA) za svaki poseban slucaj može odobriti dozvolu za uvoz. Da nekom ne bi palo na pamet da sam pravi ljek, prodaja koštica od kasjije je zabranjena, a breskve se u supermarketima prodaju ocišćene.
Ali slucaj izvesnog Džejsona Dejvida Vejla, iz Njujorka dostigao je "komicni" vrhunac u radu kanceromafije.
Vejl (34) se od svoje 18 godine lecio od raka. Koristio je samo prirodne ljekove, i to posebno koštice od breskve, kako mu je navodno, Bog sugerisao porukom u Bibliji. Tako je Vejl odlucio da svoje, kako on tvrdi, uspešno izlječenje podeli sa drugim oboljelima u SAD-u. Osnovao je firmu preko koje je, i putem Interneta, prodavao koštice od breskve, propagirajuci teoriju dr. Ernsta. T . Krebsa. Zaradio je oko 500 000 dolara, kada ga je FDA tužila što "medju bolesnima širi lažnu nadu" pricom o "lažnom ljeku" (Laetrilu), prodaje "visoko toksican" proizvod (koštice od breskve) i tako zaradjuje pare na tuđoj nesreći(!)
Vejl je osudjen na 63 mjeseca zatvora i potom još tri godine nadzora. U presudi se doslovce kaže: "Nema naucne potvrde da Laetril nudi bilo šta osim lažne nade za oboljele od raka, navodeci ih da ga koriste umjesto da pristupe konvencionalnom medicinskom tretmanu što prije". FDA komesar Dr Lester Kroford još naglašava:" Ovim šaljemo snažnu poruku da necemo tolerirati marketing fals medicine". Vejlu je zabranjeno da se ikada više bavi preko svoje firme tim poslom. Firma se zvala "Krščanska Braća".
Ipak, Vejl se, dok služi kaznu preko svog Internet sajta i dalje bavi promovisanjem vitamina B17, pitajuci se zašto se FDA toliko zalaže za "konvencionalno lecenja" koje podrazumeva zapravo spaljivanje čelija zracenjem i hirurgiju koja ljude sakati, a zabranjuje svako aleternativno lecenje kojim neko pokušava sebi da pomogne. Za Vejla i njegove pristalice ovo je najbolja potvrda kako u Americi vlada kanceromafija.
Da li se ovako društvo stvara i u zemljama bivše Jugoslavije?!
U CEMU JE TAJNA VITAMINA B17?
Još 1802. izvesni hemicar Bon otkrio da se za vreme destilovanja vode iz gorkog badema oslobadja se hidrocijanidna kiselina (a koja je uvek u molekulu sa vitaminim B17). Veoma brzo, mnogi istraživaci postali su zainteresovani da analiziraju taj ekstrakt. Tako je prvi put izolovana bela kristalna supstanca koja je nazvana AMIGDALIN od grckog naziva amigdala. Engleski naziv za badem je almond, fransuski - amandula.
Upotreba "Amigdalina" datira još od 1843. godine, mada se u drevnoj Kini može naci podatak da je korišcen gorak badem koji sadrži izvesne supstance kojima su lecene pojave tumora pre više od 3000 godina. B17 je u velikim kolicinama upravo prisutan u gorkom bademu.
Cak i jedan egipatski papirus od pre 5000 godina pominje korišcenje "aqua amigdaloruma" za lecenje tumora na koži.
Ali sistematizovana studija o vitaminu B17 nije radjena sve od pedesetih godina prošlog veka. Vitamin B17 je zapravo procišcen iz "amigdalina" i to je 1952. godine ucinio Ernst T. Krebs, mladji. Nazvao ga je LAETRIL (Laetrile) što je skracenica od laevo-mandelonitrile-beta-glucuronoside i farmakološki je naziv za nitriloside (Beta-cijanoforicne glikozide). Da se radi o vitaminu B17 zvanicno je prihvaceno 1952.
KAKO DELUJE LAETRIL?
