Misterije - Neobjašnjivo
NACISTIČKA TEHNOLOGIJA ILI TEORIJA ZAVJERE
04 Ožu 2009Korisnička ocjena: 5 / 5
- Detalji
- Kategorija: Misterije - neobjašnjivo
- Hitovi: 29363
Evo nešto i o nacističkoj njemačkoj, svašta od sljedećeg bi mogla bit istina, ako ne i sve... Ukoliko volite ovakvu tematiku, obavezno pročitajte cijelu raspravu koju sam skinuo sa foruma... Jedna od najvećih nedoumica koje su obilježile drugu polovicu dvadesetog stoljeća i potaknule znatiželju gotovo svih dijelova ljudskog društva je fenomen NLO (nepoznati leteći objekti, eng. UFO), poznatiji pod slikovitim i široko prihvaćenim pojmom "leteći tanjuri". Desetljećima ljudi u svim krajevima svijeta opažaju nepoznate, većinom tanjurolike i cigarolike leteće objekte na nebu, te se u nedostatku znanstveno utemeljenih objašnjenja u javnosti pojavljuju svakojaka pojašnjenja prirode tih objekata. Za neke su to letjelice izvanzemaljskih civilizacija, vremeplovi iz budućnosti, posjetitelji iz paralelnih svemira, potomci nekad tehnološki naprednih civilizacija koje su prije nas postojale na Zemlji, tajni projekti svjetskih supersila, i tko zna što sve još.
Lutajući "bespućima interneta", nedavno smo slučajno "nabasali" na vrlo velik broj stranica koje obrađuju leteće strojeve koje su razvijali njemački nacisti, prije i tijekom drugog svjetskog rata, a možda i kasnije. Zanimljivo je da se ti nacistički leteći strojevi pojavljuju neposredno prije "masovnog viđenja nepoznatih letećih objekata" diljem svijeta nakon drugog svjetskog rata. Isto tako, zanimljivo je da te nacističke letjelice svojim oblikom stvarno podsjećaju na tanjurolike letjelice koje desetljećima opisuju očevici, poznatije kao "leteći tanjuri". Kliknite na read more......
Početak: društva "Thule" i "Vril"
Priča o nacističkim "letećim tanjurima" počinje unutar društva "Thule", utemeljenog 1917. koje je navodno uz pomoć medija Marie Orsich uspostavilo telepatski kontakt sa civilizacijom blizu zvijezde Aldebaran u zviježđu Bika, udaljenoj 68 svjetlosnih godina od Zemlje, te na temelju slika iz te telepatske veze 1922. godine u suradnji sa društvom "Vril" dalo izraditi prvi prototip letećeg diska, s promjerom od 8 m.
Prvi Thule-Vril leteći disk
Društvo "Vril" (tzv. "Svijetla loža") je utemeljeno 1919. i njegova povijest ide paralelno s starijim društvom "Thule" samo što je društvo "Vril" steklo daleko veći utjecaj i novčane fondove. Pripadnici društva "Vril" su vjerovali da će uz pomoć nadljudi koji žive duboko u utrobi Zemlje, zvanih Vril, pretvoriti vlastitu rasu u superiornu. Sa tim nadljudima u utrobi Zemlje su "komunicirali" posebnim metodama koncentracije i cijelim sustavom unutarnje tjelovježbe. Najpoznatiji medij im je bila Sigrun. Bili su uvjereni da će se svijet promijeniti, a "gospodari" izroniti iz središta Zemlje, te da će ukoliko ne uspostave savez i oni zapasti u ropstvo. Temeljna zadaća ovog društva kojem su pripadali Hitler, Aalfred, Rosenberg, Himmler, Goring i Hitlerov osobni liječnik dr. Morell, je bilo istražiti podrijetlo arijevske rase i provoditi vježbe koncentracije kako bi se probudile sile Vrila.
Držalo se da se energija vril može dobiti iz "Crnog Sunca", velike lopte "Primarne tvari", koja navodno postoji u središtu Zemlje i daje svjetlo Vril rasi. Društvo "Vril" je zastupalo stav da su oni, odnosno Arijevci, izvorni biološki nasljednici "Crnog Sunca".
