28
Stu
2024
(Reading time: 2 - 3 minutes)
- Detalji
-
Kategorija: Tajni projekti
-
Napisao/la Miro Sinj
-
Hitovi: 196
Zemlju su počele bombardirati zrake iz nekog izvora nepoznatog znanosti.
Znanstvenici su otkrili najenergičnije kozmičke zrake ikada opažene. Proizvode ih misteriozni izvori smješteni relativno blizu Zemlje.
Zrake, sastavljene od elektrona i njihovih pandana antimaterije, pozitrona, opažene su pri energijama čak 40 teraelektronvolta (TeV), što je 40 000 puta više od energije vidljive svjetlosti.
Promatrano opservatorijem High Energy Stereoscopic System (HESS) u Namibiji, zrake gube energiju dok putuju svemirom zbog interakcije sa svjetlom i magnetskim poljima. To znači da da bi se zrake te energije detektirale, njihovi izvori moraju biti relativno blizu. Međutim, što ih točno proizvodi ostaje nepoznato. Istraživači su svoja otkrića objavili 25. studenog u časopisu Physical Review Letters.
“Ovo je važan rezultat jer možemo zaključiti da elektroni kozmičkih zraka najvjerojatnije potječu iz izvora u neposrednoj blizini našeg Sunčevog sustava, do nekoliko tisuća svjetlosnih godina, što je vrlo mala udaljenost u usporedbi s veličinom naše Galaksije. ”, rekla je u izjavi koautorica Katrin Egberts, direktorica eksperimentalne astrofizike čestica na Sveučilištu u Potsdamu u Njemačkoj. (Za usporedbu, Mliječni put ima promjer od oko 100 000 svjetlosnih godina.)
Kozmičke zrake su čestice visoke energije koje proizvode Sunce, zvjezdane eksplozije i neutronske zvijezde . Kada zrake udare u gornji sloj Zemljine atmosfere, raspadaju se u kiše čestica koje se mogu otkriti na površini Zemlje. Ali rekonstrukcija zraka koje su proizvele te kiše čestica mukotrpan je i neizvjestan zadatak.
Kako bi pronašli elektrone kozmičkih zraka, istraživači su koristili zvjezdarnicu HESS, niz od pet teleskopa od 40 stopa (12 metara) u gorju Khomas u Namibiji.
Više od desetljeća teleskopi su skenirali gornju atmosferu u potrazi za slabim znakovima Čerenkovljevog zračenja koje ostavljaju za sobom brze zrake. Baš kao što avion koji putuje brže od brzine zvuka stvara zvučni udar, čestica koja se kreće kroz medij koji usporava svjetlost brže od svjetlosti stvara slabašan plavi sjaj oko sebe.
Tragajući za tim sjajem i koristeći sofisticirane algoritme za filtriranje buke, znanstvenici su stvorili energetski spektar za zrake koje pogađaju Zemlju u detaljima bez presedana.
Broj tih zraka naglo se smanjio na višim energetskim ljestvicama—što znači da bi ih mali svemirski detektori teško detektirali u dovoljnim količinama. Međutim, prisutnost posebno energetskih čestica dala je znanstvenicima jasnu naznaku da su barem neki izvori zraka blizu našeg planeta.
Svi koji su pratili servise koji su pokazivali suzemljane izljeve gama zračenja u blizini planeta, savršeno se sjećaju priče s 10+ izljeva dnevno. Ponekad je dosegla 14-15 dnevno, što je šestomjesečna norma. I nakon toga, servis je prvo ugašen, a zatim dotjeran tako da je pokazao "normu".
Intenzitet gama zračenja mjeri se u megaelektronvoltima, odnosno 10 na 6 elektronvolti. A teraelektronvolt je 10 na 12, dakle milijun puta jači!
Gama zračenje je poput istih fotona, ali samo vrlo kratke valne duljine. Dakle, ako je foton vidljive svjetlosti pola val, pola čestica (ovisno kako gledate), onda je gama kvant 90% čestica i stoga ne dolazi do Zemljine površine, već ga usporava atmosfere, vide ih samo sateliti.
A sada nam je rečeno da Zemlju bombardiraju neke ČESTICE s nekom općenito čudovišnom energijom. S takvom energijom elektroni se usporavaju čak iu vakuumu. Elektron nosi naboj, a kada naboj leti brzinom ispod svjetlosti u magnetskom polju, usporava.
Stoga, ako čestice s takvom divljom energijom mogu prevladati heliosferski strujni sloj, onda je izvor čestica negdje blizu. I to ne svjetlosnim godinama daleko, kako sugeriraju pristaše, već unutar Sunčevog sustava. Očito, ovaj izvor noću ispaljuje vatromet:
Uskoro će biti još vatrometa i sjajni pristaše pričat će nam o “Aurorsima”. A onda će doći tri dana mraka,
izvor