Krebs je otkrio da se u molekulu B17 nalaze cak dva toksicna elementa. Jedan je cijanid, a drugi benzaldehid. Pored njih nalaze se i dvije jedinice glikoze. Sve ovo je u molekulu "zakljucano", a da bi se cijanid i benzaldehid (koji su zajedno još jaci otrov) aktivirali, molekul se mora "otkljucati".
U organizmu se kao nadležni enzimi za "otkljucavanje" ovog molekula nalaze rodenaze, koje imaju zadatak da neutrališu cijanid i benzaldehid iz molekula i konvertuju ih u bezopasane produkte i beta-glikozidaze, koje ih puštaju da deluju otrovno, formirajuci otrovni hidrocijanid (HCN). U Laetrilu (vitaminu B17) samom ne postoji hidrocijanid, kao što su iz FDA u pocetku tvrdili, vec se on mora NAPRAVITI u organizmu. Za pravljenje otrova je zadužena pomenuta beta-glikozidaza.
Rodenaze i beta-glikozidaze nalaze se u citavom organizmu, ali najveca koncentracija beta-glikozidaza je, verovali ili ne, u malignom tumoru. I to do sto puta veca, nego u zdravim čelijama. Tako se prakticno otrovni hidrocijanid formira samo na mestu gde je kancer, a to ima za posledicu razaranje ovih čelija. Najzanimljivije je što, maligne čelije od ovoga uopšte ne mogu da se brane, jer se drugi enzim, rodenaza, u njima uopšte ne nalazi.
Za ovaj efekat "otkljucavanja" molekula nitrilosida, koji sadrži cijanid i koji se nalazi u travama koje pasu i ovce, otkrili su odavno biohemicari i agronomi u Australiji, nakon jednog trovanja detelinom ovaca na ispaši. Tako su zbog sigurnosti životinja koje su pasle belu detelinu, bogatu nitrilosidima, seme biljke modifikovali i nitriloside odstranili. U nitilosidima se nalazio vitamin B17. To je uradjeno jer su verovali da su se ovce otrovale baš hidrocijanidom jeduci ovu detelinu. Niko, medjutim, nije posumnjao da je možda došlo do trovanja nekom drugom otrovnom biljkom, koje su neke ovce slucajno zahvatile. Cinjenica je i da se nisu sve ovce koje su jele pomenutu detelinu otrovale. Ipak, sve australijske ovce od tada su ostale bez znacajnog izvora vitamna B17.
Doktor Ernst T. Krebs uporno je objašnjavao u svojim brojnim radovima iz 1970. godine da je Laetril (B17) potpuno netoksican. Njegova smrtonosna doza iznosila je 25 000 miligrama na kilogram telesne težine, kada ga je primenjivao na miševima i pacovima. To je toliko netoksicno da u nekim studijama voda koja se koristi u medicini za razblaživanja ima više toksina nego vitamin B17, uveravao je Krebs. Konacno, pred brojnim novinarima i naucnicima, Krebs je ubrizgao sam sebi ogromnu dozu leka i nije se otrovao.
Ipak, strah od Laetrila je tako i u Australiji raširen.
Kada se knjiga "Svet bez raka", Edvarda Grifina napisana 1974. g. tamo pojavila, Lateril je bio u slobodnoj prodaji. Sada više nije. Umesto toga, Australijska Kancelarija za lekove (TGA - Therapeutic Goods Administration), danas razmatra svaki individualni slucaj onoga ko želi da se podvrgne lecenju Laetrilom, odlucujuci da li da mu se omoguci uvoz leka. Onaj ko ovu dozvolu dobije, ima još teži zadatak da pronadje lekara koji ce mu Laeteril ubrizgati, po protokolima koji uz ovaj lek idu. Takodje je posebnim propisima otežana nabavka koštica od breskve kako bi se onemogucilo sintetizovanje kristala B17 onima koji bi želeli da ovaj lek sami prave.
U Americi je Laetril i danas raznim administrativnim procedurama eliminisan kao lek. Zato hiljade Amerikanaca obolelih od raka ide u Meksiko u jednu privatnu bolnicu ("Oaza nade") koja se specijalizovala baš za tretman raka Laetrilom. Njen vlasnik, doktor Kontreras, jedan je od najvecih pobornika teorije doktora Krebsa.