Društvo "Vril" je navodno uspjelo uspostaviti kontakt s vođama rase Vril-ya koji su u tajnosti započeli suradnju njemačkim znanstvenicima u drugoj kasnih 1920.-ih. Još 1936. Hitler je slao timove speleologa u pećine i rudnike širom svijeta u potrazi za rasom Vril-ya, stoga su organizirali 1938. jednu, a možda i više ekspedicija u Tibetanske pećine. Nacisti su također istraživali i Antarktik tijekom 1937. i 1938. godine u potrazi za pećinama Južnog pola i navodno imali uspjeha. Neki kažu da su baš tu nacisti uspostavili kontakt s "nadljudima" koji su živjeli u "Duginom gradu".
U svojoj kontroverznoj prezentaciji knjige "NLO tajne Trećeg Reicha", autor Vladimir Terziski povezuje vanzemaljce i njemačka tajna društva poput "Templehoffa", "Thule", "Vril" i "Crnog Sunca". Spominje "vanzemaljsku rasu učitelja", koja je u tajnosti surađivala s pojedinim nacističkim znanstvenicima krajem 1920-tih u podzemnim bazama gdje su ih upoznavali sa svojim konceptima filozofskog, kulturalnog i tehnološkog napretka (tzv. "Dugina zavjera ili zavjera duge"). Terziski navodi da su nacisti su uz pomoć vanzemaljske inteligencije ovladali antigravitacijskim svemirskim letom, uspostavili svoju svemirsku postaju na Mjesecu i u travnju 1945. čak poduzeli putovanje na Mars letjelicom "Haunebu 3" kamo su i stigli nakon osam mjeseci leta, no nisu se uspjeli vratiti zbog problema sa pogonom i oštećenjima letjelice nastalima pri spuštanju.
Iako je teško povjerovati u ove priče na granici znanstvene fantastike, neke činjenice i dan danas golicaju maštu tzv. "teoretičara zavjera", ali i znanstvenika, no kad tome pridodamo i činjenicu da je društvo "Vril" neumorno tragalo za alternativnim izvorima energije uslijed nedostatka naftnih derivata, priča dobiva na težini.
Njemački "leteći tanjuri"
SS E-IV (Entwicklungsstelle 4), jedinica za razvoj SS-ovskog okultnog reda "Crno Sunce", navodno je 1939. godine razvila elektromagnetski gravitacijski motor koji je poboljšao Hans Colerov stroj na slobodnu energiju, pretvorivši ga u energetski pretvarač. Kasnije su ga uparili sa Van De Graaf-ovim generatorom i Marconi-jevim vrtložnim dinamom (sferični spremnik od merkurija) kako bi proizveli rotirajuće elektromagnetsko polje velike snage koje je reduciralo masu i utjecalo na gravitaciju. Tu su korišteni i radovi austrijskog znanstvenika Victora Schaubergera. Taj pogon, "Tachyonator 7", napravila je tvrtka "Thule Triebwerk" i trebao je biti stavljen u posebno dizajniran disk.
Tachyonator 7
Još od 1935. društva "Vril" i "Thule" tražili su pogodne lokacije za testiranje ovih strojeva i pronašli ih u sjeverozapadnoj Njemačkoj koja je bila poznata i pod nazivom Hauneburg. Letjelicu koju su tamo testirali prozvali su jednostavno "H-gerat", što bi u prijevodu značilo "Sprava iz Hauneburga". Zbog sigurnosti preimenovali su ga u još kraće ime "Haunebu".
Postojalo je neutvrđen broj prototipova i međutipova tih letjelica. Nazivi su uglavnom bili: "RFZ" (Rund Flug Zeuge Discs 1-6), "Vril" 1-10, "Flugelrad" i "Haunebu" 1-3. Može se reći da kod autora stranica o tim letjelicama vlada poprilična zbrka. Pojedini tipovi letjelica su kod različitih autora različito razvrstani.
