Zemlja ulazi u oblak asteroida koji je stigao iz sustava Alpha Centauri.
28 Velj 2025
- Detalji
- Kategorija: Misterije - neobjašnjivo
- Hitovi: 472
Zemlja ulazi u oblak asteroida koji je stigao iz sustava Alpha Centauri.
Prateći prije desetak godina broj asteroida koji su letjeli pokraj Zemlje na udaljenosti manjoj od 1 LD, odnosno jedne udaljenosti od Mjeseca, nibiolozi su primijetili da se broj takvih kamenja višestruko povećao i da raste svake godine. Pojavila se logična pretpostavka da asteroide naprijed gura Nibiru, da su tu kao da je njegov Oortov oblak koji je došao u kontakt sa Sunčevim sustavom sa svojim gustim područjima.
Na to su dužnosnici i optimisti gorljivo prigovarali da ste, navodno, svi budale - NASA je jednostavno postala bolja u praćenju krhotina kamenja u blizini Zemlje, otuda i ovakav dojam. No, čini se da se službena paradigma malo promijenila te je 5. veljače objavljen novi veliki znanstveni rad koji su danas ljubazno prepričali astronauti iz Spaceweathera:
Ako želite otići na Alpha Centauri, trebat će vam tisuće godina koristeći trenutnu tehnologiju. Možda bi bilo lakše čekati. Astronomi već dugo znaju da se trostruki zvjezdani sustav približava Zemlji u bliskom susretu za 28.000 godina. A nova istraživanja tvrde da su asteroidi iz Alpha Centauri već ovdje.
"Procjenjujemo da bi milijun objekata većih od 100 metara iz sustava Alpha Centauri mogao biti u Sunčevom sustavu upravo sada", kaže Cole Gregg, diplomirani student na Sveučilištu Western Ontario (UWO) i koautor studije koju je upravo prihvatio Planetary Science Journal. Ova simulacija iz studije prikazuje asteroide koji ulaze u Sunčev sustav dok Alpha Centauri prolazi pokraj nas:
Zanimanje za izvanzemaljske asteroide poraslo je 2017. kada je slavni asteroid 'Oumuamua projurio Sunčevim sustavom. Harvardski profesor Avi Loeb tvrdio je da bi objekt u obliku cigare mogao biti vanzemaljska letjelica, ali većina astronoma slijedila je Occamovu britvu. Tvrdili su da se najvjerojatnije radi o prirodnom tijelu iz drugog zvjezdanog sustava.
Kako bi istražili mogućnost postojanja takvih tijela, Gregg i koautor Paul Wiegert (također iz UWO-a) odlučili su provesti studiju koristeći Alpha Centauri, zvjezdani sustav najbliži Zemlji. Unutar Alpha Centauri, tri zvijezde i nepoznat broj planeta neprestano koriste svoju gravitaciju da bacaju objekte u svemir. Prašina, kometi, asteroidi, drevni planetoidi - svi oni lete iz sustava Alpha Centauri u oblaku sličnom Oortovom oblaku. Pokrećući simulacije u rasponu od više od 100 milijuna godina, Gregg i Wiegert pokazali su da bi značajan broj ovih objekata mogao doći do nas upravo sada.
Alpha Centauri nije jedini zvjezdani sustav koji ima potencijal poslati asteroide u naš smjer. "Dosta njih imalo je (ili će imati) bliske susrete sa Sunčevim sustavom", primjećuje Gregg. "Primjer pristupa iz prošlosti je Scholzova zvijezda, koja je vjerojatno prošla kroz Oortov oblak prije oko 70.000 godina. Primjer budućeg pristupa je Gilese 710, za koji se očekuje da će proći za 1,3 milijuna godina također unutar Oortova oblaka."
Dakle, vanzemaljski asteroidi nisu neobični. Možemo li ih sada pronaći?
Teže je nego što se čini. Sunčev sustav je veliko mjesto, pa čak i s milijun Alpha Centauroida, "promatrani udio takvih objekata ostaje nizak, budući da postoji samo vjerojatnost da je jedan od njih unutar 10 AJ. "tj. od Sunca", pišu Gregg i Wiegert. Najbolja opcija bila bi potraga za meteorima. Njihova analiza sugerira da bi Sunčev sustav mogao biti prekriven prašinom s Alpha Centaura. Do 10 meteora godišnje može se pojaviti na Zemljinom noćnom nebu iz ovog udaljenog zvjezdanog sustava.
Zapravo, tako veliku znanstvenu studiju mogao je izraditi neki pametni učenik desetog razreda.
Udaljenost do trostrukog sustava α Centauri A, α Centauri B + Proxima je 4 svjetlosne godine, a radijus lokalnog Oortovog oblaka neće biti manji od 2 svjetlosne godine, budući da je masa sustava 2-3 solarne. Promjer našeg Oortova oblaka je 1 svjetlosna godina, ali to, kako kažu, nije točno. Možda više, mnogo više. Dakle, Oortovi oblaci dvaju sustava definitivno se preklapaju, ali koliko čvrsto ovisi o preciznom promjeru oblaka, koji nitko ne zna.
Oko Saturna je 2009. godine otkriven takozvani Phoebe prsten koji se proteže oko 10 milijuna kilometara.
A naša galaksija (i svaka druga galaksija) ima takozvani Halo – formaciju sličnu Phoebe prstenu i Oortovom oblaku, čiji je promjer 10 puta veći od promjera same galaksije. Slično razmišljajući, moramo misliti da se naš Oortov oblak zapravo proteže svjetlosnim godinama i da se dugo presijecao s Oortovim oblakom trostrukog Kentaurovog sustava - to je očito čak i školarcu.
Stoga bi bilo ispravnije postaviti drugo pitanje: zašto su veliki znanstveni umovi odjednom počeli govoriti o tijeku asteroida iz Alpha Centauri?
Mislimo da se to događa jer se gustoća asteroida u blizini Zemlje i dalje povećava i uskoro će se čitava njihova kiša sručiti na glave naših suzemljana. Najvjerojatnije ih je Nibiru donio sa sobom, no ljudima će se reći da je to kamenje s Alpha Centaura