GDE SE NALAZI VITAMIN B17?
Nitrilosidi se nalaze u preko 800 biljaka od kojih su mnoge jestive.
Vitamin B17 se nalazi u prosu, kukuruzu, lanu, tropskoj kasavi, semenju jabuke, bademu, slatkom kropmiru, salati, semenkama limuna trešnje, šljive, kruške, breksve, nektarine i mnogim drugim biljkama koje su odavno eliminisane iz ishrane savremenog Čovijeka. Skoro sve koštice iz familije ruža (Rosaceae) imaju B17. Koštice i semenke od voca imaju i druge hranjive materije: neke proteine, nezasicene masne kisline i razlicite minerale. Ipak, najveci izvor vitamina B17 su koštice od breskve i tropska kasava.
KAKO IZGLEDA LECENJE RAKA VITAMINOM B17 (LAETRILOM)
Najzad, svi koji žele da primene ovu terapiju moraju znati da: LAETRIL NIJE NIKAKAV CUDOTVORAN LEK. Takav lek za rak ne postoji, ne zato što je rak neizleciv, vec zato što je pojava kancera, po teoriji dr. Krebsa, posledica ukupnog poremecaja metabolizma, a tumor samo jedna vidljiva manifestacija tog poremecaja koja pocinje na jednom organu, a zatim se širi na citav organizam. »Laeteril« (vitamin B17) samo je JEDAN HRANJIVI SASTOJAK, cijim se unošenjem, rak ne povlaci automatski.
SAMO UZIMANJEM VITAMINA B17 NIŠTA SE NE MOŽE POSTICI, AKO SE ISTOVREMENO I DRUGI NEOPHODNI ELEMENTI U ORGANIZMU NE DOVEDU U METABOLICKI BALANS.
Ovo je u lecenju raka najvažnije jer su svi biokemijski procesi u organizmu medjuzavisni. Da bi vitamini delovali (bilo koji) mora biti dovoljno lucenje enzima koji te vitamine razgradjuju i sprovode u sva tkiva. Da bi se enzimi lucili u dovoljnoj meri moraju biti stimulisani nekim drugim hranjivim sastojcima, koji se takodje moraju uneti u organizam. Ceo ovaj sistem je kompleksan, kompatibilan i prirodno definisan. Svako narušavanje ovog sistema (na primer genetskim modifikovanjem biljaka koje su prirodna ljudska hrana) proizvodi lancanu reakciju. Tako smo vec naveli da su u Australiji genetski modifikovali detelinu koju su pasle ovce i eliminisali iz nje upravo nitriloside tj. Vitamin B17.
Tako, ma kolike doze "Laetrila" se uzimale, on se nece korisno razgradjivati ako u organizmu nedostaju pankreatski enzimi koji mogu da rastvore opnu maligne čelije ili neki minerali. Posebno je važan cink. Cink vrši transport nitrilosida kroz tkiva. Kod davanja injekcija "Laetrila" za prodiranje kroz tkivo neophodan je i dimetil-sulfooksid (DMSO). U terepiji se daju i velike kolicine vitamina C, kao i emulzionisani vitamini A i E, a posebno vitamin B15. Daju se su i neki drugi minerali i antioksidanti.
U svojoj klinici »Laetrilom« doktori Krebs, Hans Niper i Filip Benzel preporucuju da idealna enzimska kombinacija za djelovanje »Laetrila« sadrži: Pancreatin (1250mg); Papain (150mg); Bromelain (150mg); Trypsin (125mg); Lipase (50mg); Amylase (50mg); a-chymotrypsin (45mg); Rutin (100mg); sirov koncentrat teleceg timusa (55mg); Zinc gluconate (10mg); Super oxide dismutase (50mcg); Catalase (200 jedinica); L-Glutathione (10mg);
Ovo navodimo samo da bi se vidjelo koliko su delovanja i samih enzima međuzavisna, a njihova idealna kombinacija sa drugim vitaminima važna kako bi se maligna čelija što bolje napala. Zato je važno da se terapija »Laetrilom« (iako je on sam potpuno netoksican i u slobodnoj je prodaji, osim u SAD i Australiji) obavlja pod nadzorom ljekara koji ima sa njim iskustva u terapiji.