Letjelica "Haunebu 1" od koje su konstruirana dva prototipa bila je promjera 25 metara, imala osam članova posade i mogla postići brzinu od 4,800 km/h, ali na malim visinama. Kasnija poboljšanja omogućila su razvijanje brzina od 17000 km/h, što ne mogu postići ni današnji najbolji mlazni avioni. Let je mogao trajati do 18 sati, a kako bi letjelica mogla odoljeti ogromnim temperaturama koje nastaju pri takvim brzinama, osmišljena je specijalna zaštitna legura nazvana "Victalen" (smrznuti dim), koju su osmislili vodeći SS-ovski metalurzi, navodno u 1930-tima. Rani modeli su također isprobavali i prilično veliki 60 mm top sa dvije cijevi zvan "KSK" (Kraft Strahl Kanone - Top snažne zrake)
Kada su 1945. godine letjelicu "Vril 7" srušili Rusi, među ostacima su pronašli nešto što je neodoljivo podsjećalo na spomenuti top. Ostaci od volframa nakon rata su identificirani kao spojene kugle koje su formirale kaskadne oscilatore spojene na dugocijevnu transmisijsku polugu oko koje su bile omotane spirale ili zavojnice od volframa kako bi se proizveo snažni izboj energije dostatan za proboj oklopa debljine 100 mm. Ovako veliki top destabilizirao je disk i kasnije je zamijenjen strojnicama ili protuavionskim topovima.
Vril 7 u akciji
"Haunebu 1" prvi puta je poletio 1939. godine i napravio ukupno 52 probna leta. 1942. je napravljen novi model, nešto većeg promjera, 26 metara. Imao je 9 članova posade i mogao postići brzine od 6000 – 21000 km/h, te letjeti 55 neprekidnih sati. Oba su, kao i kasnije proizveden "Haunebu 2" imali toplinske štitove od victalena i u razdoblju od 1943-1944. napravili ukupno 106 probnih letova.
Haunebu 1
Dolaskom 1944. godine testiran je usavršeni ratni model "Haunebu 2 Do-Stra" (Dornier STRAtospharen Flugzeug/stratosferska letjelica) koji je mogao letjeti u bliži svemir. Napravljena su dva prototipa. Ovi divovski strojevi visoki nekoliko katova imali su posadu od 20 ljudi, te mogli postići nadzvučne brzine iznad 21 000 km/h. SS je nastojao izraditi tendere za serijsku proizvodnju i u tvrtkama "Junkers" i "Dornier", no ipak je na kraju izabrana tvrtka "Dornier".
Haunebu 2
Kraj rata je onemogućio proizvodnju serijskih modela, ali je zato konstruiran prototip od 71 metar u promjeru zvan "Haunebu 3". Navodno je ova letjelica kapaciteta 32 člana posade, koja je razvijala brzine do 40 000 km/h i mogla ostati u zraku i po nekoliko tjedana.
Haunebu 3
Razvijani su i planovi i za "Haunebu 4", ali prototip nikada nije konstruiran.
Tipovi letjelice "Haunebu"
Dakle, u razdoblju od 1942-1945. napravljena je cijela serija antigravitacijskih strojeva, a sve je kulminiralo navodnom izgradnjom 350 stopa dugačke letjelice oblika cigare nazvane "Andromeda", koja je mogla u sebi nositi nekoliko manjih diskova tipa "Vril" i "Haunebu".
Andromeda
Nacistička baza 211, "Neu Schwabenland"
Pripadnici društava "Thule" i "Vril" su navodno nakon sloma nacističke Njemačke letjelicom "Haunebu 3" u ožujku 1945. preletjeli na Antarktik, u tamošnju njemačku bazu 211 koja je poznata i pod nazivom "Neu Berlin" i nalazi se na području poznatom kao Zemlja kraljice Maud, a koju su Nijemci nazvali "Neu Schwabenland". Baza je građena u tajnosti 1942-1943. u podzemnim kavernama Mühlig-Hoffmann-ova gorja. 1943. godine admiral ratne mornarice Karl Doenitz izjavio je da je njemačka podmornička flota ponosna što je uspjela za svog Fuhrera u drugom djelu svijeta sagraditi "Shangri LA", neosvojivu tvrđavu.
