Sanskrtski tekstovi opisuju dolazak izvanzemaljaca prije 6000 godina
23 Srp 2022
- Detalji
- Kategorija: Misterije - neobjašnjivo
- Kreirano: Subota, 23 Srpanj 2022 11:39
- Napisao/la Miro Sinj
- Hitovi: 4101
Sanskrtski tekstovi opisuju dolazak izvanzemaljaca prije 6000 godina
Povijest koju nam pričaju udžbenici zapravo nas udaljava od prave povijesti čovječanstva. Rukopisi drevnih kultura sadrže informacije koje mogu ponovno napisati cijelu službenu povijest čovječanstva. Dakle, prema indijskim znanstvenicima, drevni hinduistički tekst govori o tehnologijama koje se u naše vrijeme smatraju fantastičnima. Spominje vozila kontrolirana umom, levitaciju, antigravitaciju i međuzvjezdane svemirske letjelice koje su posjetile Zemlju 4000. pr.krista
Osim Sumerana i Egipćana, čini se da je i drevna indijska civilizacija posjedovala davno izgubljenu naprednu tehnologiju. Stari sanskrtski rukopisi govore da su leteći brodovi stigli na kontinent prije više od 6000 godina.
Dr. V. Raghavan (1908.-1979.), proučavatelj sanskrta na Sveučilištu u Madrasu, Indija, bio je uvjeren da stoljećima stari sanskrtski dokumenti dokazuju da su Zemlju posjetili izvanzemaljci iz svemira.
“Pedeset godina proučavanja ovih drevnih djela uvjerilo me da postoje živa bića na drugim planetima i da su bila na Zemlji već 4000 godina prije Krista”, rekao je.
Raghavan je primijetio: "U prijevodima Veda (svetih spisa), indijskih epova i drugih drevnih tekstova na sanskrtu, možete pronaći baš mnogo fascinantnih informacija o zrakoplovima i oružju dostojnih bilo kojeg znanstvenofantastičnog filma."
Tako u "Mahabharati" postoji priča o božanskom svjetlu i svjetlosnom oružju, čak i o nekoj vrsti hipnotičkog oružja. A u Ramayani su detaljno opisane vimane, odnosno leteće mašine, koje su se kretale na velikoj nadmorskoj visini uz pomoć živog srebra i jakog vjetra koji je "gurao".
“Bile su to svemirske letjelice, slične tzv. letećim tanjurima o kojima se danas priča u cijelom svijetu.”
Drevni vedski tekstovi na sanskrtu govore da je svijet u Četvrtom dobu čovječanstva. Tekstovi su ispunjeni referencama na bogove koji su se borili na nebu koristeći vimane opremljene oružjem jednako smrtonosnim i još smrtonosnijim od onoga što imamo danas.
Vaimanika Shastra, ili Znanost o aeronautici, drevni je hinduistički rukopis koji spominje nevjerojatne detalje naprednih strojeva kontroliranih umom i potpuni vodič kroz svemir, svemirske letjelice i međuzvjezdana putovanja.
Napisao ga je Maharshi Bharadwaja u četvrtom stoljeću prije Krista, a zatim ga je prepisao 1875. koristeći stare tekstove pronađene u indijskom hramu.
Vaimanika Shastra sastoji se od osam poglavlja s dijagramima koji opisuju tri vrste letjelica, uključujući one koje se "ne mogu spaliti ili razbiti". Također se spominje 31 nužni dio ovih uređaja i 16 materijala koji se koriste u njihovoj izradi, a koji apsorbiraju svjetlost i toplinu. I zbog toga su se smatrali prikladnima za izgradnju vimana.
Dr. Raghavan nije bio jedini koji je vjerovao u ovu teoriju. Na primjer, dr. A.V. Krishna Murthy, profesor aeronautike na Indijskom institutu za znanost u Bangaloreu, rekao je:
"Proučavanje tekstova na sanskrtu uvjerilo me da je drevna Indija doista znala tajnu stvaranja letećih strojeva - a ti su strojevi bili modelirani prema svemirskim brodovima koji su došli s drugih planeta."
Još jedan proučavatelj sanskrta, Subranamia Iyer, proveo je mnogo godina dešifrirajući stare zbirke palminog lišća pronađene u selima njegove matične države Karnatake u južnoj Indiji. Jedan od tekstova na palminom lišću - "Amsu Bodhini" sadrži podatke o planetima, raznim vrstama svjetla, topline, boja i elektromagnetskih polja. O metodama koje se koriste za stvaranje strojeva sposobnih privući sunčeve zrake i zauzvrat analizirati i odvojiti njihove energetske komponente. O mogućnostima komuniciranja s ljudima na velikim udaljenostima i prijenosa poruka putem kabela, kao i izradi strojeva za prijevoz ljudi na druge planete.
Sanskrtski tekst poznat kao "Samaraanganasutraadhara" opisuje korake i principe izgradnje vimane, koji se bavi svim mogućim aspektima putovanja zrakom u vimani. Oko 230 strofa opisuje konstrukciju zrakoplova, njegovo polijetanje, let tisućama kilometara, planirana i prisilna slijetanja, pa čak i moguće udare ptica.
Treba napomenuti da je drevna Indija ne samo poznavala svemirske brodove, već je posjedovala i napredno oružje koje se može usporediti s modernim nuklearnim projektilima.
U Mahabharati nalazimo tekst koji glasi: “Gurkha je, leteći na svojoj brzoj i moćnoj vimani, bacio jedan projektil nabijen svom snagom Svemira na tri grada Vrishija i Andhaka. Užareni stup dima i vatre, sjajan poput deset tisuća sunaca, uzdigao se u svom svom sjaju. Bilo je to nepoznato oružje, Željezna munja, gigantski vjesnik smrti, koji je cijelu rasu Vrishnija i Andhake pretvorio u pepeo.
Složite se, nema sumnje da je riječ o nuklearnom oružju koje je ubilo narode Vrishni i Andhak, poput atomskih bombardiranja Hirošime i Nagasakija, gdje je poginulo više od 200.000 ljudi.
Na kraju, želio bih podsjetiti na teoriju starih astronauta, koja kaže da je genetiku primitivnih ljudi promijenila izvanzemaljska rasa koja je sišla sa zvijezda. Promijenili su DNK ljudi i obdarili ih sposobnostima.
Je li to stvarno moglo biti? Uostalom, opisi primjera drevnih visokih tehnologija mogu se naći u raznim kulturama našeg planeta. Baš kao i legende o bogovima koji su mijenjali ljude, davali im znanje.
Nažalost, konvencionalni znanstvenici odbacuju takve pretpostavke kao mitologiju.