U tretmanu raka "Laetrilom" u klinici "Oaza nade" u Meksiku, gde je 35 godina provodi poznati dr Kontreras, koristi se i hrskavica Morskog psa. Zašto? Morski psi su najzdravija bica na planeti. Imune su prakticno na sve bolesti koje Čovijek poznaje. Vjeruje se da je skelet morskog psa najodgovorniji za ovakav imuni sistem. Po doktoru Kontrerasu ajkulina hrskavica blokira rast krvnih sudova smanjujuci vitalnost kanceroznog tumora. Ajkulina hrskavica stimuliše proizvodnju antitela i podupire citav imuni sistem. Ovaj netoksicni element koristan je i kod ljecenja raznih zapaljivih procesa, reumatizma i oseteoartritisa. Korišcenje ajkuline hrskavica je kontraindikovano sa trudnocom i dojenjem što, takodje, treba napomenuti.
Mnogi uzimaju vitamin B17 u prirodnom stanju, preventivno ili kao dodatak terapiji. Najcešce se uzimaju gorki bademi iz koštice breskve.Verujuci da što više pojedu koštica brže ce se izleciti, neki dožive i trovanje cijanidom koji se u gorkom bademu nalazi. Badem koji nije gorak nema cijanida, što znaci da nema vitamina B17 u sebi. "Latreil" je ipak manje toksican od šecera i cak 21 put manje toksican od aspirina. Sa druge strane, svi klasicni ljekovi, koji se koriste u terapiji raka, izuzetno su otrovni.
Evo kako cijanid iz vitamina B17 (Laetrila) funcionira. Rak voli šecer, a cijanid u koštici breskve je okružen šecerom. Rak jede šecer i truje se cijanidom. Zato je jako važno da se čelije raka navedu da jedu samo šecer sa cijanidom. Unošenje svakog drugog šecera u organizam za vreme lecenja treba eliminrati. To znaci ne jesti ni krumpir koji je bogat karbohidratima koji se pretvaraju u šecer. U protivnom čelije raka ce se slatko hraniti, ali se nece trovati. Naprotiv, još bolje ce napredovati.
Kod preventivnog uzimanja tableta "Laetrila" od 500 mg efekat se pojacava ako se uzima i 5 do 7 koštica breskva dnevno jer se u košticama nalaze i drugi vitamini, minerali i enzimi, koji ce se aktivirati i pomoci "Laetrilu" da se u tjelu asimilira. Najbolje je zapravo jesti citavu breskvu, a badem iz koštice prethodno dobro sažvakati. Ne gutati cjeli.
Proteolitski enzimi vare proteinski omotac oko kancerogene čelije i omogucavaju cijanidu da bude "svaren". Tablete ovih enzima treba uzimati tri puta dnevno (3 do 6) na prazan želudac. Jedna ili dvije tablete se mogu uzeti sa hranom kako bi se pomoglo u svarivanju i redukciji toksicne nesvarene hrane.
Sve su ovo trikovi koje koriste ljekari u ljecenju raka uz pomoc "Laetrila". Citava ova metabolicka terapija se vrši u dvije faze, od kojih prva traje 21 dan, a druga još tri meseeca. Ali, to je samo dio terapije.