Neu Schwabenland
Osim letećih diskova, nacisti su navodno u svoju južnopolarnu bazu, poslali i podmornice novijih tipova iz baza u Norveškoj, Južnoj Africi i Latinskoj Americi. Nakon kraja rata, utvrđeno je da nedostaje neutvrđen broj podmornica, uključujući nekoliko vrhunskih, namijenjenih za dugotrajnu plovidbu oceanima tipa XXIII U – Boat. Sasvim javno, netom pred kraj rata, podmornice U-977 i U-530 isplovile su na otvoreno more. U-977 se je nakon nekoliko mjeseci predala pred obalama Argentine i na njoj je bila samo posada. U-530 više nikad nije viđena.
U-530, Mar De Plata, Argentina (10-07-1945)
U-977, Mar De Plata, Argentina (25-07-1945)
Nakon završetka rata, saveznici nisu uspjeli pronaći 250.000 ljudi, čak i kad su pribrojili moguće žrtve rata. Većina ljudi koji su nestali, bili su znanstvenici, inženjeri, pripadnici SS–a.
Akcija "High Jump" - rat nakon rata
Iako je drugi svjetski rat bio već formalno završen, ratna mornarica SAD je 02. 12. 1946. poduzela navodno istraživačku misiju pod kodnim nazivom "High Jump" koja se je sastojala od trinaest brodova, dva matična broda za hidroavione, jednog nosača aviona, dvanaest drugih aviona, šest helikoptera i 4700 ljudi. Kao pokriće za misiju korištena je potreba mapiranja obala Antarktika i napravljeno je 70.000 fotografija iz zraka. Službeni cilj misije je bio istraživački, zanimljivo, baš u području "Neu Schwabenland"-a. Zapovijedao je admiral Richard E. Byrd.
Link na video:
(ruski jezik).Misija je otkrila područje koje nije bilo prekriveno ledom i na kojem se nalazilo nekoliko jezera neobične boje. Uzorci vode iz tih jezera su bili slankasti, što je ukazalo na činjenicu da su jezera povezana s morem.
Kako istraživačke misije ne čini tolika vojna sila, pretpostavlja se da je cilj bio neutralizirati njemačku koloniju i otkloniti opasnost koja je ona u budućnosti možebitno predstavljala za sile pobjednice u drugom svjetskom ratu.
Iako je bilo planirano da misije traje šest mjeseci, skraćena je na osam tjedana, te je obustavljena krajem veljače 1947. Američka ratna flota je pretrpjela značajne gubitke u borbi sa neprijateljskim podmornicama, kao i letećim diskovima koji su se kretali bešumno i nevjerojatnim brzinama. Među posadama se pričalo da su na tim diskovima opaženi kukasti križevi (svastike).
Misija se je poražena odvukla kući, a lokalne južnoameričke novine su pisale o njenom porazu. Prema novinama "Brisant" i "El Mercurio", Byrd je rekao izvjestitelju: "Bilo je neophodno da SAD poduzmu obrambene akcije protiv neprijateljskih letjelica koje su došle iz polarnih područja... i da će u slučaju novog rata Amerika biti napadnuta od strane lovaca koji mogu preletjeti od pola do pola nevjerojatnom brzinom..."
Porazom nacističke Njemačke 1945. godine, SAD i SSSR su navodno došle u posjed dijelova njemačke tehnologije i obje nastavile s njenim razvojem. Rezultati tih istraživanja se navodno drže daleko od očiju javnosti kojoj se pak prezentira ono što svjetske sile misle da treba, a najvažnije stvari su tajna. Neki od izvora iznose da su Njemačke zajednice na Antarktiku i Mjesecu politički evoluirale i da su u dobrim odnosima sa svjetskim silama, s kojima su podijelile većinu napredne tehnologije. Po njima Rusi i Amerikanci s njima usko surađuju i astronautika je otišla puno dalje nego što se javnosti predstavljalo kroz programe "Apollo", "Sojuz", "Space shutle", itd.
Nameću nam se pitanja:
Koliko može biti istine u svemu navedenom? Jesu li zbilja nacisti ovladali tehnologijama o kojima su suvremenici mogli samo sanjati? Što ako je to istina i ako se nacisti vrate sa superiornom tehnologijom i ostvare svoj cilj pokoravanja i vladanja cijelim svijetom? Zašto je na internetu tako veliki broj internetskih stranica posvećen upravo toj temi? Pitanja je bezbroj, no točan odgovor je samo jedan, no na žalost, nije nam poznat.
II dio rasprave na forumu
Sto se tice nacista, oni su izmislili rakete (Von Braun je bio njihovog tima, koji je bio na Penmude-u (fali u s prijeglasom)), a sto se tice letecih tanjura, sasvim slucajno sam naletio na emsiju o Nacistima i NLOima, pa sam vidio neke stvarno fascinantne snimke. Tipa, negdje u bivsoj Istocnoj Europi (mislim Ceska, ili Poljska, ne sjetim se sad) vidi se tip kako sece, a iza njega NLO. I onda on prica kako je on to bio istrazivao, radili pokuse i slicno (on to prica u novije vrijeme, poslije rata). Hitlera je jako mucilo to sto nam nafte (zato je i napao Rusiju, zbog nafte), pa je pokrenuo mnoge projekte koji bi trebali omoguciti pogon bez nafte.
Sad, da li vanzemaljci postoje, ne bih rekao da je to pitanje, svemir je odvise velik. A da li je Roswell vanzemaljski, ili pak ruski NLO, ne bih znao. U svakom slucaju, izgleda da su nacisti bili prilicno napredni (imali su malo vremena, Hitler malo pretjerao s otvaranjem fronti), a i mi znamo da njemacki auto je medu boljim... Pa sto ne bi i njemacki NLO 
.
Evo naso sam i ovu verziju price,malo zanimljivija...
Pravu lavinu pokrenuo je 1957. Robert Lusar knjigom "Njemačka tajna oružja Drugog svjetskog rata" pa, iako je letećim tanjurima posvetio tek dvije stranice, mit je rođen. Bugarski emigrant Vladimir Terziski, koji se predstavlja kao predsjednik Američke akademije disidentskih znanstvenika, 1993. objavio je knjigu "Bliski susreti Kugelblitz vrste", prikaz revidirane povijesti u kojoj su nacisti pobijedili. Piše o izvanzemaljskoj rasi koja je počela surađivati s Nijemcima potkraj 20-ih godina, koja im je prenijela filozofska, kulturna i tehnološka znanja.
Prvi antigravitacijski leteći tanjur RFZ-1 konstruiran je između 1942. i 1943., a dizajn je doživio svoj vrhunac gradnjom svemirske stanice Andromeda. Štoviše, tvrdi da su se Nijemci spustili i na Mjesec, i to 1942. godine! Čak i ovako fantastične, tvrdnje donekle potvrđuje izjava američkog protuobavještajnog časnika Richarda l. Cornwella koji je 1945. u podzemnoj tvornici ispod planine Harz vidio nedovršenu letjelicu koja je opisom odgovarala Andromedi.
Tajna "Foo fightera"
Gorivo za priču o nacističkim letećim tanjurima viđenja su čudnih svjetlećih objekata iznimnih manevarskih mogućnosti iznad Njemačke od 1943. do 1945., koji su prozvani "Foo fighteri". Iako je savezničko zapovjedništvo u pravilu odbacivalo tvrdnje da su viđene takve pojave, objašnjavajući ih zamorom članova posade ili prirodnim fenomenima, teško je povjerovati u kolektivno haluciniranje veteranskih, bar dvočlanih, a češće i tročlanih, posada savezničkih lovaca.