Sa druge strane, pošto kao »okidaci« za umnožavanje kanceroznih čelija služe razne kancerogene materije, a one su u vidu raznih civilizacijskih dostignuca, potrebno ih je potpuno eliminrati iz organizma. Zato za vrjeme ljecenja treba potpuno obustaviti unos svih »kancerogenih okidaca« ili ih svesti na najmanju mogucu mjeru. To znaci: izbegavati namirnice životinjskog porjekla, a potpuno iskljuciti slanine, šunku, prerađevine itd. Izbegavati hranu koja je zamrznuta i konzervirana i hranu sa aditivima. Izbegavati sve što sadrži bjeli fluor i fluorisanu vodu (fluorid uništava enzime), sol, ili bijeli šecer i zasladjivace (koji su izuzetno opasni). Ne jesti ribu prženu u ulju, vec samo kuhanu i pecenu. Od sokova uzimati što više svježe cjeđenog voca i povrca. Šest do osam caša vode. Alkohol, duvan, kafa, sedativi, analgetici, moraju se iskljuciti. Najmanje tri sata dnevno treba provesti na suncu, bez naocala sa zaštitnim UV filterima. Što manje vremena provoditi na veštackom svijetlu, osim pod onim koje ima ceo spektar boja, kao fluorescentne cevi. Izbegavati gledanje televizora kao i korišcenje losiona, toksicnih lakova za kosu, antiperspirant dezodoransa, karmina, maskara, pomada itd. Jednostavno, prilagoditi se životu Čovijeka iz prirode.
Najzad, ono što ce svakog obolelog od raka dovesti u nedoumicu je: da li prvo primeniti alternativnu terapiju sa »Laetrilom«, ili prvo probati sa klasicnim ljecenjem, koje nudi takozvana ozbiljna medicina. To je svakako hamletovska dilema, jer ako se prvo krene sa kemoterapijom, operacijama, citostaticima, zracenjem, transplantacijom čelija..., i sve se pokaže nesupešnim, ostaju prirodni ljekovi, za kojima vecina i poseže tek na kraju. Ali, problem je što su tada mnoge zdrave čelije vec uništene, organizam trajno osakacen i oslabljen, i još više toksikovan. Alternativna prirodna lecenja, logicno, tada više ne daju rezultate.
Sa druge strane, savetovati nekome da prvo krene sa alternativnim ljecenjem (npr. Laetrilom), riskantna je preporuka, jer ce u slucaju neuspjeha vecina ljekara reci: »zakasnili ste«.
Kako odlučiti?
Anticki filozof Sokrat ucio je svoje ucenike da se u potragu za istinom može krenuti samo onda kad se dovede u pitanje neko vjerovanje koga smo se do tada čvrsto držali. Suvremena propagnda danas, putem medija, cini upravo suprotno, namecuci odgovore prije nego što ljudi i pomisle da nešto pitaju. Tako je najveci dio covecanstva prestao da misli i postao potrošacka masa koja se ponaša u skladu sa reklamnim preporukama i informacijama iz medija. Navikli smo da drugi misle i istražuju za nas. Ni u vrjeme Sokrata (koji je nateran da popije cašu otrova) ni danas, onima koji pokušavaju da misle svojom glavom, nije lako.
Na osnovu onoga što je o »Laetrilu« vec napisano, svakome stvorenom od prirode (i boga), ostaje da sam razmisli i odluci kako ce svoj život ocuvati. A za to odlucivanje Čovijeku je i podaren mozak. Treba ga samo napuniti informacijama i »ukljuciti«. Samo takav život je i dostojan Čovijeka.
Piše: Ivona Živković
www.ivonazivkovic.net
KRATKI SAVJETI
1. Ne smije se pretjerati u jedenju sjemenki. Badem iz koštice treba prvo dobro sažvakati, a ne gutati.
2. FDA preporucuje da se ne jede više od 6 koštica breskve u toku jednog sata, jer može doci do toksicne reakcije. Preporucuje se da dnevna doza može biti do 70 koštica na dan. Mnogi ljudi uzimaju oko 15 koštica dnevno. Genralano uzima se jedna koštica na svakih 2,5 kg težine dnevno. Doktor Krebs preporucuje 30-do 35 dnevno.
3. Rak voli šecer. Šecer u sjemenu breskve je okružen cijanidom. Rak jede šecer, oslobadja se cijanid i truje ga. Zato, kada se jedu ove koštice treba potpuno eliminirati unošenje šečera iz drugog izvora.