"Foo fighteri" nakon kapitulacije Njemačke više nitko nije vidio, no 1950. talijanski zrakoplovni inženjer u listu "Il Giornale dItalia" objavio je da su "Foo fighteri" zapravo nacistički leteći tanjuri proizvedeni u Bečkom Novom Mjestu. Uskoro se oglasio i drugi Talijan, Giuseppe Belluzzo, koji je iste godine izjavio da su Talijani još 1942. počeli razvijati okrugli zrakoplov, no da su njihovu zamisao proveli Nijemci.
S obzirom na to da je bio priznati konstruktor zrakoplovnih turbina, njegove tvrdnje nisu prošle bez odjeka. Vijesti su se brzo širile pa je samo nekoliko dana poslije u njemačkom listu "Der Spiegel" Rudolph Schriever izjavio da je i on od 1942. radio na projektiranju letećeg tanjura. Kazao je da je njegov prototip bio spreman za pokusne letove početkom 1944., no zbog napredovanja saveznika, uništen je zajedno s nacrtima.
Inače, za one koji ne znaju, leteći tanjuri ne lete zato što fluid suklja kroz mlaznicu pa je to neki princip akcije i reakcije. Ma što god pokretalo fluid, ma kakve god to bile schaubergerovske kudu antilopa bakrene cijevi, fluid koji suklja iz mlaznice ne podiže tanjur. Podiže ga plazma koju stvara polarizacija tog sukljajućeš fluida. Doslovno, leteći tanjur stvara plazma jastuk, i odbija se od njega. Zato uz mlaznicu mora postojati i deflektor.
Kada sve to izbacimo i imamo samo sukljajući fluid, to je mlazni pogon. Taj dio tehnologije se poslije 2. svj. rata primjenio. Zato sada imamo mlazne avione.
No ovo dalje, sa plazmom, nije primjenjeno. To imaju samo VRIL-ovci.
Tiče se Hitlera i naci tehnologije:
Hitler je navodno otišao u južnu Ameriku a vojne trupe i izabrani na Antarktik valjda. Zapisan je veliki nedostatak najmoderniji podmornica na kraju rata, kad su saveznici skupljali oruzje nacista. Postoje i svjedočanstva nacističkih pilota koji tvrde da su zadnje dane rata vidjeli Hitlera s najbližom ekipom te naci vodstvom kako se ukrcava u zrakoplove i odlazi. Nedugo nakon odlaska, saveznici su krenuli s ogromnom flotom napadati Antarktik. Izgovor je bio nekakva ekspedicija, vojna vjezba ne znam. Javljali su strahovite gubitke. Pričali su o letjelicama ogromne brzine koje se dizu s polova i unistavaju ih ko muhe. Vrativsi se u Washington, jedan general je rekao vladi da povećaju domet nuklearnog oružja na Antarktik te da od tamo prijeti opasnost. Nakon toga, dolazi do zabrane prelijetanja ikakvih letova preko polova. Ako niste znali, vama je zakonom zabranjeno prelijetanje preko polova. Rusi su cijelo vrijeme hladnog rata javljali da se većina NLO-a diže s područja južnog pola. Inače, sjeverno američki piloti, nakon rata javljaju da su NLO-i koje su susreli imali nacističke znakove na sebi te da su piloti bili iznimnog arijskog izgleda. Ta nova arijska civilizacija koju su nacisti stvorili zove se Novi Berlin. To je supernapredna civilizacija, daleko iznad naše, koja je vjerovatno u nekakvom sporazumu s civilizacijama unutar planete. Naravno, ti kontakti s tima iznutra datiraju još iz trećeg reicha a kod tajnih drustava, nosioca reicha i prije. Nacisti su tridesetih iznenada počeli s ogromnim zanimanjem za Antarktik. Slali su razne ekspedicije tamo. Za vrijeme tih ekspedicija iz zraka su bacili na tisuće i tisuće malih svastika po ledenoj površini. Novoosvojeni teritorij se nazvao Neu schwaben land. Grand Admiral Karl Donitz , sredinom rata javlja da je stvorena pomoću njihovih superpodmornica baza na kraju svijeta koja je neunistiva. Baza se radila od tridesetih do sredine rata. Podmornicama se prevozio materijal itd. Podmornica U-530 je na kraju rata napustila luku u Kielu i nestala. Vratila se nakon rata iz pravca Antarktika i pojavila u Agrentini. Kazu da je 16 ljudi u posadi , u podzemne ledene podrume ostavila sve dokumente i relikvije iz doba reicha. Podmornica u 977 je napavila slicnu stvar. Navodno nisu prenesene samo relikvije nego i mnogo drugih stvari i ljudi. 1990, jedan autor govori da je u Argentinskim mornaričkim dosjeima iz rata nasao slike nacističkih baza, koje su mogle primiti 8000 ljudi. Kažu kad su na kraju rata pitali Staljina gdje je Hitler, on je u šali odmahnuo i rekao 'vjerovatno u juznoj americi na ljetovanju'. :)
navodna slika hitlera u argentini 1965. godine!
nešto navodno pokupila Amerika , nešto Rusija ili večina 90% prešla u tkz novu švabiju na antartiku valjda , nemam blage zato i je teorija a ima ih mnogo . . .
http://forum.net.hr/forums/t/206514.aspx
pogledaj vamo i neke ćeš stvari shvatit što se tiče Amera i njihovih aviona . . .
Letece krilo...
Pa da vidimo, njemci su napravili Gotha 229 mlazni lovac-bombarder u obliku leteceg krila sa namjerom da naprave avion koji može letjeti 1000km/h, s doletom 1000km, i da pri tom ponese 1000kg bombi. Lovac je trebao uništavati avione tako da ih zasuje bombama dok su na uzletištu.
Par slika...
Uglavnom... ameri su preoteli prototip, i na temelju njega razvili svoj zrakoplov
Uglavnom, premda je bombarder bija fenomenalan pokazala se jedna mana kod leteceg krila... uglavnom, letece krilo premda aerodinamicki stabilno ima "trimu" stabilnost... odnosno zrakoplov se pri letu konstantno ljuljao, i time iscrpljivao posadu, uglavnom inace izvrstan bombarder je zbog toga propao.
Poslje toga sa suvremenom tehnologijom dolaze digitalni kontrolori koji omogucavaju nestabilnim zrakoplovima da lete (F-16, SU-27, F-15...) i ameri opet koriste letece krilo koje ima sve potrebne prednosti da naprave B-2.
Dolaskom 1944. godine testiran je usavršeni ratni model "Haunebu 2 Do-Stra" (Dornier STRAtospharen Flugzeug/stratosferska letjelica) koji je mogao letjeti u bliži svemir. Napravljena su dva prototipa. Ovi divovski strojevi visoki nekoliko katova imali su posadu od 20 ljudi, te mogli postići nadzvučne brzine iznad 21 000 km/h. SS je nastojao izraditi tendere za serijsku proizvodnju i u tvrtkama "Junkers" i "Dornier", no ipak je na kraju izabrana tvrtka "Dornier".
Haunebu 2
Kraj rata je onemogućio proizvodnju serijskih modela, ali je zato konstruiran prototip od 71 metar u promjeru zvan "Haunebu 3". Navodno je ova letjelica kapaciteta 32 člana posade, koja je razvijala brzine do 40 000 km/h i mogla ostati u zraku i po nekoliko tjedana.
ubiti mene zanimaju te letjelice ocigledno neki dokazi postoje i slike samo dam i je znati ko tu tehnologiju drzi u ladici ako su te letjelice mogle u ono vrijeme raditi to što se piše, zanima me šta mogu onda danas, iči van galaksije. To bi trebale a naši se muče s svemirskom postajom. Po svemu tome prošlo je 60 godina i vec smo trebali imati pokretnu svemirsku postaju i istrazivati svemir.
idemo ispocetka (ima tu sigurno nekakvih nedostataka pa ih slobodno dopunite ove podatke koji su tu vecinom sam našao na wikipedija-i)
vrste motora
1. parni stroj -1765godine napravio James Watt ubiti napravio redizajn
2. oto-motor (dizel ili benzinac)-Prvi motor principijelno sličan današnjima, konstruirao je 1860. godine Lenoir (poznat je kao Lenoir-ov motor). Sasvim je suvišno govoriti o upotrebnoj vrijednosti tog motora, ali ipak ga pamtimo kao prvi motor koji je uspio u praksi provesti teorijska načela rada motora sa unutrašnjim sagorijevanjem.