4. Uz korištenje tablete od 500 mg Laetrila, uzima se još 5-7 koštica jer one u sebi sadrže i druge vitamine, minerale i enzime koje dopunjuju terapiju kako bi se B17 dobro asimilirao u organizmu.
5. Uz terapiju B17 uzima se i Chemotrypsin koji treba da razloži proteinski omotac oko kancerogene čelije kako bi B17 lakše djelovao.
6. Sjeme lana treba prvo samljeti u mlinu za kavu, jer se cjelo zrno u crevima teško rastvara, tako da se B17 ne osobadja. Laneno ulje ne sadrži B17.
Linkovi i kontakti:
1. Najpoznatija svjetska klinika "Laetrilom" obavlja se u Meksiku u Tijuani(na samoj granici sa SAD u Kaliforniji), u bolnici "Oaza nade". Vode je dr. Ernesto Konteras i dr Harold Maner. Pošto je u SAD "Letril" zabranjen Amerikanci hrle ovdje. Adresa je: "Oasis of Hope Hospital",P.O. Box 439045, San Ysidro, California 92143 USA
Predsednik: Dr. Francisco Contreras
Direktor: Daniel Kennedy
2. Tablete "Laetrila"(Amigdalina), koštice od bresaka, prateci enzimi, emulsionisani vitamini A i E, kompletni protokoli Prve i Druge faze ljecenja koje primenjuje dr. Konteras (ukljucujuci i nacin ishrane u kucnoj terapiji) i svi ostali proizvodi, mogu se dobiti na adresi u Velikoj Britaniji:
The Vitamin Service, LTD; 8 Madeira Avenue, Leigh-on-Sea, Essex, SS9 3EB, United Kingdom.
Narucivanje je moguce i preko interneta na www.vitserve.com
telefon: 
+(44) 1702 470 923
; fax: +(44) 1702 471 475
E-mail: supplies@thevitaminservice.com
Cjena jeddnog pakovanja "Laetrila" od 100 tableta po 500mg je 95USD, a od 100 mg 27USD. Ampule za injekcije su oko 100 dolara, DMSO solucija 15 USD. Koštice od kajsije 2x460 grama oko 36 funti. Na sve ovo placa se poštarina, a prihvataju se skoro sve medjunarodne platne kartice.
3. U SAD se može kupiti "Lateril" sa etiketom "OTROVAN", njegova upotreba u lecenju je zabranjena.
American Media/ Reality Zone; PO Box 4646
Thousand Oaks, CA 91359 USA
Internet adresa: www.realityzone.com
Telefon za narudžbe: 
(805) 498-2333 I (800) 595-6596
Fax (805) 498-4868
E-mail: info@realityzone.com
Ovaj servis nudi veliki izbor knjiga, brošura, audio i video kaseta kao i kuvare za pravilnu ishranu i potrebne vitamine i ostale prirodne preparate.
3. U Australiji se može kontaktirati klinika "The Fountain of Life" i dr. Michael Tait. Tel. 617-5574-5144 ; Fax 617-5574-5844
E-mail mail@drmichaeltait.com ili drmtait@thefountainoflife.ws
Adresa: 41/232 Napper Rd, Arundel,
Gold Coast, Queensland, Australia
4. Za sve ostale informacije o vitaminu B17 pogledajte i Internet sajt: www.worldwithoutcancer.org.uk
E-mail: info@worldwithoutcancer.org.uk
Telefon u Velikoj Britaniji je:(+44) 01702 480934
Na ovom sajtu, mogu se preuzeti besplatne brošure u kojima se detaljno objašnjava nacin delovanja Laetrila. Svi materijali su na engleskom, a njihova distribucija je SLOBODNA I POŽELJNA.
5. I u Evropi postoje privatne klinike koje sve više primenjuju terapiju vitaminom B17, a informacije o njima se mogu dobiti na vec navedenim adresama.
Za Vas odabrao Danijel Folnegović
lječenje, raka, alternativnom, medicinom, kako, pobjediti, tumor
Comments powered by CComment