3. elektro motor - Nikola Tesla negdje oko 1884g
4. raketni motor-
Još 1927. godine pripadnici njemačke udruge za svemirski let (Verein fur raumschiffahrt) su počeli svoje prve eksperimente na pravljenju rakete na tekući pogon.
5. nuklearni (kod brodova i podmornica) ako neko ima kakve podatke u svezi 5 ,6 molio bi link nekakav
6. nešto sam nacuo da postoje nekakvi ionski al nisam siguran
a kamo spada ovaj motor (elektromagnetski gravitacijski motor 1939 g navodno izumljen),
koji su nacisti koristili u letecim tanjurima to mi nije jasno.
bune me neke stvari napr. da je rat trajao još 6mj do 1godinu duze njemci bi pobjedili jer svi vele da je
hitler imao naj mocnije oruzje ali da mu je došlo prekasno znaci fali mu tih godinu dana. iz povjesti vidimo
da su SS-ovci izumili prve rakete koje su slali na englesku. ok to su napravili i to stoji u povjesti zapisano
uzmemo u obzir da je Drugi svjetski rat poceo 1. rujna 1939. a zvanicno završio 2. rujna 1945.
zašto su SS-ovci istrazivali raketni poogon ako su veci imali elektromagnetski gravitaciski i
pomocu tih letjelica mogli su nas sve pokositi u kratkom vremenu.
I za sami kraj neki rezime i otvaranje nove teme koju ću pokušati istražiti:
Niko ne može reći da li su nacisti zaista imali kontakte sa vanzemaljcima ili nisu. Krajem 1930-ih godina, Njemačka je imala samo 57 podmornica, a tokom četiri godine II Svjetskog rata izgradila je 1663 modernih, tehnološki naprednih podmornica i stavila ih u upotrebu. Kako je to bilo moguće kada su Nijemci oskudjevali sa materijalom i bili bombardovani od strane Saveznih snaga?
Ufolozi su nekoliko puta pretpostavili da je nacistička ekspedicija došla do NLO-a i kontaktirala posadu. To se najvjerovatnije dogodilo na Himalajama. Većina istraživača misli da su ti kontakti bili od obostranog interesa. Alieni su dobili materijal za popravak svemirskih vozila, dok su nacisti došli do novih saznanja i tehnologija.
Amerikanac Kenneth Arnold, tvorac pojma "leteći tanjir", nije bio prvi koji je vidio leteće tanjire na nebu. Britanski i američki piloti bili su svjedoci tog fenomena tokom II Svj. rata. Pucanje u te objekte nije izazvalo nikakvo oštećenje!
Dana 14.10.1943. zapovjednik Britanskih zračnih snaga, R. Holmes, izjavio je da je vidio nekoliko velikih svijetlih diskova za vrijeme bombardovanja Schweinfurta. Objekti nisu reagovali na paljbu. Američki piloti-presretači koji su letjeli iznad njemačke teritorije u zimu 1945. godine, također su vidjeli NLO-e.
Raul Streicher, 85, iz Njemačke, dao je senzacionalnu izjavu za "Der Spiegel" 2000. godine. Starac tvrdi da je zapravo on prvi čovjek koji je bio u svemiru, a ne Yury Gagarin! Dodao je je da je prvi put bio u orbiti 1945. godine. To je zvučalo kao apsolutna bajka, pa je "Der Spiegel" izvršio specijalnu istragu tog slučaja i proučio povjerljive arhive Trećeg Reich-a. Istraga je pokazala da starac nije lagao!
Izvori:http://forum.net.hrČovjek nadimka: max-djhttp://www.zvjezdarnica.com/?akcija=dnm&id=118http://www.dnevnici-nlo-a.bloger.hr
Comments powered by CComment